REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1424/2018-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐU (iza pok. EU) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Elma Predovan, odvjetnica u Benkovcu, protiv I. tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Stalne službe u Benkovcu,

II. tuženika RU pok. Đ, III. tuženice ŠU ž. E, IV. tuženika ZU, R, V. tuženice HU ž. Š, VI. tuženika TU pok. TU, VII. tuženice IU ž. ABC, II. – VII. tuženici nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Milenku Marinoviću, odvjetniku u Benkovcu,

VIII. tuženice ŽU iz [adresa], IX. tuženice AU ud. ZU iz [adresa], X. tuženika BU iz [adresa], XI. tuženika NU pok. ZU iz [adresa]. tuženice ČU pok. ZU iz [adresa], od IX. do XII. tuženici nasljednici VU pok. Z, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2254/15-2 od 29. siječnja 2018., kojom je preinačena toč. I. izreke presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1198/15 od 6. srpnja 2015., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2254/15-2 od 29. siječnja 2018. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđeno je prema I. tuženici da je prednik tužiteljice EU (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] stekao pravo vlasništva dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 272 m2, označenog r.br. 1 i točkama A, B, C, D, A, te dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 484 m2, označenog r.br. 2a i točkama E, F, G, H, I J, K, L, E, sve na skici izmjere stalnog sudskog vještaka Ivana Brkića, dipl.ing.geod. od 24. travnja 2015. koja skica je sastavni dio ove presude, te je I. tuženica dužna trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon izvršene parcelacije pravo vlasništva predmetnih nekretnina upiše u zemljišnoj knjizi na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena I. tuženice; pod toč. II. izreke utvrđeno je da je tužitelj prema II. tuženicama LU p. Đ, III. ŠU ž. E, IV. ZU, R, v. HU ž. Š, VI. TU p. TU, VII. PU ž. H, T. ŽU ž. I, da je prednik tužiteljice EU (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], stekao pravo vlasništva č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo, te da je prema tuženicima IX. AU ud. ZU, BU p. ZU, XI. NU p. ZU i XII. ČU p. ZU, da je prednik tužiteljice EU (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], tužitelj stekao pravo suvlasništva č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 18/28 dijela, pa da su tuženici dužni trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, upiše svoje pravo suvlasništva u zemljišnoj knjizi, uz brisanje tog prava sa imena naprijed navedenih tuženika, pod toč.III. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je prema I. tuženici [adresa] EU (OIB [osobni identifikacijski broj]) stekao pravo vlasništva na dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 693 m2, označenom r.br. 2b i točkama K, L, M, N, O, P, na skici izmjere Ivana Brkića, dipl.ing.geod. od 24. travnja 2015.g. koja skica je sastavni dio ove presude, što je I. tuženica Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da tužitelj glasom ove presude, a nakon izvršene parcelacije, predmetnu nekretninu uknjiži u zemljišnoj knjizi na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, te je pod toč. IV. izreke naloženo tužitelju naknaditi I. tuženici Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 874,12 Kn.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je toč. I. izreke prvostupanjska presuda na način da je prihvaćena žalba I. tuženice te je odbijen tužbeni zahtjev za dio čest nekretnine 25/1 k. o. [katastarska općina] površine 272m2 i površine 484m2, anagrafskih oznaka pobliže navedenih u toč. I. izreke presude suda prvog stupnja, dok je tužitelju naloženo da I. tuženici naknadi troškove parničnog postupka od 2.625,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica na temelju čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), jer da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je ovom sudu prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

6.1. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.3. Smatrajući važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni predlagateljica naznačuje pitanje:

Računa li se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu vremenski period prije 8. listopada 1991. (omaškom naznačen datum 1. siječnja 1997.)?

6.4. Obrazlažući razloge važnosti revidentica se pozvala na odluke Europskog suda za ljudska prava Jakeljić protiv Republike Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Republike Hrvatske i Trgo protiv Republike Hrvatske kao i na suprotnu odluku nižestupanjskog suda (Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1128/11-2 od 26. svibnja 2011.).

7. Predmet spora u revizijskom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnik dijelova nekretnine 25/1 k. o. [katastarska općina] površine 272m2 i površine 484m2, anagrafskih oznaka pobliže navedenih u toč. I. izreke presude suda prvog stupnja te da je I. tuženica dužna trpjeti da se na temelju presude po njezinoj pravomoćnosti, a nakon izvršene parcelacije, izvrši uknjižba prava vlasništva s imena I. tuženice na ime i u korist tužiteljice.

8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP, u pobijanom dijelu i u okviru postavljenog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio da su se ispunile pretpostavke na strani prednika tužiteljice – pok. ĆU za stjecanje prava vlasništva dijelova čest. 25/1 k. o. [katastarska općina] sukladno ranijem važećim propisu tj. paragrafu 1472 Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koja su pravna pravila bila u primjeni temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (''Narodne novine'', broj 73/91), budući da je iste, njegov otac, a potom on, posjedovao kao pošteni posjednik, kroz vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da se to pravo po smrti ĆU nasljeđivanjem prenijelo na njegovu suprugu JU, što sud zaključuje temeljem toga što je upravo ona pri reviziji posjeda 1956. (a te je godine kako navodi tužitelj preminuo njegov otac ĆU) upisana posjednicom dijelova č. zem. [katastarska čestica] površine 600m2 i 300 m2, koji su kasnije utvrđeni njezinom ostavinom. Stoga prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev pozivajući se i na odredbu čl. 128 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12,152/14 i 81/15, pročišćeni tekst – dalje: ZVDSP) u odnosu na dio č. zem [katastarska čestica] površine 272 m2 označenog u skici vještaka r.br. 1 likom i točkama A,B,C,D,A, dijela č. zem. [katastarska čestica] površine 484 m2 označenog i skici vještaka r.br. 2a likom i točkama E,F,G,H,I,J,K,L,E, kao i č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. dok u odnosu na dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u skici vještaka označen r.br. 2 b te likom i točkama K,L,M,N,O,P,K tužbeni zahtjev nalazi neosnovanim.

10. Drugostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 373.toč. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku odluku u toč. I. izreke i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na dio č. zem [katastarska čestica] površine 272 m2 označenog u skici vještaka r.br. 1 likom i točkama A,B,C,D,A, te dio č. zem. [katastarska čestica] površine 484 m2 označenog i skici vještaka r.br. 2a likom i točkama E,F,G,H,I,J,K,L,E, ocijenivši da nije utemeljen zaključak suda prvog stupnja da iz dokaza izvedenih tijekom postupka (jer svjedoci rođeni četrdesetih godina 19. stoljeća i nemaju, niti mogu imati, s obzirom na svoju dob, neposrednih saznanja o prijeporima u relevantnom razdoblju), proizlazi da bi tužiteljica i njezini prednici bili u samostalnom vlasničkom posjedu predmetnih nekretnina u razdoblju od 1900. pa do 6. travnja 1941.

11. Revidentica ističe da je sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo, jer nije uzeo u obzir da su svjedoci (ako već po ocjeni drugostupanjskog suda nisu mogli imati saznanja o posjedovnim činima prednika tužiteljice od kraja pretprošlog stoljeća do 1941.) svakako imali neposredna saznanja o tome da su prednici tužiteljice posjedovali spornu nekretninu dulje od 40 godina do 1997., da je nesporno utvrđeno da je prednica tužiteljice JU upisana u katastarskom operatu kao posjednica čestice 25/1 k. o. [katastarska općina] još od revizije 1956. te da su predmetnu česticu dosjelošću stekli nakon četrdeset godina.

12. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona (tako u Rev-2021/2014 od 17. prosinca 2019., Rev-2230/2017-2 od 27. travnja 2021., Rev x-974/2017 od 7. svibnja 2019., Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019. i druge).

13. O navedenom spornom pitanju Europski suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) zauzeo je shvaćanje:

"U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.".

14. Naprijed navedeno shvaćanje ovog suda doneseno je na temelju citiranog shvaćanja Europskog suda za ljudska prava.

15. Kako iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku proizlazi da su prednici tužiteljice posjedovali spornu nekretnine i prije 8. listopada 1991. sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Evropski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04), kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

16. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, radi čega je valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice, ukinuti drugostupanjsku odluka i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP. U nastavku postupku sud drugoga stupnja ocijeniti će sve žalbene navode I. tuženice i donijeti novu odluku.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil