Poslovni broj: Usž-912/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OJ, [adresa] i EJ, [adresa], koje zastupa opunomoćenik Miran Zorica, odvjetnik iz Zadra, Zrinsko Frankopanska 38, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, Ploče, Trg kralja Tomislava 16, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanih po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-2873/22-15 od 4. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-2873/22-15 od 4. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/803, URBROJ: 443-02-03-20-22-04 od 1. prosinca 2022., te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika, tužiteljima se naređuje uklanjanje započete gradnje poluugrađene građevine stambene namjene, i to izbetonirane AB podne ploče, tlo. površine 1.215x1.610 cm, s postavljenom hidroizolacijom i ugrađene horizontalne odvodnje, što se gradi na čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, pod prijetnjom prisilnog izvršenja rješenja ukoliko se ne postupi po naloženoj mjeri.
2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede pravila sudskog postupka. Osvrćući se na dijelove iz obrazloženja osporene presude, smatraju da je sud pogrešno utvrdio ključne činjenice, te da je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Naime, inspektor, prilikom provođenja nadzora, nije utvrdio što je građevinskom dozvolom bilo dozvoljeno graditi te da li je došlo do odstupanja, već je samo paušalno zaključio kako je bilo potrebno ishoditi novu dozvolu. Stoga, sud nije mogao donijeti zaključak da se ne radi o nadogradnji, već o gradnji, obzirom inspektor uopće nije ni utvrđivao što je dozvolom bilo dozvoljeno graditi, a posebno što uopće nije izvršio uvid u tehničku dokumentaciju koja je sastavni dio dozvole, kako bi bez sumnje utvrdio činjenicu gradnje po dozvoli ili mimo dozvole. Upiru na elaborat osiguranja dokaza zatečenog stanja građevine od 2. rujna 2021. (dalje u tekstu: Elaborat), iz kojeg proizlazi da je na predmetnim parcelama (k.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) započeta izgradnja jedinstvene stambene građevine prema građevinskoj dozvoli od 16. listopada 1980., da je na zapadnoj parceli k.č. br. [katastarska čestica] zgrada u cijelosti dovršena prema građevinskoj dozvoli, dok je na istočnoj parceli k.č. br. [katastarska čestica] izgrađena samo etaža suterena te je, budući niz godina taj dio građevine nije dovršen s gornjim etažama i krovom, AB konstrukcija znatno oštećena djelovanjem mora i atmosferilija, beton je mjestimično popucao i vidljiva je vrlo korodirana armatura radi nedostatka zaštitnog sloja betona, čime je ugrožena stabilnost cjelokupne građevine, istočnog i zapadnog dijela, zbog čega je potrebno istočni dio ukloniti u većem dijelu i izgraditi iznova. Iz navedenog nalaza proizlazi kako su obje građevine izgrađene temeljem građevinske dozvole iz 1980. godine, te da je objekt na čest. zgr. [katastarska čestica] u cijelosti izgrađen do faze uporabljivosti po toj dozvoli i to izgrađen od temelja. S druge strane, sud zaključuje kako bi tužitelji imali pravo samo na nadogradnju objekta, što je potpuno nelogično i pogrešno. Ističu da su, sukladno Elaboratu, uklonili već izgrađeni dio građevine, i to dio koji je bio izgrađen po dozvoli od 1980. te su ponovno krenuli graditi taj identični objekt po već ishođenoj dozvoli u jednakim gabaritima, međutim, inspektor tu činjenicu nije utvrđivao, već je samo paušalno zaključio da su tužitelji trebali ishoditi izmjenu građevinske dozvole, što je pogrešno. Nadalje, sud zaključuje kako građevinska dozvola iz 1980. nije u cijelosti konzumirana jer nije dovršena, što je još jedan dodatan zaključak kako su tužitelji započeli izgradnju nakon uklanjanja točno po toj dozvoli iz 1980. godine. Također, tužitelji su u tužbi naveli kako je pogrešan zaključak inspektora da je izbetonirana AB ploča s postavljenom hidroizolacijom jer to ne proizlazi niti iz zapisnika s uviđaja niti iz skice koja je sačinjena za potrebe uviđaja. U tužbi je navedeno da je tuženik naložio tužiteljima uklanjanje poluugrađene građevine, a građevinska dozvola je izdana za jedan objekt te da je tuženik prilikom provođenja inspekcijskog nadzora skicirao čest. zgr. [katastarska čestica], a ne [katastarska čestica] i na istoj naveo kako je porušena, iz čega slijedi da inspektor nije točno utvrdio smještaj objekta, a na koje sve okolnosti se sud nije uopće osvrnuo, čime je počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka. Slijedom svega navedenog, tužitelji predlažu ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i presudom riješiti stvar, uz naknadu iskazanog troška za sastav žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.
6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbi. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), o čemu se ovdje ne radi, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.
8. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.
9. Nadalje, iz podataka sveza spisa razvidno je da je, suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da su tužitelji, nakon što su porušili desni (prizemni) dio postojeće dvojne građevine, bez građevinske dozvole na tom dijelu pristupili gradnji nove građevine, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.), prema kojoj je građenje građevine bez izvršne građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine ili njezinog dijela.
9.1. Naime, iz dokaza koji prileže spisu, osobito zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 18. listopada 2022. (sa skicom i fotografijom izvedenog stanja), te građevinske dozvole, broj: [broj dozvole] od 16. listopada 1980. i priloženih nacrta, nesporno proizlazi da je tom dozvolom odobrena nadogradnja (dvojne) stambene zgrade (prema nacrtima-odobrena je nadogradnja prvog kata iznad postojećeg prizemlja dvojne zgrade), dakle da navedenom građevinskom dozvolom nije dozvoljena izgradnja građevine u cijelosti (od temelja), već samo rekonstrukcija (nadogradnja) postojećeg prizemlja.
10. S obzirom na navedeno, nakon što su porušili postojeći prizemni dio zgrade (danas čest. zgr. [katastarska čestica]), tužitelji pogrešno smatraju da su mogli nastaviti s građenjem nove građevine po građevinskoj dozvoli od 16. listopada 1980., jer je tom dozvolom odobrena isključivo nadogradnja, koju, nakon rušenja prizemlja, više nije moguće izvesti po priloženoj tehničkoj dokumentaciji. Stoga su za opisane radove, pa makar izvedene na mjestu i u gabaritima ranije postojećeg legalnog dijela zgrade, trebali ishoditi novu građevinsku dozvolu, što su propustili učiniti.
11. Pravilnost takvog utvrđenja dodatno potvrđuje i sadržaj Elaborata, na koji se pozivaju i tužitelji u žalbi, navodeći da su sukladno istom već uklonili izgrađeni dio građevine i krenuli ponovno graditi. Naime, iz Elaborata proizlazi da je zbog oštećenja potrebno u cijelosti porušiti postojeći prizemni dio u vlasništvu tužitelja i izgraditi novi, pri čemu je potrebno izvesti dodatnu nosivu konstrukciju na međi između dvije parcele ([katastarska čestica]), i to u vidu dilatacijskih nosivih zidova, jednog u svrhu stabiliziranja zapadnog dijela stambene građevine, a drugog kao nosivu konstrukciju istočnog dijela, čime bi se dva dijela građevine odvojila u dvije neovisne konstruktivne cjeline kako bi se spriječilo oštećenje zapadnog dijela građevine. Opisani radovi ukazuju da se ovdje nesporno radi o građenju (nove) građevine u smislu članka 3. stavka 1. točke 10. i 11. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), za koju je potrebno pribaviti građevinsku dozvolu propisanu člankom 106. stavkom 1. toga Zakona, što je ovdje izostalo.
12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporene presude pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na rješenje ove stvari.
13. Sud nije našao osnovanim niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelji nisu uspjeli sa žalbom u ovom sporu pa im, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 3. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović