REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-49/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rail Services Slovakia s.r.o., Seberiniho 1, Bratislava, Slovačka, OIB: 11557574077, kojeg zastupa punomoćnica Dora Horvat, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ilej & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica Franje Petračića 4, protiv tuženika LUKA RIJEKA d.d. Rijeka, OIB: 92590920313, kojeg zastupa punomoćnik Goran Krištović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora iz Zagreba, Ulica Ivana Banjačića 5, radi naknade štete u iznosu od 78.555,77 EUR, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-488/2021-25 od 14. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-488/2021-25 od 14. studenog 2023. u točkama I. i II. izreke te u dijelu točke IV. izreke koji glasi: Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku LUKA RIJEKA d.d., Riva 1, Rijeka, Hrvatska, OIB: 92590920313 da tužitelju Rail Services Slovakia, s.r.o., Seberíniho 1, 821 03 Bratislava, Slovačka, OIB: 11557574077, isplati iznos od 47.765,02 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od 24. lipnja 2021. do isplate.“

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-488/2021 od 14. studenog 2023. u točkama III. i u dijelu točke IV. izreke koji glasi:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: Nalaže se tuženiku LUKA RIJEKA d.d., Riva 1, Rijeka, Hrvatska, OIB: 92590920313 da tužitelju Rail Services Slovakia, s.r.o., Seberíniho 1, 821 03 Bratislava, Slovačka, OIB: 11557574077, isplati iznos od 5.050,75 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nalaže se tuženiku LUKA RIJEKA d.d., Riva 1, Rijeka, Hrvatska, OIB: 92590920313 da tužitelju Rail Services Slovakia, s.r.o., Seberíniho 1, 821 03 Bratislava, Slovačka, OIB: 11557574077, isplati iznos od 5.850,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.“

kao i u točkama VI. i VII. izreke presude i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka, odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud odlučio je i:

„I. Nalaže se tuženiku LUKA RIJEKA d.d. Rijeka, Riva 1, Hrvatska, OIB: 92590920313 isplatiti tužitelju Rail Services Slovakia, s.r.o., Seberíniho 1, 821 03 Bratislava, Slovačka, OIB: 11557574077 iznos od 3.650,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,00% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena, koja teče od 14. studenog 2023. (dana donošenja presude) do isplate.

II. Nalaže se tuženiku LUKA RIJEKA d.d. Rijeka, Riva 1, Hrvatska, OIB: 92590920313 isplatiti tužitelju Rail Services Slovakia, s.r.o., Seberíniho 1, 821 03 Bratislava, Slovačka, OIB: 11557574077 iznos od 3.650,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,00% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena, koja teče od 14. studenog 2023. (dana donošenja presude) do isplate.

III. Nalaže se tuženiku LUKA RIJEKA d.d. Rijeka, Riva 1, Hrvatska, OIB: 92590920313 isplatiti tužitelju Rail Services Slovakia, s.r.o., Seberíniho 1, 821 03 Bratislava, Slovačka, OIB: 11557574077 iznos od 12.600,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,00% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena, koja teče od 14. studenog 2023. (dana donošenja presude) do isplate.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku LUKA RIJEKA d.d., Riva 1, Rijeka, Hrvatska, OIB: 92590920313 da tužitelju Rail Services Slovakia, s.r.o., Seberíniho 1, 821 03 Bratislava, Slovačka, OIB: 11557574077, isplati iznos od 47.765,02 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od 24. lipnja 2021. godine do isplate.

Nalaže se tuženiku LUKA RIJEKA d.d., Riva 1, Rijeka, Hrvatska, OIB: 92590920313 da tužitelju Rail Services Slovakia, s.r.o., Seberíniho 1, 821 03 Bratislava, Slovačka, OIB: 11557574077, isplati iznos od 5.050,75 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Nalaže se tuženiku LUKA RIJEKA d.d., Riva 1, Rijeka, Hrvatska, OIB: 92590920313 da tužitelju Rail Services Slovakia, s.r.o., Seberíniho 1, 821 03 Bratislava, Slovačka, OIB: 11557574077, isplati iznos od 5.850,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.“

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev u dijelu u kojem traži plaćanje zakonske zatezne kamate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u t. I., II. i III. izreke presude.

VI. Nalaže se tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška platiti tuženiku iznos od 5.138,87 EUR kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. studenog 2023. (dana donošenja presude) do isplate po stopi od 7,00% do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 8 (osam) dana.

VII. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 5.138,87 EUR.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je u odnosu na točku IV. te na točku VI. iz svih zakonom predviđenih razloga.

Slijedom navedenog predlaže sukladno žalbi preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.

2.1. Protiv navedene presude i tuženik je podnio žalbu osporavajući je u odnosu na točke I., II., III. i VII. izreke presude iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže sukladno žalbi preinačiti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.

3. Stranke nisu pobijale točku V. izreke u kojoj je pravilno sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev u dijelu u kojem traži plaćanje zakonske zatezne kamate po stopi za odnose iz trgovačkih ugovora, odnosno po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točkama I., II. i III. izreke presude.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 78.555,77 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Obrazlaže da je predmet ovog spora naknada štete koju je tuženik prouzročio tužitelju, time što je pretovario vagone koje je tužitelj imao u zakupu. Zbog pretovara je nastala šteta na vagonima, koju je tužitelj, kao zakupnik vagona, bio dužan nadoknaditi zakupodavcu, a tužitelju je zbog navedenog pretovara nastala i daljnja šteta.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu i u žalbi osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Obrazlaže da iz navoda iz tužbe nije jasno tko je koga za što angažirao, a niti tko je obavljao uslugu prijevoza. Tužitelj u tužbi navodi kako je za usluge utovara primatelj (U.S. Steel Košice) angažirao tuženika. Stoga ne postoji nikakav ugovor između tužitelja i tuženika pa bi se moglo raditi samo o navodnoj izvanugovornoj odgovornosti za štetu. Tužitelj nije ni pokušao obrazložiti postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, kao ni bilo kakvu valjanu osnovu za navodnu odgovornost tuženika za navodni štetni događaj. Svojstvo oštećenika je osnovni preduvjet da bi tužitelj uopće mogao voditi postupak pa ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

8. Iz sadržaja isprava u spisu u bitnome proizlazi:

- tužitelj je zakupio vagone od društva INNOFREIGHT Czech s.r.o. - štetni događaj dogodio se 7. kolovoza 2019., kada je tuženik prilikom utovara željezne rudače u vagone pretovario pet vagona, svaki za više od 10%

- da su o štetnom događaju Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o. Zagreb i tuženik sastavili Zapisnike o šteti za teretni vagone, iz kojih je vidljivo da su svi vagoni pretovareni za više od 10% te kako je tuženik potpisao Zapisnike i time priznao činjenicu pretovara vagona

- da su nakon toga vagoni popravljeni

- da je tužitelj, sukladno ugovornom odnosu sa zakupodavcem vagona, bio dužan snositi trošak popravka predmetnih vagona

- da je prema navodima tužbe vlasniku vagona uslijed štetnog događaja, nastala šteta u iznosu EUR 132.765,02

- da je prema navodima tužbe, tužiteljev zakupodavac od svog osiguranja naplatio štetu iznos štete od 85.000,00 EUR

- da je prema navodima tužbe vlasnik vagona, sukladno njihovom ugovoru zakupodavcu vagona fakturirao ostatak štete u iznosu od 47.765,00 EUR

- da je tužitelj iznos od 47.765,02 EUR, uplatio zakupodavcu vagona na ime troška popravka predmetnih vagona

- da tužitelj traži daljnju naknadu štete u iznosu od ukupno 7.300,00 EUR, radi prijevoza vagona na popravak i to iz Bakra u radionicu u Dobovu te natrag u Bakar

- da tužitelj traži daljnju naknadu štete u iznosu od 18.440,00 EUR koji iznos je tužitelj morao plaćati za zakup vagona koje nije bio u mogućnosti koristiti radi kvara

- da tužitelj traži daljnju naknadu štete u iznosu od 5.050,75 EUR jer je tužitelj je zbog navedene štete bio dužan platiti i naknadu za nižu iskorištenost vagona društvu VistaRail s.r.o.

Slijedom navedenog, tužitelju je, kao posljedica pretovara koje je počinio tuženik, nastala šteta u ukupnom iznosu glavnice od 78.555,77 EUR.

9. U ovoj pravnoj stvari sporna je aktivna legitimacija tužitelja te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

Pravilno je u prvostupanjski sud na ovaj spor primijenio odredbu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) Primjena hrvatskog prava kao mjerodavnog između stranaka proizlazi iz odredbe čl. 4. st. 1. Uredbe (ez) br. 864/2007 europskog parlamenta i vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”).

10. Prvostupanjski sud je uvidom u presudi navedeni Ugovor o zakupu utvrdio da je sklopljen između INNOFREIGHT Czech s.r.o. Brno, Republika Češka, kao zakupodavca i tužitelja kao zakupoprimca na temelju kojeg zakupoprimac od zakupodavca uzima u zakup, između ostalog, 20 u presudi navedenih vagona, Iz u presudi navedenog Aneksa II tom ugovoru proizlazi da se stranke ugovorile da troškove radova na održavanju, uključujući troškove rezervnih dijelova i sve ostale troškove u vezi s radovima na održavanju (ne ograničavajući se na troškove prijevoza i manipulativne troškove), snosi tužitelj kao zakupoprimac. Nadalje, sukladno Općem ugovoru o upotrebi vagona u međunarodnom željezničkom prometu, koji čini dodatak D Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF), kada je riječ o korištenju vagona (dalje: GCU) kada je riječ o korištenju vagona u slučaju preopterećenja kotača vagona za više od 10%, potrebno je isprazniti vagone te ih prazne odvesti u radionicu, a koje troškove je sukladno čl. 6. Aneksa dužan snositi tužitelj kao zakupodavac.

Stoga je suprotno žalbenim navodima pravilno zaključio prvostupanjski sud da je tužitelj dokazao da je aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe jer je u konkretnom slučaju oštećenik, budući da je kao zakupnik vagona bio obvezan snositi trošak popravka vagona.

11. Uvidom u Zapisnike o šteti za sporne teretne vagone sud je utvrdio da su ih sastavili Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o. i tuženik. Iz Zapisnika je sud nadalje utvrdio da je tuženik kao stranka na utovaru prilikom utovara željezne rudače u vagone preopteretio pet u presudi navedenih vagona za više od 10%. Tuženik je potpisao Zapisnike, čime je priznao činjenicu pretovara vagona a što tuženik niti ne spori.

12. Suprotno žalbenim navodima pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je time tuženik postupio protivno odredbama GCU jer je uslijed preopterećenja vagona za 10% bilo potrebno isprazniti vagone, odvesti ih u radionicu te obaviti potreban popravak vagona, čime je tužitelj dokazao protupravnost postupanja tuženika te uzročnu vezu između štetne radnje i nastale štete.

13. Tužitelj između ostalog traži naknadu štete u iznosu od 7.300,00 EUR, koji iznos je tužitelj platio društvu Rail Cargo Logistics – Croatia d.o.o. za prijevoz na temelju u presudi navedenih računa a koji se odnosi na prijevoz vagona iz Bakra u radionicu u Dobovu te natrag u Bakar oba u iznosu od po 3.650,00 EUR. Suprotno žalbenim navodima pravilno u tom dijelu sud tužiteljev zahtjev utvrđuje osnovanim budući da je tužitelj kao zakupoprimac bio dužan snositi te troškove, a nastanak tih troškova uzrokovao je tuženik time što je kao stranka na utovaru preopteretio vagone za više od 10%, a tužitelju je umanjena imovina jer je morao platiti navedene račune za prijevoz vagona.

14. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan i dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže se da tužitelju isplati iznos od 47.765,02 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom te presudio kao u pasusu I. točke IV. izreke.

U odnosu na navedeno nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja da suprotno navodima prvostupanjskog suda, tužitelj nije odustao od predloženog dokaza provođenjem vještačenja ovlaštenog sudskog vještaka za željeznički promet, već je i na posljednjem ročištu za glavnu raspravu naveo kako ostaje kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku postupka, a što uključuje i dokazne prijedloge.

Pravilno navodi prvostupanjski sud i da je tužitelj u tužbi prema potrebi i opreza radi predlagao vještačenje ovlaštenog sudskog vještaka za željeznički promet ne navodeći radi utvrđenja kojih činjenica predlaže izvođenje tog dokaza. No, neovisno o tome, na ročištu održanom 5. listopada 2023. tužitelj je nakon što je naveo kako ostaje kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku postupka predložio zaključenje glavne rasprave i donošenje presude, a što je suglasno predložio i tuženik.

Žalitelj stoga neosnovano ističe da je prvostupanjski sud samoinicijativno odlučio zaključiti glavnu raspravu, bez da je otklonio sumnju je li tužitelj odustao od svog dokaznog prijedloga.

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelj neosnovano traži naknadu štete u iznosu od 47.765,02 EUR navodeći da je taj iznos zakupodavac vagona kao razliku između ukupno nastale štete za popravak i rezervne dijelove za vagone od 132.765,02 EUR te iznosa od 85.000,00 EUR koji je nadoknadilo osiguravajuće društvo) prefakturirao tužitelju, te da je tužitelj taj trošak i platio

Pravilno ističe prvostupanjski sud da je tužitelj u konkretnom slučaju bio dužan dokazati da je, osim prijevoza pet vagona u radionicu radi pregleda, na vagonima bilo potrebno izvesti određene radove radi popravka koji su uzročnoj vezi s preopterećenjem vagona te dokazati koje je dijelove eventualno bilo potrebno zamijeniti radi preopterećenja vagona.

Tužitelj je kao dokaz ukupno nastale štete na vagonima dostavio račune za popravak vagona u ukupnom iznosu od 8.765,02 EUR te račune za nabavu rezervnih dijelova koje je vlasnik vagona VTG izdao INNOFREIGHT Solutions GmbH u ukupnom iznosu od 124.000,00 EUR.

16. S obzirom na činjenicu da je tuženik izričito osporio visinu nastale štete koja se odnosi na popravak i rezervne dijelove za vagone, tužitelj je bio dužan dokazati da su svi troškovi popravka i rezervnih dijelova u ukupnom iznosu od 132.765,02 EUR u uzročnoposljedičnoj vezi s preopterećenjem pet vagona za više od 10%, posebno uzimajući u obzir navode samog tužitelja da je osiguravajuće društvo nadoknadilo dio štete u iznosu od 85.000,00 EUR pa nije jasno zašto šteta nije nadoknađena i u preostalom iznosu od strane osiguravajućeg društva. Priloženi računi kao jednostrane isprave vlasnika vagona, to ne dokazuju. Iz dostavljenih računa proizlazi da su rađeni određeni popravci na vagonima te da su pribavljeni određeni dijelovi, međutim tužitelj nije dokazao da su ti radovi popravka i rezervnih dijelova u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim događajem. Također, tužitelj tijekom postupka nije dostavio osigurateljni spis koji ni na službeno traženje suda nije dostavljen od strane vlasnika vagona. Umjesto osigurateljnog spisa, tužitelj je u spis dostavio ispis e-mail komunikacije između ugovornih strana, koja sama za sebe ne može predstavljati dokaz o visini i vrsti naknade iz osiguranja koju je osiguratelj nedvojbeno isplatio osiguraniku. Tužitelj nije dostavio valjani dokaz iz kojeg bi bilo razvidno što je točno tužiteljev zakupodavac naplatio od osiguranja, a što fakturirao tužitelju. Osnovano ističe tuženik kako je glavni učinak prava subrogacije da oštećenik (osiguranik) nema pravo zahtijevati naknadu štete od štetnika u iznosu koji odgovara visini naknade za štetu iz osigurnine, dakle tzv. načelo zabrane kumulacije naknade štete i osigurnine. Osiguranik bi mogao potraživati naknadu štete samo u djelu koji je viši od iznosa isplaćene mu osigurnine.

Pri tome se naglašava da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a koji sudu moraju pružiti osnove za utvrđenja s takvim stupnjem izvjesnosti koji ne ostavlja ni najmanje dvojbe za suprotan zaključak.

Stoga su u odnosu na točke I. i II. i navedeni dio točke IV. izreke odbijeni žalbeni razlozi kao neosnovani te je valjalo u navedenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci ove presude.

17. Međutim, pobijana prvostupanjska presuda se ne može ispitati u odnosu na točku III. te u izreci ove presude naveden dio točke IV. izreke (pasus 2. i 3. točke IV. pobijane presude).

U odnosu na navedeno, činjenično stanje je za sada nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a) a u tom dijelu navedena presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).

18. Prvostupanjski sud je točkom III. izreke pobijane presude usvojio dio tužbenog zahtijeva kojim se nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.600,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Pri tome nisu izneseni jasni razlozi i odlučne činjenice za tu odluku pa se ona ne može ispitati.

19. Prvostupanjski sud obrazlaže da tužitelj također traži i naknadu štete u iznosu od 5.050,75 EUR navodeći da je zbog predmetnog štetnog događaja bio dužan platiti i naknadu za nižu iskorištenost vagona koji trošak je naplaćen tužitelju iz razloga što je ugovorni odnos društva VistaRail s.r.o. i tužitelja podrazumijevao prijevoz vagona u okolnostima optimalne energetske učinkovitosti u prijevozu, odnosno pune iskorištenosti vagona. U svakom slučaju, tužitelju je naplaćena usluga kao da je prijevoz obuhvaćao 10 vagona, a ne 5 vagona (račun VistaRail s.r.o. na str. 248. – 258. spisa).

Prvostupanjski sud je odbio taj dio tužbenog zahtijeva (točka IV. pasus 2. izreke pobijane presude), ali iz navedenog proizlazi da za to, barem za sada nedostaju jasni razlozi pa se ni u tom dijelu pobijana presuda ne može ispitati.

20. Prvostupanjski sud također nije dao jasne razloge zašto smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan za iznos od 2.925,00 EUR, zatim iznos od 2.242,50 EUR i 682,50 EUR. Također je nejasno na koji dio izreke presude se ovo obrazloženje odnosi (pri tome imajući u vidu da izreka presude ne korespondira s tužbenim zahtjevom). S obzirom na to da zbroj navedenog iznosi 5.850,00 EUR za pretpostaviti je da se odnosi na točku IV. pasus 3. izreke za koji je je iznos tužitelj odbijen ali to je u obrazloženju treba jasno istaći, što međutim sud nije naveo. Stoga se takav zaključak prvostupanjskog suda ne može, barem za sada prihvatiti.

21. Pri tome ovaj žalbeni sud navodi i da u odnosu na navedeno, tužitelj u žalbi ističe da utvrđenje suda da je zakupodavac vagona „tražio od tužitelja plaćanje najma za vagone u iznosu od 42,00 EUR po danu“ ne proizlazi iz isprava u spisu. Naime, kako je vidljivo iz predmetnih računa, zakupodavac je od tužitelja tražio plaćanje najma za 5 vagona, ali i za pripadajuće kontejnere („WoodTainer XM“). Iz predmetnih računa vidljivo je da se računi odnose na najam 20 vagona te 120 pripadajućih kontejnera. Drugim riječima, iz sadržaja tih isprava proizlazi da je uz najam svakog vagona (u iznosu od EUR 42,00 po vagonu po danu) vezan i najam pripadajućih kontejnera (u iznosu od EUR 3,25 po kontejneru po danu), pri čemu jednostavnim računanjem proizlazi da na 5 vagona (koliko je vagona tuženik oštetio) otpada ukupno 30 pripadajućih kontejnera (budući da na 20 vagona otpada 120 pripadajućih kontejnera).

Tužitelj nadalje ističe da dnevni trošak najma ne iznosi 42,00 EUR, već 61,50 EUR (na 1 vagon očito otpada 6 pripadajućih kontejnera, 6x3,25=19,50). Dakle, o ovim odlučnim činjenicama nedostaju odlučni razlozi, a postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

22. S obzirom na to da odluka o trošku postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, pobijana presuda (koja sadrži i odluku o trošku) ukinuta je i u točkama VI. i VII. izreke.

23. Radi svega navedenog, budući da su u konkretnom slučaju ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 353. st. 1. i 355. ZPP-a,valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

24. U ponovnom suđenju prvostupanjski će sud otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovom odlukom, utvrđivati relevantne činjenice te po provedenom dokaznom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać