- 1 -              Revd 3550/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3550/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici N. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženice O. B. d.d. iz S., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku R. Ž., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništavnosti dijela ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2635/2021-3 od 14. veljače 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3212/2019-21 od 15. siječnja 2021., ispravljena rješenjem istoga suda posl. br. P-3212/2019-27 od 14. travnja 2021., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Tuženici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2635/2021-3 od 14. veljače 2022. u odnosu na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno treće pitanje:

 

„Jesu li stranke potrošačkih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR -ima time što su ugovorile da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje općim uvjetima kreditora koji su potrošaču bili dostupni i poznati jer su bili objavljeni na internetskim stranicama kreditora, a kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama, te da se utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd), te prihodima i rashodima poslovanja u pogledu plaćanja kamata, ugovorile odredivu činidbu?“

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska (ispravljena) presuda kojom je:

 

- u stavku I. izreke, utvrđeno „da je ništetan dio odredbe čl. 3. KAMATNA STOPA Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama Broj ugovora 070103272192 HI od 27. prosinca 2006., solemniziranog dana 11. siječnja 2007. kod javnog bilježnika A. H. iz Z. pod posl. br. OU 51/07, sklopljenog između tuženika O. b. d.d. kao kreditora i tužitelja D. S., u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi:

 

"3.1. Visina kamatne stope određuje se Odlukom o kamatama Banke.

 

3.4. Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.",

 

- u stavku II. izreke, tuženici naloženo isplatiti tužitelju 71.538,56 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne dijelove toga iznosa te naknaditi mu parnični trošak od 11.381,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2021. do isplate.

 

2. Tuženica je (u ovome sporu, predmetom kojeg je zahtjev tužitelja za njezinim obvezivanjem isplatiti mu utuženi iznos - preplaćen, kako tužitelj tvrdi, zbog po njoj jednostranog mijenjanja kamatne stope temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa: sve kraj neosporne činjenice da je tužitelj, kao korisnik kredita, 27. prosinca 2006. sa njom, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama br. 070103272192 HI, a kojim je ona odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti 40.000,00 EUR-a, s rokom otplate od 20 godina i uz ugovorenu kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama njezine Odluke o  kamatama - a koja je na dan sklapanja tog Ugovora iznosila 6,89% godišnje) sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - obzirom da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema pravnog shvaćanja revizijskog suda:

 

1) „Može li se smatrati da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima, kojima je utvrđeno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, dovode potrošača u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao kreditora u smislu čl. 296. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da su takve odredbe protivne općim načelima obveznog prava (načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje, načelu zabrane zlouporabe prava) i kao takve ništetne, u situaciji u kojoj je u postupku utvrđeno da je potrošaču bilo ponuđeno ugovoriti i fiksnu kamatnu stopu umjesto promjenjive (koja je uobičajeno viša od promjenjive kamatne stope)?“

 

2) „Je li sud u svakom konkretnom slučaju u kojem sud odlučuje o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u potrošačkim ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima, kojima je utvrđeno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, pozivom na odredbu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), nužno posebno utvrđivati jesu li konkretne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u obvezama konkretnih ugovornih strana na štetu potrošača tako da se u postupku utvrđuje kolike bi kamate potrošač platio da je ugovorio fiksnu kamatnu stopu kredita s valutnom klauzulom u EUR-ima za vrijeme cijelog trajanja kredita?“

 

3) „Jesu li stranke potrošačkih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR -ima time što su ugovorile da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje općim uvjetima kreditora koji su potrošaču bili dostupni i poznati jer su bili objavljeni na internetskim stranicama kreditora, a kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama, te da se utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd), te prihodima i rashodima poslovanja u pogledu plaćanja kamata, ugovorile odredivu činidbu?“

 

3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio da se ovaj odbaci, podredno odbije.

 

4. Prijedlog je dopušten u odnosu na treće u prijedlogu postavljeno pitanje.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 14. veljače 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022., te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. S prethodnim u svezi, pitanja tuženice iz prijedloga valja sagledati imajući na umu da istaknute odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

8. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljeno treće pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje se u odnosu na to pitanje može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

Revizijski sud je o tome pitanju svoje shvaćanje jasno izrazio u svojoj odluci posl. br. Rev-342/2022-2 od 4. listopada 2023.

 

9. Stoga je pravilno za zaključiti (kao, primjerice, i u odlukama ovoga suda posl. br. Revd 1447/2021-2 od 6. listopada 2021., Revd 490/2022-2 od 14. prosinca 2022. i Revd 2682/2022-2 od 20. srpnja 2022., u dijelu u kojemu su donesene u odnosu na to pitanje iz prijedloga predlagateljice):

 

9.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljeno treće pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

 

9.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske, sa druge strane, ne ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u prijedlogu tuženice postavljeno prvo i drugo pitanje: osporena presuda je u odnosu na ta pitanja temeljena na shvaćanju za koje se ne može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

10.1. Revizijski sud je i o tim pitanjima svoje shvaćanje jasno izrazio u svojoj odluci posl. br. Rev-342/2022-2 od 4. listopada 2023., pa i ta odluka opravdava ovo rješenje.

 

10.2. Uostalom, osporena presuda je u odnosu na ta pitanja (za slučaj kakav je ovdje: kada je riječ o sporu u svezi Ugovora o kreditu kojim je ostvaren kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF) temeljena na suđenju u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom), kako to predlagateljica predlaže - a uza sve po njoj u prijedlogu istaknute razloge, mijenjati: shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda u odnosu na ta pitanja izraženo je (i određeno obrazloženo) u nizu odluka revizijskog suda, primjerice u odlukama posl. br. Revd 3313/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3242/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3371/2022-2 od 13. rujna 2022., Revd 2507/2021-2 od 15. lipnja 2021., Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 499/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 2807/2022-2 od 20. prosinca 2022., Revd 603/2023-2 od 22. kolovoza 2023., Revd 4407/2022-2 od 20. prosinca 2022., Revd-3212/2022-2 od 10. siječnja 2023. Revd-2866/2022-2 od 4. listopada 2022, Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.

 

Zagreb, 19. prosinca 2023.