REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7942/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marija Solječića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MĆ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022, 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijska postaja Bjelovar od 12. kolovoza 2024., klasa: 211-07/24-3/10459, broj: 511-02-05-24-2 u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem prigovora okrivljenika MĆ kao djelomično osnovanog, preinačuje se pobijani prekršajni nalog i u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se za počinjeni prekršaj izriče, temeljem članka 58. PZ-a, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.
II. U ostalom dijelu prigovor okrivljenika MĆ odbija se kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Temeljem članka 139. stavka 3. PZ-a okrivljenik MĆ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 25,00 eura (dvadesetpeteura), u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijska postaja Bjelovar od 12. kolovoza 2024., klasa: 211-07/24-3/10459, broj: 511-02-05-24-2 proglašen je krivim okr. MĆ da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. kažnjiv po čl. 53. st. 3. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, a koju je okrivljenik dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju tri mjeseca.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik MĆ je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.
2.1. U navedenom prigovoru okrivljenik ne poriče počinjenje prekršaja, izražava kajanje te moli sud da ublaži novčanu kaznu te da ukine zaštitnu mjeru zabrane upravljanje motornim vozilom jer svakodnevno upravlja vozilom u poslovne i obiteljske svrhe.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 238. st. 11. PZ-a ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, za prekršaj iz članka 53. stavka 1. zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana (stavak 3.) pa izrečena novčana kazna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.
5.1. Nadalje, okrivljenik u prigovoru nije naveo razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. PZ-a, slijedom čega je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
6. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca prestroga, budući u spisu predmeta ne prileži dokaz da bi okrivljenik u posljednje tri godine bio pravomoćno kažnjavan za takav ili slični prekršaj pa se isti smatra primarnim počiniteljem. Imajući u vidu navedeno, dokaze koje je dostavio u spis kao i prigovor okrivljenika u odnosu na taj dio ovaj sud je donio odluku o smanjenju izrečene zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca, na mjesec dana.
7. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Iva Omazić Pavličić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj, Policijskoj postaji Bjelovar u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.
