Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1100/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Božidaru Horvatu kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice GH iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u toč. II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7315/2021-28 od 29. svibnja 2024., 3. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Žalba se uvažava kao osnovana i preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7315/2021-28 od 29. svibnja 2024., u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. izreke, tako da sada glasi:
Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici GH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.180,12 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 29. svibnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
''I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.457,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 0,79 eura od 15. kolovoza 2007.,
- 0,78 eura od 15. rujna 2007.,
- 1,20 eura od 15. studenog 2007.,
- 2,67 eura od 15. siječnja 2008.,
- 2,11 eura od 15. veljače 2008.,
- 5,43 eura od 15. ožujka 2008.,
- 4,72 eura od 15. travnja 2008.,
- 0,69 eura od 15. svibnja 2008.,
- 2,21 eura od 15. lipnja 2008.,
- 1,02 eura od 15. srpnja 2008.,
- 4,65 eura od 09. listopada 2008.,
- 4,44 eura od 12. prosinca 2008.,
- 4,44 eura od 12. prosinca 2008.,
- 12,55 eura od 09. siječnja 2009.,
- 12,55 eura od 09. siječnja 2009.,
- 14,74 eura od 12. veljače 2009. ,
- 14,74 eura od 12. veljače 2009. ,
- 16,24 eura od 12. ožujka 2009. ,
- 12,03 eura od 10. travnja 2009. ,
- 11,94 eura od 11. svibnja 2009. ,
- 11,01 eura od 10. lipnja 2009. ,
- 11,54 eura od 10. srpnja 2009. ,
- 10,53 eura od 10. kolovoza 2009. ,
- 11,50 eura od 10. rujna 2009. ,
- 10,33 eura od 09. listopada 2009. ,
- 10,89 eura od 10. studenog 2009. ,
- 11,07 eura od 10. prosinca 2009. ,
- 13,95 eura od 11. siječnja 2010. ,
- 15,88 eura od 10. veljače 2010. ,
- 15,22 eura od 11. ožujka 2010. ,
- 18,23 eura od 09. travnja 2010. ,
- 19,41 eura od 10. svibnja 2010. ,
- 23,59 eura od 10. lipnja 2010. ,
- 27,16 eura od 09. srpnja 2010. ,
- 22,72 eura od 10. kolovoza 2010. ,
- 33,89 eura od 10. rujna 2010. ,
- 28,54 eura od 12. listopada 2010. ,
- 29,83 eura od 10. studenog 2010. ,
- 35,97 eura od 15. prosinca 2010. ,
- 36,45 eura od 15. siječnja 2011. ,
- 36,02 eura od 10. ožujka 2011. ,
- 36,02 eura od 10. ožujka 2011. ,
- 39,51 eura od 10. svibnja 2011. ,
- 45,52 eura od 10. lipnja 2011. ,
- 47,10 eura od 11. srpnja 2011. ,
- 47,10 eura od 11. srpnja 2011. ,
- 48,87 eura od 09. rujna 2011. ,
- 48,87 eura od 09. rujna 2011. ,
- 44,14 eura od 20. listopada 2011. ,
- 45,55 eura od 21. studenog 2011. ,
- 45,87 eura od 12. prosinca 2011 . ,
- 49,23 eura od 10. siječnja 2012. ,
- 51,59 eura od 20. veljače 2012. ,
- 50,21 eura od 19. ožujka 2012. ,
- 50,36 eura od 20. travnja 2012. ,
- 51,63 eura od 18. svibnja 2012. ,
- 51,68 eura od 20. lipnja 2012. ,
- 50,21 eura od 20. srpnja 2012. ,
- 49,53 eura od 20. kolovoza 2012. ,
- 47,22 eura od 20. rujna 2012. ,
- 49,53 eura od 15. listopada 2012. ,
- 51,08 eura od 19. studenog 2 012. ,
- 50,47 eura od 20. prosinca 2012. ,
- 45,64 eura od 21. siječnja 2013. ,
- 48,05 eura od 20. veljače 2013.,
- 49,50 eura od 20. ožujka 2013.,
- 50,93 eura od 22. travnja 2013.,
- 46,02 eura od 17. svibnja 2013.,
- 45,71 eura od 19. lipnja 2013.,
- 46,68 eura od 09. kolovoza 2013.,
- 47,62 eura od 11. rujna 2013.,
- 47,46 eura od 13. rujna 2013.,
- 48,96 eura od 18. listopada 2013.,
- 51,00 eura od 12. prosinca 2013.,
- 48,56 eura od 08. siječnja 2014.,
- 48,55 eura od 17. veljače 2014.,
- 51,23 eura od 19. veljače 2014.,
- 51,92 eura od 24. ožujka 2014.,
- 50,82 eura od 07. travnja 2014.,
- 1.064,01 eura od 07. travnja 2014.
do isplate, po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.555,12 eura sa zateznom kamatom tekućom od 29. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.''
2. Prvostupanjsku presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica u dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. izreke, ne pozivajući se konkretno niti na jedan od zakonom propisanih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 96/08, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. 1114/22 i 155/23., dalje u tekstu ZPP), iako iz sadržaja žalbe proizlazi da navedenu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka iz toč.II. pobija iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč.3. ZPP-a), s prijedlogom da se navedena prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima i tuženika obveže na naknadu troška žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. U smislu odredbe čl. 167. st. 1. ZPP-a žalba protiv odluke o parničnom trošku je žalba protiv rješenja, budući se odluka o troškovima postupka u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 3. ZPP).
6. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka (toč. II. izreke), postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene razloge tužitelja, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354.s t. 2. ZPP-a.
7. Iz obrazloženja pobijane prvostupanjske odluke o troškovima postupka proizlazi da je ista donesena temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), imajući na umu vrijednost predmeta spora te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe prema Tbr.7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, sastav podnesaka od 21. siječnja 2022. i 20. siječnja 2023. te 23. listopada 2023. sukladno Tbr. 8.1. Tarife, za svaki podnesak iznos od 100 bodova (ukupno 300 bodova) kao i trošak zastupanja na ročištu od 1.lipnja 2022. prema Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, odnosno ukupno 500 bodova. Primjenjujući vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura , prvostupanjski je sud tužiteljici priznao iznos od 1.000,00 eura što uvećano za iznos PDV-a čini 1.250,00 eura i što uvećao za trošak vještačenja u iznosu od 265,44 eura i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,68 eura, ukupno iznosi 1.555,12 eura koji je iznos dosuđen tužiteljici. Prvostupanjski sud istodobno nije priznao tužiteljici zatraženi trošak sastava podneska od 3. srpnja 2023., troška zastupanja na ročištu od 9. svibnja 2023. te troška za objavu presude.
8. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 3. srpnja 2023.
8.1. Naime, a kako to pravilno žalbom upire žaliteljica, imajući na umu da se navedenim podneskom tužiteljica obrazloženo očitovala o prigovorima tuženika, prema stavu ovoga suda radi se o potrebnom i opravdanom trošku iz čl. 155. ZPP-a zbog čega je istoj valjalo priznati trošak sastava navedenog podneska.
9. Nadalje, a kako to pravilno žalbom upire žaliteljica, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada istoj nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude od 29. svibnja 2024.
9.1. Naime, odredbom čl. 335. ZPP-a propisano je da će se ročište na kojemu se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li o njemu stranke uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrati će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz st. 9. ovoga čl., sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
9.2. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kada stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud po odredbi čl. 335. st. 8. ZPP-a, stranci mora uručiti presudu jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Stoga se radi o trošku učinjenom u povodu postupka na koje ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici, odnosno potrebnom i opravdanom trošku iz čl. 155. ZPP-a zbog čega je tužiteljici valjalo priznati navedeni trošak pristupa na ročište za objavu presude od 29. svibnja 2024.
10. Također, a kako to pravilno u žalbi navodi žaliteljica, prvostupanjski sud pogrešno tužiteljici nije priznao trošak zastupanja na ročištu od 9. svibnja 2024,. kojeg je ista omaškom u troškovniku naznačila kao trošak zastupanja na ročištu od 9. svibnja 2023.
10.1. Naime, a kako je to vidljivo iz troškovnika tužiteljice (list 160 spisa), radnje koje je poduzimao punomoćnik tužiteljice su kronološki navedene te je u istome zatražen trošak zastupanja na ročištu koje je uslijedilo nakon 23. listopada 2023. i koje je omaškom označeno kao ročište od 9. svibnja 2023. S obzirom da 9. svibnja 2023. nije održano nikakvo ročište, dok je ročište od 9. svibnja 2024. na kojem je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice održano, to je tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo priznati trošak zastupanja na ročištu od 9. svibnja 2024.
11. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici je stoga valjalo priznati trošak sastava podneska od 3. srpnja 2023. u iznosu od 100 bodova (prema Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 9. svibnja 2024. u iznosu od 100 bodova (prema Tbr. 9.1. Tarife) i trošak ročišta za objavu presude od 29. svibnja 2024. u iznosu od 50 bodova (prema Tbr.9.3. Tarife), odnosno ukupno iznos od 250 bodova (500,00 eura) što uvećano za iznos PDV-a čini ukupno 625,00 eura.
12. Kako je pobijanom prvostupanjskom odlukom tužiteljici pravilno dosuđen trošak u iznosu od 1.555,12 eura, uvažavanjem žalbe tužiteljice istoj je valjalo dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 625,00 eura, odnosno ukupno 2.180,12 eura, kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove odluke.
13. Tužiteljici pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 50 bodova (100,00 eura) prema Tbr. 10.5. Tarife, budući da je ista u cijelosti uspjela u žalbenom postupku.
14. U nepobijanom dijelu (toč. I. izreke presude), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
15. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 3. prosinca 2024.
Sudac
Božidar Horvat