REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1618/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužiteljice VV iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, kojeg zastupa službena osoba LV, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-224-02/19-01/178, URBROJ: 511-01-203-23-7 od 12. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. ovaj predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-3190/2023 ustupljen je na nadležno rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u izreci presude, odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.

3. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći u bitnom da je obrazloženje rješenja u potpunosti paušalno i proturječno jer je uz podneseni zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo priložila sve isprave kojima dokazuje ispunjenje zakonskih uvjeta. Smatra nejasnim postupanje tuženika kada nije prihvatio, kao valjane dokaze, priložene semestralne listove tužiteljice s Medicinskog fakulteta u Banja Luci. Ističe da je neprihvaćanjem ovog materijalnog dokaza povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine te nije provedena pravilna ocjenu dokaza u skladu s člankom 9. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) Stoga predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima tužbe iz razloga već navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Poziva se na članak 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine" 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., dalje: ZHD) te ističe kako je za stjecanje hrvatskog državljanstva po privilegiranim uvjetima naturalizacije, propisanim za pripadnike hrvatskog naroda u inozemstvu, relevantno sveukupno deklariranje nacionalne pripadnosti tijekom života, pa je za osobe koje se smatraju pripadnicima hrvatskog naroda, očekivano da se na taj način kontinuirano i izjašnjavaju. Na temelju priloženih dokaza proizlazi da se tužiteljica nije isključivo i kontinuirano izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda, već je iskazivala opredijeljenost drugom narodu. U postupku je utvrđeno da su u prijavi rođenja tužiteljičine djece 1995. i 2001., u rubrikama narodnost upisani podaci "srpska" što je kontradiktorno pripadnosti hrvatskom narodu odnosno odredbi članka 16. stavka 2. ZHD-a. U postupku su ocijenjeni i izvaci iz matice rođenih za tužiteljicu s podatkom o hrvatskoj nacionalnosti te je utvrđeno da je izvadak iz matice rođenih od **.**.2018. izdan pet mjeseci prije podnošenja predmetnog zahtjeva, dok je izvadak od 4. siječnja 2021. tužiteljica ishodila u tijeku postupka pa su navedene isprave ocijenjene kao novoformirani dokazi, pribavljeni isključivo u svrhu stjecanja hrvatskog državljanstva. Pozivanje tužiteljice na vjersku pripadnost nije dokaz o nacionalnoj pripadnosti te je tijekom postupka utvrđeno da tužiteljica nije dostavila ni dokaz o svojoj vjerskoj pripadnosti. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev. 5. Sud je u ovom sporu održao raspravu na daljinu na temelju članka 89. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24, dalje: ZUS) u prisutnosti službene osobe tuženika i odsutnosti uredno pozvane tužiteljice. Strankama je na takav način prije donošenja presude omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, kako to, uostalom, propisuje članak 6. stavak 1. ZUS-a. Na raspravi je prisutna stranka ostala kod svojih prijašnjih navoda i prijedloga te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po zahtjevu tužiteljice od 29. studenog 2018. radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva temeljem pripadnosti hrvatskom narodu. U zahtjevu je navela da joj je majka hrvatske narodnosti te joj i majka i brat imaju hrvatsko državljanstvo. Priložila je obrazac zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, presliku osobne iskaznice, izvatke iz matice rođenih i matice vjenčanih s podacima o hrvatskoj nacionalnosti, uvjerenje o nekažnjavanju Policijske uprave Banja Luka, uvjerenje o državljanstvu Bosne i Hercegovine, preslike prijavnih semestarskih listova, preslike rješenja o primitku majke i brata u hrvatsko državljanstvo te presliku djedove radne knjižice.

8. Na poseban zahtjev tuženika da upotpuni zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva tužiteljica je dostavila pisanu izjavu u kojoj navodi da je odrasla u hrvatskoj obitelji i osjeća pripadnost hrvatskom narodu, obilježava Božić i Uskrs te je tijekom rata bila aktivna u crkvi. Na upisnici za Medicinski fakultet izjasnila se kao pripadnica hrvatskog naroda dok je iz preslike radne knjižice utvrđeno da rubrika narodnost nije popunjena.

9. Tijekom postupka tužiteljica je dostavila i izvatke iz matice rođenih za svoju djecu izdane 2021., bez upisanog podatka o nacionalnosti te svoj izvadak iz matice rođenih izdan iste godine, s podatkom o hrvatskoj nacionalnosti.

10. Prema članku 16. ZHD-a pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona (stavak 1.). Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu (stavak 2.).

11. Dakle, na temelju članka 16. ZHD-a, u hrvatsko državljanstvo mogu se primati samo osobe koje udovoljavaju, uz ostalo, pretpostavci da jesu pripadnici hrvatskog naroda. Je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod ranijim deklariranjem treba smatrati kontinuirano i neproturječno i osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama je jedan od vidova deklariranja pripadnosti u pravnom prometu.

12. Nadalje, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi, već aktivno sudjelovanje.

13. Uvjerenje javnopravnog tijela o pripadnosti hrvatskom narodu mora biti takvo da isključuje svaku sumnju u njegovu istinitost (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.) kako bi se onemogućilo stjecanje državljanstva pod povoljnijim uvjetima na temelju nevjerodostojnog nacionalnog izjašnjavanja.

14. Imajući u vidu navedena pravna shvaćanja u okolnostima konkretnog slučaja ovaj Sud prihvaća zaključak tuženika da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem na temelju odredbe članka 16. stavka 1. ZHD-a.

15. Naime, nesporno je da je tužiteljica tijekom upravnog postupka dostavila preslike semestralnih listova iz 1992., 1993. i 1996. godine s upisanim podacima o hrvatskoj narodnosti. Međutim, pravilno je tuženik zaključio da se navedeni dokazi ne mogu prihvatiti kao uvjerljivi jer sadrže niz nelogičnosti. U istima je očito vidljivo da je riječ "hrvatska" u rubrici narodnost pisana drugačijim fontom slova od drugog upisanog teksta. Isto tako, vidljivo je da je na dan 26. siječnja 1996. tužiteljica popunjavala dva obrasca prijavnog semestralnog lista, a upisivala je III/2 i IV/2 semestar školske godine 1993/94. te da je riječ "hrvatska" u svakom od tih obrazaca upisana različitim rukopisom i fontom slova. Osim toga, iz preslike obrasca prijavnog semestralnog lista od 2. veljače 1993. vidljivo je da je tužiteljica upisala IV semestar školske godine 1992/93 pa nije jasno kako je 26. siječnja 1996. upisala III/2 i IV/2 semestar školske

16. Nadalje, tužiteljica je uz zahtjev priložila i svoj izvadak iz matice rođenih od **.**.2018. (izdan pet mjeseci prije podnošenja predmetnog zahtjeva) i izvadak od 4. siječnja 2021., koji je ishodila tijekom upravnog postupka, a nakon što je od nje zatražen dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu, te je i prema shvaćanju ovoga Suda, tuženik pravilno navedene isprave ocijenio kao novoformirane dokaze, pribavljene isključivo u svrhu stjecanja hrvatskog državljanstva, za čiji je nastanak tužiteljica imala neposredni interes. Dakle, pravilno je tuženik utvrdio da se predmetne isprave ne mogu smatrati dokazima o pripadnosti hrvatskom narodu u smislu članka 16. stavka 2. ZHD- a, jer se prema toj odredbi pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti.

17. Podredno, uvidom u prijave rođenja tužiteljičine djece, utvrđeno je da su tužiteljici 1995. i 2001., u rubrikama narodnost, upisani podaci "srpska", a takvo nacionalno izražavanje kontradiktorno je pripadnosti hrvatskom narodu odnosno odredbi navedenog članka 16. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu koja nedvojbeno propisuje način pripadnosti hrvatskom narodu.

18. Dakle, valja još jednom naglasiti da se od osoba, koje doista jesu pripadnici hrvatskog naroda, traži isključivo i kontinuirano izjašnjavanje o svojoj pripadnosti, a što kod tužiteljice očito nije takav slučaj. Pripadnost hrvatskom narodu tužiteljica nije dokazala niti sudjelovanjem u radu nekog od brojnih hrvatskih kulturnih ili sportskih društava u Bosni i Hercegovini koja doprinose očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu. Okolnost da je tužiteljičina majka pripadnica hrvatskog naroda te su njezina majka i brat hrvatski državljani nije dokaz tužiteljičine pripadnosti hrvatskom narodu. Državljanstvo je strogo osobno pravo te se u svakom pojedinom slučaju ocjenom svih raspoloživih dokaza utvrđuje ispunjava li neka osoba pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva. Uzimajući u obzir činjenicu da se tužiteljica osobno, kao punoljetna osoba, nije kontinuirano i isključivo izražavala kao pripadnica hrvatskog naroda nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovoj u upravnoj stvari te tužbeni navodi tužiteljice nisu odlučni.

19. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 3. prosinca 2024.

Sudac

Dario Mađaroš

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćeniku za primanje pismena

2. Tuženiku

3. U spis