REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-417/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SN, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog SN, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 2. studenog 2023. broj K- 649/2017, u javnoj sjednici održanoj 3. prosinca 2024., u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženog SN i njegovog branitelja Arnolda Čade, odvjetnika iz Dugog Sela,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog SN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, optuženi SN je proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, iz članka 190. stavka 2. KZ/11., te je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a primjenom članka 56. stavaka 1. i 2. KZ/11. izrečena uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženik za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 190. stavka 8. u vezi s člankom 79. KZ/11., optuženiku je oduzeto 35,58 grama droge kokain, upakirane u jednu prozirnu plastičnu vrećicu, prema potvrdi Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, o privremenom oduzimanju serijskog broja [serijski broj].

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženiku je naloženo platiti troškove kaznenog postupka, u ukupnom iznosu 356,49 eura, u korist državnog proračuna, u roku od šezdeset dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi SN putem branitelja Arnolda Čade, odvjetnika iz Dugog Sela, zbog "svih razloga", s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi SN i njegov branitelj Arnold Čada, odvjetnik iz Dugog Sela, jer su to zahtijevali u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici nije pristupio nitko od pozvanih stranaka, iako su svi, prema potvrdama o obavljenim dostavama, bili uredno obaviješteni, dok je optuženikov branitelj u telefonskom razgovoru ispričao i vlastiti nedolazak i nedolazak optuženika te je predložio sjednicu održati u njihovoj odsutnosti. Stoga je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., održana u odsutnosti stranaka.

6. Žalba je neosnovana.

7. Premda žalitelj žalbu podnosi zbog "svih" žalbenih osnova, sadržajno se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nije u pravu žalitelj kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08.

8.1. Protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu time što je intervenirao u činjenični opis kaznenog djela te je umjesto navoda "nedaleko od noćnog kluba [obrt]", naveo "u noćnom klubu [obrt]". Ovime nije povrijeđen objektivni identitet optužbe i presude, a razvidno je da je sud precizirao mjesto počinjenja djela, usklađujući ga s utvrđenjima proizašlim iz provedenog dokaznog postupka. Pri tomu optuženik nije osuđen zbog veće kriminalne količine postupanja nego što mu je to optužnicom bilo stavljeno na teret, pa se ni iz tog razloga ne može govoriti o prekoračenju optužbe. Pored toga, u izmijenjenom činjeničnom opisu, kao i u činjeničnom opisu kaznenog djela u optužnici, ostao je identičan navod "na plaži Katarelac".

9. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

9.1. Suprotno paušalnoj tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, dao jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude, a izneseni razlozi nisu niti međusobno proturječni, niti su suprotni ispravama u spisu.

10. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, koju ističe kao tzv. posrednu povredu.

10.1. Žalitelj konkretno ne označava koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu, niti se to iz sadržaja žalbe može razabrati. Tvrdnjom kako je prvostupanjski sud na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, jer nije utvrđena manifestacija optuženikove namjere daljnje prodaje droge, kao konstitutivnog obilježja kaznenog djela, žalitelj pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time ne opravdava žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi bilo pravilno prema stavu žalitelja. Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen.

11. Nije u pravu žalitelj kada, iznoseći vlastitu vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, smatrajući kako nije dokazan optuženikov motiv, odnosno namjera prodaje droge jer kod optuženika nije pronađena druga droga niti digitalna vaga niti više manjih vrećica droge.

11.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

11.2. Optuženik ne poriče da je inkriminiranu drogu, u navedenoj količini posjedovao, a prvostupanjski sud opravdano nije ocijenio uvjerljivima njegove tvrdnje da je "jednu vrećicu" pronašao na podu u WC-u kluba te da ju je "iz znatiželje" stavio u džep bez provjere. Posve je neuobičajeno da bi bilo tko, a zbog puke radoznalosti, podizao plastične zamotuljke s poda WC-a u noćnom klubu i spremao ih u vlastiti džep. Naime, prema navodima optuženika, tada se u klubu nalazilo oko 3000 ljudi. U danim okolnostima je očekivano da WC-prostorije, zbog čestog korištenja, ne blistaju od čistoće i na podu ima raznih odbačenih predmeta, te nije logično da bi se takvo smeće s onečišćenog poda podizalo i spremalo u džep.

11.3. Nadalje, već i količina droge, ukupne težine 35,58 grama, a vodeći računa i o tomu da je riječ o kokainu, sama po sebi govori o namjeni prodaje. To što optuženik, uz kokain, nije posjedovao i neku drugu vrstu droge, ne predstavlja činjenicu od odlučnog značaja koja bi dovodila u pitanje pravilan zaključak suda prvog stupnja. Pored toga što su netočni žalbeni navodi da je kod optuženika proveden "pretres" mjesta gdje je živio te u istom nije pronađena digitalna vaga, jer to ne proizlazi iz podataka u spisu predmeta, ističe se žalitelju kako posjedovanje digitalne vage i razdijeljenost droge na manje pojedinačne paketiće nisu imperativi bez kojih inkriminiranu količinu droge ne bi bilo moguće dalje prodavati.

11.4. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

12. Sukladno članku 478. ZKP/08., žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i kaznu na koju je optuženik osuđen.

12.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

12.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok otegotne okolnosti nisu nađene.

12.3. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, uvjetovanjem iste na vrijeme tri godine. Ovakvom uvjetnom osudom, koja je primjerena svim navedenim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

13. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

13.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec