Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomaševića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe INSERVIO FACILITY d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe DK, oboje zastupani po branitelju Hrvoju Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Balatinac i Nikolić d.o.o. u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 229 stavak 1. točka 1. i stavka 2. članka 228. stavka 1. točke 15. i stavka 2. Zakona o radu ( Narodne novine br.: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), članka 172. stavka 2. točke 3. i 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ( Narodne novine br.: 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) i članka 127. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona po Državnom inspektoratu (Narodne novine br.: 115/18 117/21, 67/23, 155/23,), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 27. svibnja 2024., poslovni broj: Pp- 2726/2023-16, u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe I-okr. pravne osobe INSERVIO FACILITY d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe DK, a po službenoj dužnosti, preinačuju se izreka prvostupanjska presuda pod točkom 2) i 3) u pravnoj oznaci, te se djelo okrivljenika pravno označavaju kao prekršaji iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ( Narodne novine br.: 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), pod točkom 4) u pravnoj oznaci, te se djelo okrivljenika pravno označava kao prekršaj iz članka 228. stavak 1. točka 18. Zakona o radu ( Narodne novine br.: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 64/23).
II. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe INSERVIO FACILITY d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe DK, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu svaki od po 250,00 eura (dvjestopedeseteura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznama u iznosu I-okr. pravna osoba od 18.160,00 eura, a II-okr. odgovorna osoba od 4.490,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. iz stavka 2. i članka 228. stavka 1. točke 15. i stavka 2. Zakona o radu, dva prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 172. stavka 2. točke 3. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 127. stavka 1. podstavka 3 i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.
1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 75,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o prekršajnoj sankciji i odluke o troškovima prekršajnog postupka, navodeći u bitnom da je okrivljenicima povrijeđeno pravo obrane budući da je glavna rasprava od 20 prosinca 2023. održana i postupak proveden bez sudjelovanja okrivljenika protivno odredbama Prekršajnog zakona. Tvrde da nije bilo uvjeta za dostavljanje poziva putem e – oglasne Ploče suda, kao i da su provedeni dokazi iskazima svjedoka protivna stanju spisa pa je činjenično stanje pogrešno primijenjeno. Ističu da sud nije dao valjano obrazložene razloge zbog kojih smatra da su iz izvedenih dokaza utvrđene pojedine važne činjenice. Smatraju da su okrivljenicima izrečene izuzetno visoke novčane kazne kojima se ne postiže načelo svrhe kažnjavanja te da se svrha kažnjavanja mogla postići blažom kaznom od propisane odnosno izricanjem opomene.
3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
6. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Okrivljenicima nije povrijeđeno pravo obrane kako to ističu u žalbi, jer su višestruko pozivani na ročišta, koja ročišta su odgađana upravo što okrivljenici prema stanju spisa obavješteni nisu tražili pošilku, kako se pozivi nisu mogli dostaviti okrivljenicima, a okrivljenicima su uručene obavijesti od strane Državnog inspektorata Republike Hrvatske u kojima su upoznati za prekršaje za koje se terete to je pravilno i zakonito prvostupanjski sud izvršio dostavu poziva okrivljenicima putem oglasne ploče koja dostava je postala pravovaljana. Isto tako okrivljena pravna osoba mora osigurati da se u radno vrijeme ovlaštenom službeniku za primanje pismena može uručiti sudsko pismeno. Nadalje, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
1. Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.
2. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj samo otkrivaju nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjane razloge. Suprotno tvrdnji žalitelja Iz prvostupanjske presude razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da su okrivljenici počinili prekršaje koji su im stavljeni na teret. Analizirajući sve provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja i stajališta dalo valjane pravne razloge, te ne stoji tvrdnja okrivljenika o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka.
9. Jednako tako, prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja očitom omaškom u pisanju prvostupanjski sud pogrešno pravno označio djelo okrivljenika pod točkom 2), 3) i 4) izreke pobijane presude, te je to ispravio ovaj Sud kao u izrijeku, a što ne utječe na zakonitost pobijane presude.
10. Neosnovano žalitelji prigovaraju nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, posebice iz iskaza svjedoka MK, NK i ĆK, a čemu u bitnome ne proturječe niti provedeni materijalni dokazi, valjano obrazložio da su okrivljenici počinili djela prekršaja činjenično opisana u izreci pobijane presude, radi čega se okrivljenici zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
11. Činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
12. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da izrečena ukupna novčana kazna okrivljenicima za navedena djela nije prestroga, obzirom su utvrđene novčane kazne za svakog od okrivljenika u minimalnom iznosu zapriječenih novčanih kazni za tu vrst prekršaja, a kako okrivljenici svoje žalbene navode u tom dijelu nisu ničim potkrijepili, ovaj sud nije našao uvjeta za ublažavanjem izrečenih novčanih kazni, a niti je bilo zakonskih uvjeta za izricanje mjere upozorenja opomene.
13. Odluka o troškovima prekršajnog postupka također je utemeljena na zakonu
14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
15. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Tomislav Tomašević v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
