REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1059/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CHO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Vego, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Borovo d.d., Vukovar, Dr. Ante Starčevića 2D, OIB: 73002202488, koga zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru, radi odluke o nedopuštenosti izvanrednog otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-11/2022-4 od 1. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-706/2021-13 od 25. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika se odbija.
Obrazloženje
1.1. Drugostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:
„I. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz tuženika BOROVO d.d., OIB 73002202488, Dr. Ante Starčevića 2D, Vukovar, br. B-O-2021-072, od 12. listopada 2021., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. B-UA-2021-0257, zaključenog 27. rujna 2021. s tužiteljicom HHO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] te da radni odnos nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme br. B-UA-2021-0257 od 27. listopada 2021., na poslove koje je obavljala do trenutka otkazivanja ugovora o radu, a ako to nije moguće, na druge odgovarajuće poslove, koji u što većoj mjeri odgovaraju poslovima na kojima je tužiteljica radila prije otkazivanja, njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od petnaest dana.
III. Nalaže se tuženiku Borovo d.d. OIB:73002202488, Dr. Ante Starčevića 2D, Vukovar nadoknaditi tužiteljici CHO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za Gž R-11/2022-4 2 referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana."
1.2. U toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.
2. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 1090/2023-2 od 18. travnja 2023., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Predstavlja li vrijeđanje i prijetnje predsjedniku uprave visokim tonom pred drugim zaposlenicima, da će predsjedniku uprave poslodavca s kojim blisko surađuje na svaki mogući način otežati rad, od strane radnika, osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć?“.
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Suštinski predlaže da ovaj sud ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 27. rujna 2021. te utvrđenje da joj radni odnos kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad, a koju odluku o otkazu je tuženik donio nakon što je tužiteljica uputila nadređenoj zaposlenici riječi: "sram te i stid bilo, što ti sebi dopuštaš, je li znaš kako si me ponizila", a nakon čega je još izjavila i da joj neće pomagati i već joj samo može odmoći.
8. U postupku je utvrđeno:
- da je tužiteljica dugogodišnji uzoran zaposlenik tuženika, da je ostvarivala dobre radne rezultate te je obnašala i funkciju člana uprave,
- da joj je, a nakon što nije ponovo izabrana na tu funkciju, ponuđen ugovor o radu za radno mjesto voditeljice veleprodaje, što je ona prihvatila i sklopila taj ugovor s tuženikom 27. rujna 2021. te joj je preneseno da do kraja radnog vremena 29. rujna 2021., po nalogu novoizabrane direktorice CH, iznese stvari iz ureda,
- da je 29. rujna 2021. tužiteljica zajedno s još jednom kolegicom ušla u ured novoizabrane direktorice CH, njoj nadređene osobe, te joj uputila riječi: "sram te i stid bilo, što ti sebi dopuštaš, je li znaš kako si me ponizila", na što joj je nadređena odgovorila da ne vidi kako ju je ponizila jer joj je dala najbolji ugovor koji je mogla, te da očekuje da joj tužiteljica kao voditeljica veleprodaje pomogne ostvariti plan povećanja prihoda, na što joj je tužiteljica odgovorila da joj neće pomagati i da joj samo može odmoći,
- da je tužiteljici 12. listopada 2021. otkazan ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu ugovora zbog osobito teške povrede ugovora o radu zbog koje nastavak nije moguć,
- da je protiv zaprimljene odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik nije očitovao,
- da je tuženik dostavio radničkom vijeću nacrt odluke o otkazu ugovora o radu, na što radničko vijeće tuženika nije imalo primjedbi.
9. Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, obrazlažući da, iako je ponašanje tužiteljice neprimjereno i u suprotnosti sa njenim dugogodišnjim ponašanjem i radom koji je bio uzoran i s dobrim rezultatima, isto je posljedica osobno teško doživljene frustracije i revolta jer tužiteljica nije ponovno imenovana za člana uprave na novo razdoblje, za što je držala odgovornom CH pa se, s obzirom na doseg i težinu počinjene povrede, ne radi o ponašanju koje predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, u smislu čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) i čl. 120. st. 3. Pravilnika o radu tuženika kojim je predviđeno da se mjera izvanrednog otkaza radniku izriče zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Pritom sudovi smatraju odlučnim okolnosti koje su prethodile tome događaju; okolnost da je tužiteljica ranije bila zaposlena kod tuženika, da je uspješno surađivala s osobom koja joj je sada pretpostavljena te da ranije nije bilo takvih neprimjerenih incidenata od strane tužiteljice. S obzirom da je predmetni otkaz utvrđen neopuštenim, sudovi su, na temelju odredbe čl. 124. st. 1. ZR naložili vraćanje tužiteljice na rad na poslove koje je obavljala do trenutka otkaza ugovora o radu, odnosno na druge odgovarajuće poslove koji u što većoj mjeri odgovaraju poslovima na kojima je radila prije otkazivanja, njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.
10.1. Prema već citiranoj odredbi čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud u povodu revizije pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
10.2. Dakle, prema ocjeni ovog suda, da bi sud u postupku u povodu revizije odlučivao o presudi ili dijelu presude protiv koje je dopušteno podnijeti reviziju mora se pred vijećem ispitati i postojanje još dvije okolnosti: a) da je revizija podnesena zbog pitanja zbog kojeg je dopušteno posebnim rješenjem ovog suda podnijeti reviziju i b) da se radi o pitanju koje je podneseno u okvirima čl. 385.a ZPP.
10.3. Prema odredbi čl. 385. a st. 1. ZPP sud će dopustiti podnošenje revizije ako kumulativno ispune slijedeće pretpostavke: a) ako se u povodu revizije može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su sudovi nižeg stupnja razmatrali; b) da je pitanje važno za odluku u sporu, to jest da o odgovoru na pitanje ovisi odluka u konkretnom sporu; c) da je također odgovor važan za jedinstvenu primjenu zakona, ili ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
11. Dakle samo ono pitanje koje udovoljava svim gore navedenim kriterijima može se smatrati pitanjem u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
12. U pitanju zbog kojeg je revizija dopuštena je kao prijeporno istaknuto navodno postupanje tužiteljice kao radnice 29. rujna 2021. u uredu direktorice CH, u smislu postojanja osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć, pri čemu se u pitanju naglašava da se radi o „vrijeđanju i prijetnji predsjedniku uprave visokim tonom...“ te da "će joj na svaki mogući način otežati rad".
13. Međutim, imajući u vidu da u pobijanoj presudi protiv koje je revizija dopuštena nema činjeničnog utvrđenja, a niti ocjene suda, da bi izjave tužiteljice bile izrečene na grubi, prostački način koji vrijeđa poslodavca u smislu napada na čast i ugled ili na način da se prijeti integritetu poslodavca (ili njegove direktorice), kao ni da je tužiteljica izjavila da "će na svaki mogući način otežati rad", a niti je utvrđeno da je radnica odbila koji radni zadatak odnosno izvršenje koje obveze iz radnog odnosa, odnosno da je izjava tužiteljice da neće pomagati novoizabranoj direktorici u ostvarivanju poslovnih planova, u konkretnim okolnostima, dovela do bilo kakvog incidenta ili poremećaja u procesu rada, pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena nije pitanje o kojem ovaj sud može meritorno odlučivati jer se ne radi o pitanju iz čl. 385.a ZPP, kako to zahtjeva čl. 391. st. 3. ZPP. Pritom bi zadiranje revizijskog suda u pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja bilo suprotno dosegu revizije kao izvanrednog pravnog lijeka i načelu pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja stranaka u postupku.
14. Stoga je bez daljnjeg obrazlaganja reviziju trebalo odbiti i na temelju odredbe čl. 391. st. 5. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude (tako i u odluci ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev-658/2022-4 od 24. travnja 2024.).
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
