Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-39/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Iva Markotić Bagarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-521/2023-7 od 4. prosinca 2023., 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-521/2023-7 od 4. prosinca 2023.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu.
2. Predmetno rješenje žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Podredno je predložio pobijano rješenje preinačiti. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Polazeći od toga da je odredba ugovora o kreditu od 23. kolovoza 2004. kojom je za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke (tuženika) unaprijed formulirana od strane tuženika, da se o njoj nije posebno pregovaralo, pa da tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, zbog čega ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi isti u slučaju spora radi zaštite svojih prava imao visoke troškove dolaska na sud, prvostupanjski je sud, imajući na umu odredbe članka 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. – dalje: ZZP), zaključio da se radi o nepoštenoj i ništetnoj odredbi, pa da se na temelju takve odredbe nije mogla zasnovati mjesna nadležnost Općinskog suda u Rijeci, prema mjestu sjedišta tuženika.
6. Neosnovano tuženik ističe da bi u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa tako i o (ne)pregovaranju o spornoj ugovornoj odredbi koja je dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika.
7. Neosnovano tuženik ističe da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, budući da je u odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti strankama omogućeno raspravljanje pred sudom putem podnesaka, čime je osigurana kontradiktornost postupka u pogledu tog prigovora.
8. Ujedno, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bila počinjena neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
9. U konkretnom slučaju stranke su za slučaj spora ugovorom o kreditu od 23. kolovoza 2004. ugovorile mjesnu nadležnost suda u Rijeci. Tuženik nije oborio presumpciju iz članka 81. ZZP o tome da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, jer je istu unaprijed formulirao tuženik (trgovac) na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Stoga je potpuno prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, kao i da se radi o odredbi koja na štetu tužitelja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. To stoga što tužitelj ima prebivalište na području [adresa], pa bi u slučaju spora bio izvrgnut značajnim troškovima putovanja, ali i potrebi ulaganja dodatnog vremena kako bi od mjesta prebivališta došao na sud u mjesto sjedišta tuženika (Rijeku), dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom na mjesto njegova sjedišta.
10. Stoga se, i prema ocjeni ovog suda, radi o nepoštenoj odnosno ništetnoj ugovornoj odredbi (članak 81. stavak 1. ZZP odnosno članak 87. stavak 1. ZZP).
11. S tim u vezi valja imati na umu da je ugovorna odredba kojom se u slučaju spora, u postupku u kojem je tuženik trgovac, ugovara nadležnost suda sjedišta tuženika, odraz odredbe članka 48. stavak 1. ZPP koja bi se na nadležnost primjenjivala i da to stranke nisu posebno ugovorile. No, to samo pod uvjetom da se ne radi o sporu u povodu djelatnosti poslovne jedinice, jer bi u slučaju da tuženik ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, a spor je nastao u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti bio nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
12. Iz ugovora o kreditu (list 7-10 spisa) proizlazi da je ugovor sklopljen u [adresa], gdje se nalazi poslovna jedinica tuženika.
13. Prema tome, primjenom citirane odredbe članka 59. ZPP, za suđenje u ovom postupku, pored Općinskog suda u Rijeci (na čijem se području nalazi registrirano sjedište tuženika), nadležan je Općinski sud u Čakovcu, kao sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica tuženika u odnosu na koju je nastao konkretni spor, i to neovisno o tome je li ta poslovna jedinica upisana u sudski registar kao podružnica tuženika.
14. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je nastao u povodu ugovora o kreditu koji je sklopljen u tuženikovoj poslovnoj jedinici u [adresa], može se zaključiti da je spor nastao u povodu djelatnosti te poslovne jedinice, pa je tužitelj podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu izabrao da mu u konkretnom sporu odlučuje sud na čijem se području predmetna poslovna jedinica nalazi.
15. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.
16. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, žalbu tuženika odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
17. Budući da tuženik sa žalbom nije uspio, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Sisku 3. prosinca 2024.
Sutkinja
Zlatana Bihar
