Poslovni broj: Usž-1621/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IV, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik iz Pule, Marulićeva ulica 5, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave Pazin, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI- 1289/2023-8 od 6. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-1289/2023-8 od 6. ožujka 2024.,
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/182, URBROJ: 443-02-02-17-23-91 od 23. svibnja 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke). Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da je postalo izvršno inspekcijsko rješenje, KLASA: UP/I-362-02/22- 02/182, UR.BROJ: 443-02-02-17-22-3 od 2. ožujka 2022., te da tužiteljica nije postupila u skladu s naredbom iz tog rješenja, odnosno nije u ostavljenim rokovima uskladila gradnju (rekonstrukciju) građevine ugostiteljsko – turističke namjene (caffe bar–buffet) izvedenu protivno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli od 3. prosinca 2019., niti je nakon toga uklonila gradnju protivnu dozvoli (etažu I i II kata), radi čega se pristupa prisilnom izvršenju tog rješenja izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 6.636,14 €/ 50.000,00 kn, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. U žalbenim razlozima ističe da temeljem Zakona o Državnom inspektoratu u konkretnoj stvari žalba nije dopuštena, čime joj je uskraćeno Ustavom zajamčeno pravo na žalbu, a što znači da bi se odluke tuženika, koji odmah donosi konačna rješenja, trebale itekako kritički kontrolirati kako bi strankama bila zajamčena ne samo formalna, nego i učinkovita pravna zaštita, čemu ovdje nije udovoljeno. Rješenje tuženika lišeno je bilo kakvog materijalnog prava te uopće ne sadrži odredbe materije koja se uređuje, već se poziva samo na provedbene propise Zakona o Državnom inspektoratu kojim je propisana nadležnost, djelovanje, postupanje i sl. tuženika, a što samo po sebi to rješenje čini nezakonitim. Upire na činjenicu da se pred prvostupanjskim sudom, u predmetu poslovni broj: UsI-212/2023, vodio spor radi izdavanja rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole, u kojem je presuđeno u korist tužiteljice te je poništeno rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine od 23. siječnja 2023. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Navedeno znači da rješenje kojim je odbijen zahtjev za izdavanje rješenja o izmjenama i dopunama građevinske dozvole nije postalo pravomoćno. Smatra da se radi o prethodnom pitanju za konačno rješavanje ovog sudskog postupka, jer u slučaju da se zahtjevu udovolji, ne bi postojala gradnja protivna građevinskoj dozvoli, niti bi bilo potrebno išta uklanjati i izricati novčane kazne. Ponovno ističe kako joj nije dana mogućnost da se izjasni u postupku koji se vodio pred tuženikom, niti da daje svoju izjavu kao stranka niti priloži dokaze koje ima i kojima raspolaže pa, samim time, nisu mogli biti cijenjeni dokazi i dokazni prijedlozi tužiteljice kao stranke kojoj je zajamčeno pravo na sudjelovanje u postupku, sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku. Time je tužiteljici povrijeđen čitav niz pravnih načela sadržanih u općem načelu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dodaje da su od strane tuženika, a na njezinu štetu, izrečene brojne novčane kazne te je protiv nje pokrenut prekršajni i kazneni postupak, te joj se prijeti novom, većom novčanom kaznom, zbog čega drži očitim da se u konkretnom slučaju radi o sistemskim novčanim kaznama usmjerenim od strane države prema pojedincu, kojima je cilj ekonomsko ugrožavanje tužiteljice i njezine obitelji, bez utvrđivanja bilo kakvih okolnosti oko toga je li ona sposobna plaćati tako ogromne novčane kazne u kratkim vremenskim intervalima. S obzirom na navedeno, tužiteljica smatra da tuženik prema njoj postupa formalistički, diskriminatorno te ju ugrožava izricanjem ogromnih novčanih kazni, a uz to zanemaruje mnoge činjenične okolnosti konkretnog slučaju, važna načela ustavnog poretka Republike Hrvatske i zajamčena prava koja građanima pružaju Ustav i Konvencija. Zbog svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika te ga obvezati na naknadu prouzročenih troškova uvećanih za trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je inspekcijskim rješenjem od 2. ožujka 2022. tužiteljici naloženo usklađenje prijeporne gradnje s pravomoćnom građevinskom dozvolom od 3. prosinca 2019., te nastavno, ukoliko isto ne učini, uklanjanje dijelova građevine izvedene protivno toj dozvoli, i to etaže I i II kata, a po kojem rješenju tužiteljica nije postupila, što je utvrđeno i kontrolnim očevidom obavljenim 18. svibnja 2023. godine. Navedeno inspekcijsko rješenje, osim što je izvršno, u međuvremenu je postalo i pravomoćno jer je njegova zakonitost potvrđena ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-3577/22-2 od 9. ožujka 2023. godine.
7. Stoga su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje inspekcijskog rješenja izricanjem prve novčane kazne, kako je to i zapriječeno tim rješenjem, koje je izvršni naslov u ovoj stvari.
8. Prema pak odredbi članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), rješenje o izvršenju može se pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja, a što sve tužiteljica žalbenim navodima ne osporava, niti uopće dovodi u sumnju pravno odlučne činjenica utvrđene u predmetnom postupku izvršenja.
9. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i citiranu zakonsku odredbu, tužiteljica neosnovano ukazuje na postupak izmjene i dopune građevinske dozvole, jer takav postupak ne predstavlja prethodno pitanje zbog kojeg bi trebalo prekinuti predmetni inspekcijski postupak, a u kojem je, temeljem izričite odredbe članka 103. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21. – dalje u tekstu: ZDI), građevinski inspektor ovlašten utvrditi upravo činjenicu da li se gradnja izvodi temeljem zakonom propisanog akta i u skladu s njim, te s tim u vezi poduzeti zakonom propisane mjere, čemu je ovdje udovoljeno.
10. Sud nalazi neosnovanim i prigovore tužiteljice usmjerene na ekonomsko ugrožavanje nje i njezine obitelji izricanjem visokih novčanih kazni u kratkim vremenskim razdobljima. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 114. stavka 3. ZDI-a propisano da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju građevine putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne, kako je to i zapriječeno inspekcijskim rješenjem od 2. ožujka 2022. Novčana kazna izrečena je temeljem Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 80/20.), kojim nije predviđena mogućnost da se novčane kazne izriču u rasponu (od minimalnog do maksimalnog iznosa), već je ista propisana u točno određenom iznosu, što je u osporenom rješenju i navedeno.
10.1. S tim u vezi za istaknuti je kako iz podataka sveza spisa proizlazi da je tužiteljica, osim zbog nepostupanja po izrečenoj naredbi iz izvršnog naslova, novčanim kaznama kažnjena i zbog nastavka gradnje nakon izrečene mjere obustave građenja, a što sve ukazuje na upornost i dosljednost u protupravnom ponašanju. Naime, do izricanja niza novčanih kazni došlo je upravo zbog postupanja tužiteljice, koja, iako je bila upozorena na posljedice takvog postupanja, nije uskladila gradnju s izdanom građevinskom dozvolom niti je obustavila protupravno građenje i uklonila bespravnu nadogradnju, a u kojem slučaju ne bi ni došlo do novčanog kažnjavanja.
11. Slijedom izloženog, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Na kraju, a imajući u vidu odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj ne pripada pravo na naknadu tog troška, zbog čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 3. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
