REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2184/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Doris Košta, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu, radi sklapanja ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-7/2022-5 od 16. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-27/2021 od 12. studenoga 2021., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-7/2022-5 od 16. siječnja 2024., zbog pravnih pitanja:
„Je li obveza strane koja daje Izjavu o odustajanju da pritom položi i odustatninu, obligatorne naravi, odnosno vrijedi li Izjava o odustajanju ako se istovremeno ne položi i odustatnina sukladno članku 306. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima? Je li okolnost podizanja tužbe radi sklapanja ugovora od strane tužitelja prekludira pravo tuženika na odustajanje od ugovora odnosno da li podnošenjem tužbe radi sklapanja ugovora istječe rok u kojem je strana mogla iskoristiti svoje pravo na odustajanje i plaćanje odustatnine temeljem članka 306. Zakona o obveznim odnosima?
Je li se podrazumijeva da stranka koja je koristila pravo da raskine ugovor, zapravo odustala od ugovora i je li u tom slučaju dužna isplatiti drugoj ugovornoj stranci odustatninu koja je prethodno bila ugovorena?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-7/2022-5 od 16. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps- 27/2021 od 12. studenoga 2021., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1) Je li teret dokaza da je iskoristila pravo na odustajanje od ugovora na osobi koja to ističe u parničnom postupku, ako nikada nije napravljena pisana Izjava o odustajanju niti se ponudila, odnosno platila odustatninu, sukladno članku 306. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima?
2) Je li obveza strane koja daje Izjavu o odustajanju da pritom položi i odustatninu, obligatorne naravi, odnosno vrijedi li Izjava o odustajanju ako se istovremeno ne položi i odustatnina sukladno članku 306. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima?
3) Može li se u parničnom postupku kao dokaz koristiti zapisnik o ispitivanju tuženice koji je pribavljen u kaznenom postupku u dokaznoj radnji ispitivanja tuženice kao okrivljenice pred ovlaštenim tužiteljem Općinskim državnim odvjetništvom iako taj kazneni postupak još nije pravomoćno okončan?
4) Je li se sama radnja pokretanja parničnog postupka radi sklapanja ugovora može smatrati da tužitelj nije odustao od sklapanja ugovora?
5) Je li okolnost podizanja tužbe radi sklapanja ugovora od strane tužitelja prekludira pravo tuženika na odustajanje od ugovora odnosno da li podnošenjem tužbe radi sklapanja ugovora istječe rok u kojem je strana mogla iskoristiti svoje pravo na odustajanje i plaćanje odustatnine temeljem članka 306. Zakona o obveznim odnosima?
6) Je li pravo tužene da odustane od ugovora o kupoprodaji prestalo u trenutku kada je započela primati ispunjenje od tužitelja u smislu zaprime dijela kupoprodajnog iznosa iznad već isplaćene kapare, sukladno članku 306. stavak 5. Zakona o obveznim odnosima?
7) Je li se podrazumijeva da stranka koja je koristila pravo da raskine ugovor, zapravo odustala od ugovora i je li u tom slučaju dužna isplatiti drugoj ugovornoj stranci odustatninu koja je prethodno bila ugovorena?“.
2. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-582/2018 i Rev-353/03-2, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7083/2016-3 i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1952/08-2.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da su pitanja navedena u izreci ovog rješenja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena.
5. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a, u izreci ovog rješenja navedeno je u odnosu na koja se pravna pitanja dopušta podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, a u svezi ostalih pravnih pitanja na temelju iste zakonske odredbe ima se smatrati da je prijedlog povučen.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
