Poslovni broj: Usž-2081/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EU, [adresa], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istim opunomoćenicima, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-2234/2023-8 od 6. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-2234/2023-8 od 6. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/263, URBROJ: 443-02-04-17-23-10 od 14. rujna 2023. te je ujedno, prvostupanjskim rješenjem istog poslovnog broja i datuma, odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužiteljica nije postupila po izvršnom rješenju o uklanjanju od 14. ožujka 2023. i rješenju o prvoj novčanoj kazni od 31. svibnja 2023., jer niti protekom ostavljenih rokova nije uklonila prizemnu građevinu izvedenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega se pristupa prisilnom izvršenju izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 5.308,91 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu, navodeći kako je već u tužbi istaknula da je izrečena novčana kazna previsoka u odnosu na njezina novčana primanja te joj je bilo nemoguće podmiriti istu u roku od 8 dana, a osobito u vrijeme nevremena koje ju je zadesilo, jer je već podnosila znatne financijske izdatke vezane upravo za predmetnu nekretninu, vjerujući da je na istoj legalno izgrađena građevina koju je stekla kupoprodajnim ugovorom. Smatra da je time povrijeđen način izvršenja novčane kazne, sukladno izričitoj odredbi članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), jer bi joj ispunjenjem ovakve odluke nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, a vjerojatno bi joj izvršenjem osporenog rješenja bio ugrožen i egzistencijalni ili neki drugi interes. Dodaje da je pri donošenju odluke tuženik morao uzeti u obzir činjenicu da je slovenska državljanka i da ne razumije dobro hrvatski jezik te da je stoga rješenje moralo biti napisano na slovenskom jeziku, čime je povrijeđeno pravo na uporabu materinjeg jezika tužiteljice. S obzirom na navedeno, smatra osporenu odluku nepravilnom i nezakonitom te predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i rješenje na način da se njezin tužbeni zahtjev usvoji, te se naloži tuženiku da joj nadoknadi troškove prouzročene ovim sporom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg proizlazi da tužiteljica, ni u roku ostavljenom rješenjem o uklanjanju od 14. ožujka 2023., a ni nakon izrečene prve novčane kazne rješenjem od 31. svibnja 2023., nije uklonila opisanu bespravno izvedenu prizemnu građevinu, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem druge novčane kazne.
7. Tužiteljica žalbom niti ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, već upire na visinu izrečene novčane kazne, smatrajući je previsokom s obzirom na njezina novčana primanja. Navedeni prigovor, međutim, nije pravno odlučan za donošenje drukčije odluke, jer je odredbom članka 114. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.) izričito propisano da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju građevine putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne, kako je to i zapriječeno rješenjem o uklanjanju. Novčana kazna izrečena je temeljem Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 46/20. i 80/20.), kojim nije predviđena mogućnost izricanja novčane kazne u rasponu (od minimalnog do maksimalnog iznosa), već je ista propisana u točno određenom iznosu, što je u osporenom rješenju i navedeno, radi čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužiteljice po toj osnovi.
7.1. To tim više što je, u međuvremenu, rješenje o uklanjanju od 14. ožujka 2023. postalo i pravomoćno, jer je ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-1404/2024-2 od 17. srpnja 2024., odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjske presude, poslovni broj: UsI-399/23-16 od 21. veljače 2024., a kojom je potvrđena zakonitost predmetnog rješenja o uklanjanju (izvršnog naslova u ovoj stvari). Ujedno se napominje da je postalo pravomoćno i rješenje o prvoj novčanoj kazni, temeljem presude ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1907/2024-2 od 3. listopada 2024. godine.
8. Slijedom izloženog, proizlazi da je način izvršenja novčane kazne, upravo suprotno žalbenim navodima, u skladu s odredbom članka 139. stavka 4. ZUP-a, jer je određena na zakonom predviđen način i u propisanoj visini, pa se prigovori s tim u vezi ukazuju neosnovanim.
9. Nije pravno odlučan niti prigovor usmjeren na činjenicu da je tužiteljica slovenska državljanka te da je rješenje tuženika trebalo biti napisano na slovenskom jeziku, jer je odredbom članka 14. stavka 1. ZUP-a izričito propisano da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. S tim u vezi za dodati je da tužiteljica ni u svom očitovanju na zapisnik o inspekcijskom nadzoru (u kojem je izjavila na hrvatskom jeziku da je počela graditi kuću nakon što je kupila zemljište), a niti nekim naknadnim podneskom nije tražila prevoditelja zbog nepoznavanja hrvatskog jezika.
10. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Na kraju, a imajući u vidu odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nije našao osnovanim ni zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 3. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
