REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-780/2024-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BA, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Marija Erdec, odvjetnica iz Malog Lošinja, Riva lošinjskih kapetana 34, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istoj opunomoćenici, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 UsI- 298/2023-8 od 14. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 UsI-298/2023-8 od 14. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/370, URBROJ: 443-02-02-12-23-13/VŽ od 10. veljače 2023., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovoga spora. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužitelj nije u cijelosti postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju od 11. svibnja 2022., jer nije u cijelosti uklonio dograđeni dio postojeće manje zahtjevne stambene zgrade, izveden u tlo.dim. 2,70 x 12,50 m, visine prizemlja, slijedom čega se pristupa prisilnom izvršenju izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 3.981,68 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u tomu što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, i to zbog činjenice da je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, također, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Nadalje, iz dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka jasno proizlazi da je tužitelj postupio po rješenju od 11. svibnja 2022., predmet kojeg je nenatkriveni dio postojeće manje zahtjevne stambene zgrade, odnosno da je uklonio svu gradnju za koju je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Naime, a što proizlazi i iz obrazloženja osporene presude, tužitelj je na ranije spomenutoj nekretnini sagradio i ogradni zid do visine 1,6 m, za koji nije potrebno ishođenje građevinske dozvole, kako je propisano člankom 2. stavkom 1. točkom 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Mišljenja je da predmetnu gradnju ogradnog zida do visine 1,6 m treba promatrati odvojeno od ostale gradnje na koju se odnosi rješenje o uklanjanju, imajući u vidu činjenicu da ta gradnja nije protivna niti jednom propisu, već je dozvoljena citiranim Pravilnikom. Nastavno tužitelj upire na odredbu članka 14.g Naputka o načinu rada građevinske inspekcije, te ističe da je podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu i da je obustavio daljnje građenje, zbog čega nije trebalo izricati novčanu kaznu. Prvostupanjski sud, međutim, u obrazloženju osporene presude nije dao nikakve razloge zbog kojih bi imao osnova smatrati da se na tužitelja nema primijeniti izuzetak propisan citiranom odredbom. Zaključno, ističe da jest postupio po rješenju o uklanjanju od 11. svibnja 2022. i uklonio je svu gradnju za koju nije postojala odgovarajuća dozvola, te da jest izgradio ogradni zid do visine 1,6 m za koji sukladno navedenom Pravilniku nije potrebna građevinska dozvola, kao i da je pravodobno pokrenuo postupak za izdavanje građevinske dozvole, koji je zaprimljen kod nadležnog tijela 29. travnja 2022. i koji postupak je još u tijeku. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu, usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku naložiti da mu nadoknadi troškove ovog sudskog postupka, uvećano za iskazani trošak sastava ove žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Prije svega, ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore postupovne naravi usmjerene na nedostatnost/nerazumljivost presude, pri čemu tužitelj upire na odredbe parničnog postupka, iako se u upravnom sporu primjenjuju procesna pravila propisana ZUS-om. Upravo suprotno žalbenim navodima, iz podataka sveza spisa proizlazi da osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.
7. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja presude ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo pravno relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.
8. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 11. svibnja 2022. tužitelju naređeno uklanjanje dograđenog dijela postojeće stambene zgrade, tlo.dim. 2,70 x 12,50 m, visine prizemlja. Po tom rješenju tužitelj nije u cijelosti postupio, jer nije u potpunosti uklonio sjeverni zid dogradnje, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem prve novčane kazne.
9. Tužitelj žalbenim navodima ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, već i u žalbi inzistira na tvrdnji da je zid ostavljen u visini od 1,6 m, jer se radi o ogradnom zidu za koji nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Navedena tvrdnja, međutim, nije od utjecaja na zakonitost osporene presude, jer je rješenjem o uklanjanju, ovdje izvršnim naslovom, jasno određeno uklanjanje bespravne dogradnje u cijelosti, slijedom čega je već prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim prigovore tužitelja s tim u vezi razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.
10. Nije pravno odlučan ni žalbeni prigovor usmjeren na nepravilnu primjenu članka 14.g Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 46/20. i 80/20.), prema kojem građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja o uklanjanju (donesenog zbog građenja bez građevinske dozvole) prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu, te da je obustavio daljnje građenje.
10.1. Naime, iz dokaza koji prileže svezu spisa ne proizlazi da je tužitelj u propisanom roku obavijestio građevinskog inspektora o podnesenom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu dogradnju građevine, a niti je bilo moguće tijekom upravnog spora utvrditi da se podneseni zahtjev odnosi upravo na prijepornu dogradnju, na koju okolnost se pravno relevantnim razlozima osvrnuo i prvostupanjski sud otklanjajući prigovore tužitelja po toj osnovi.
11. Slijedom izloženog, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Na kraju, a imajući u vidu odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu ne pripada pravo na naknadu troška, zbog čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 3. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
