Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-104/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Karlovac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Integrirani promet zagrebačkog područja d.o.o., Zagreb, Park stara Trešnjevka 2, OIB: 88335054293, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Vogrinc Čižmek, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Jurin & Vogrinc, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17198/2021-24 od 15. studenog 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17198/2021-24 od 15. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da se radni odnos tužitelja kojeg je zasnovao s tuženikom po samom zakonu smatra radnim odnosom na neodređeno vrijeme, te da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao, i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na ranije radno mjesto na kojem je radio ili na drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 8 dana po donošenju presude, a pod prijetnjom ovrhe. Isto tako je odbijen i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke).

1.1. Nadalje je taj sud naložio tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove od 497,50 eura / 3.748,41 kuna, u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamata koje teku od presuđenja (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Isto tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 8. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje tužitelj, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.

3.2. Naime, time što prvostupanjski sud nije proveo sve po tužitelju predložene dokaze (vještačenje e-mail adresa svih radnika tuženika i pribavom zapisnika sa sastanka iz listopada 2021. s trgovačkim društvom Dyvolve d.o.o. ) nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 220. ZPP-a na koju u žalbi ukazuju tužitelj, niti je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

3.3. Prema odredbi članka 220. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica jer je ovlaštenje suda ocijeniti postojanje potrebe za izvođenjem dokaza kao i ovlaštenje na slobodan izbor dokaznih sredstava, pa neizvođenjem dokaza vještačenje e-mail adresa svih radnika tuženika i pribavom zapisnika sa sastanka iz listopada 2021. s trgovačkim društvom Dyvolve d.o.o. prvostupanjski sud nije postupio suprotno odredbama ZPP-a niti je neizvođenjem tog dokaza tužitelj onemogućeni raspravljati pred sudom, pa i nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju tužitelj, jer je na temelju izvedenih dokaza donio pravilnu i zakonitu odluku.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te zahtjev za vraćanje na rad na ranije radno mjesto ili drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

4.1. Iz stanja spisa i pobijane presude proizlazi:

- da su tužitelj i tuženik 1. listopada 2020. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme na 12 mjeseci za obavljanje poslova voditelj projekta,

- da su se prema uobičajenoj praksi tuženika svi radnici prvo zapošljavali na određeno vrijeme, a nakon toga na neodređeno vrijeme, za zasnivanje kojeg radnog odnosa je bila potrebna suglasnost gradonačelnika Grada Zagreba, iz razloga što je

Grad Zagreb većinski vlasnik tuženika,

- da je 30. rujna 2021. tužitelju istekao ugovor o radu na određeno vrijeme, nakon kojeg razdoblja tuženik, iako je u više navrata tražio, sve do 12. studenog 2021. kada je tužitelja odjavio sa HZMO-a i HZZO-a nije uspio pribaviti navedenu suglasnost,

- da je tužitelj znao da je za nastavak njegovog radnog odnosa potrebna suglasnost gradonačelnika Grada Zagreba,

- da je zakonski zastupnik tuženika s tužiteljem razgovarao 30. rujna 2021. kojom prilikom mu je i sam tužitelj rekao da je svjestan da ne postoji suglasnost gradonačelnika Grada Zagreba za produljenje njegovog ugovora o radu,

- da je tužitelj od 1. listopada 2021. do 12. studenog 2021. svakodnevno ujutro dolazio u poslovne prostorije tuženika, pozdravio bi se s kolegama, odlazio na kavu, vraćao se nakon nekog vremena, i još neko kratko vrijeme zadržavao, pri čemu se slobodno služio opremom tuženika, laptopom i službenim e-mailom te je bio uključen u službenu e-mail korespondenciju,

- da je tužitelj bio prisutan na sastanku krajem listopada 2021. na kojem su još bili prisutni zakonski zastupnik tuženika, svjedok ZD i pročelnik Grada Dugog Sela, a koji se vodio u vezi organizacije prometa putnika, odnosno izgradnje prometnog multimedijalnog čvorišta,

- da je tužitelj bio prisutan i na sastanku 7. listopada 2021. na kojem je izvoditelj projekta tvrtka Dyvolve d.o.o. upoznala prisutne sudionike s planom i dinamikom izrade studije izvodljivosti za automatsku naplatu i kontrolu voznih karata, zajedno sa svjedocima RDB i UD,

- da je tužitelj bio i na sastanku sa zakonskim zastupnikom tuženika kod svjedoka HD, gradonačelnika [adresa],

- da je tužitelju isplaćena plaća za rujan 2021., dok mu je tuženik za listopad 2021. i za razdoblje do 12. studenog 2021. uplatio pripadajuće doprinose.

5. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je smatrao da je zakonski zastupnik tuženika obavijestio tužitelja da tuženik s njim ne može sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez suglasnosti gradonačelnika Grada Zagreba, s tim da je tužitelju i u narednom razdoblju, dakle od 1. listopada 2021. pa sve do 12. studenog 2021. bilo poznato da tuženik nije uspio pribaviti suglasnost gradonačelnika Grada Zagreba, pa je taj sud smatrao da na strani tuženika nije postojala volja za zasnivanjem radnog odnosa. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao da činjenica da je tužitelj i nakon prestanka ugovora o radu svakodnevno kratkotrajno dolazio u poslovne prostorije tuženika i imao pristup sredstvima rada i službenoj e-mail adresi, kao i da je bio prisutan na dva službena sastanka zajedno s ostalim radnicima tuženika, ne stvara zakonsku pretpostavku za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme, kojeg ima u vidu odredba članka 12. stavak 7. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR).

5.1. Isto tako je taj sud smatrao da činjenica da je odjava tužitelja s HZMO-a i HZZO- a izvršena tek 12. studenog 2021. ne utječe na zasnivanje radnog odnosa jer se radni odnos sukladno ZR-u ne zasniva prijavom na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, niti prestaje odjavom s tih osiguranja.

5.2. Iz tih razloga prvostupanjski je sud smatrao da nije postojala suglasnosti volje za zasnivanjem radnog odnosa na neodređeno vrijeme, pa nastavno na taj zaključak da nije osnovan ni zahtjev tužitelja za njegovim vraćanjem na rad, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. S obzirom na takva činjenična utvrđenja i ovaj drugostupanjski sud smatra da se nisu ispunile pretpostavke da se smatra da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen na neodređeno vrijeme u smislu odredbe članka 12. stavka 7. ZR-a, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Smisao odredbe članka 12. stavka 7. ZR-a je da se zaštiti radnike koji imaju kontinuirano sklopljene ugovore o radu na određeno vrijeme s istim poslodavcem i koji iz određenih razloga izbjegavaju na taj način sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, jer prema odredbi članka 12. stavka 1. ZR-a ugovori o radu na određeno vrijeme mogu se sklopiti tek iznimno za slučajeve koji su točno propisani zakonom te bi se ugovori o radu u pravilu trebali sklapati na neodređeno vrijeme time da objektivni razlog u ugovoru mora biti naveden (članak 12. stavak 2. ZR-a).

8. Po ocjeni ovoga suda, a polazeći od činjenice da je tuženik trgovačko društvo koje posluje i sudjeluje u pravnom prometu ali uz posebna ograničenja glede organizacije i zapošljavanja koje je moguće samo uz prethodnu suglasnost gradonačelnika Grada Zagreba, koji je većinski vlasnik tog društva, predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme kojeg je tužitelj sklopio s tuženikom u okolnostima ovoga konkretnog slučaja, bez obzira na činjenicu što je tužitelj nakon isteka roka ugovorenog ugovorom o radu na određeno vrijeme dolazio na radno mjesto te sudjelovao na pojedinim sastancima u iščekivanju suglasnosti za njegov rad (koja ovaj put nije dana), ne može se smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, jer takav učinak u utvrđenim specifičnim okolnostima ne proizlazi iz odredbi članka 12. stavka 1. i 7. ZR-a.

8.1. Naime, zakonski zastupnik tuženika nema slobodu u zapošljavanju kao drugi poslodavci, pa iz tog razloga zasigurno nije sklopljenim ugovorom o radu na određeno vrijeme izbjegavao sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, zbog čega u ovoj situaciji ne može doći do primjene navedene zakonske odredbe na koju se pogrešno poziva tužitelj, a kojoj je osnovna svrha zaštita radnika od poslodavaca koji izbjegavaju sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme iako za to imaju potrebu.

9. Stoga, pozivanje tužitelja sada u žalbi da je postojala volja za sklapanjem ugovor o radu na neodređeno vrijeme nije od utjecaja u situaciji kada nisu ispunjenje pretpostavke za primjenu citirane zakonske odredbe iz članka 12. stavka 7. ZR-a. Žalbeni navodi tužitelja u biti predstavljaju iznošenje vlastite ocjene predmeta spora suprotnih pravilnim zaključcima prvostupanjskog suda koji je dao jasna obrazloženja utemeljena na izvedenim dokazima, pa nisu od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

8. Odluka o naknadi parničnog troška, sadržana u pobijanoj točci II. izreke presude je pravilna i zakonita, s tim da je ni tužitelj svojim žalbama posebno ne pobija.

9. Slijedom navedenog trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. i članka 380. stavka 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

Split, 3. prosinca 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević