REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3188/2018-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senija Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (oboje kao nasljednici iza pok. CV), protiv I. tuženice FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], ž. D iz [adresa], II. tuženika JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tuženice TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], ž. B iz [adresa] i IV. tuženice ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], ž. Filipa iz [adresa], koje sve zastupa punomoćnik Filip Ivan Žuro, odvjetnik u Splitu, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, odlučujući o reviziji I. – IV. tuženika, protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-61/2017-3 od 12. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-67/14 od 28. listopada 2016., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija I. – IV. tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-61/2017-3 od 12. srpnja 2018., i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1.Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tužiteljica CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao najmoprimac, i tuženici pod 1) FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3) ĆV OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 4) ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao najmodavci, zaključuju ugovor o najmu stana slijedećeg sadržaja:

1.Najmodavci daju, a najmoprimac prima u najam stan u [adresa], koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], dvor, čest. zem. [katastarska čestica], vrt, z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to baš stan na prvom katu koji se sastoji od tri sobe i nusprostorija.

Najmoprimac ima pravo koristiti zajedničke dijelove i uređaje zgrade zajedno s pripadajućim zemljištem na kojem se zgrada nalazi sukladno načelu pravnog jedinstva nekretnine.

2.Najmoprimac je dužan plaćati najamninu u iznosu od 199,20 kn. Najamnina se plaća do 15. -og dana u mjesecu za tekući mjesec na račun koji najmodavci sporazumno odrede i o tome u pisanom obliku obavijeste najmoprimca ili na račun bilo kojeg najmodavca.

3.Najmoprimac će stan koristiti za stanovanje sa svojom obitelji i to:

-sinom BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], i

-nevjestom ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj].

4.Najmoprimac je dužan plaćati troškove koji terete predmetni stan po osnovi njegovog redovnog korištenja (struja, voda, telefon, čistoća i sl.), kao i troškove redovnog održavanja stana, dok troškovi investicijskog održavanja padaju na teret najmodavaca.

Najmoprimac plaća troškove izravno na račun pružatelja usluga.

5.Najmoprimac je dužan koristiti stan na način da ga čuva od oštećenja osim onih oštećenja do kojih dolazi redovnom uporabom stana.

6.Ovaj ugovor se sklapa na neodređeno vrijeme.

7.Na prava i obveze između ugovornih strana koji nisu uređeni ovim ugovorom primjenjuju se odredbe Zakona o najmu stanova, kao i ostalih mjerodavnih propisa.

8.Ova presuda u cijelosti nadomješta Ugovor o najmu stana,

dok je u preostalom dijelu, kojim je zatraženo ovlaštenje u zemljišnim knjigama ishoditi upis zabilježbe statusa zaštićenog najmoprimca koji su tuženici dužni trpjeti te kojim je tužiteljica zatražila da se u ugovor o najmu stana kao član obiteljskog domaćinstva upiše njen unuk UV, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

1.2. Rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: Po-67/14 od 28. listopada 2016., riješeno je:

„I.Odbacuje se tužba u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da tužiteljica ima pravni položaj najmoprimca s pravom na zaštićenu najamninu na stanu koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], dvor, čest. zem. [katastarska čestica], vrt, z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], i to baš stanu na prvom katu koji se sastoji od tri sobe i nusprostorija i ima ga pravo koristiti s članovima njenog obiteljskog domaćinstva i to sinom BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nevjestom ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i unukom UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II.Dužni su tuženici pod 1), 2), 3) i 4) u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka iznos od 6.112,50 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 28. listopada 2016. g. do isplate po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.“

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba I. -IV. tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, dok je rješenjem odbijena kao neosnovana žalba (nazvana dopuna žalbe) I. -IV. tuženika te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude I. -IV. tuženici su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) jer da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga I.-IV. tuženici predlažu da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuju trošak revizije.

4. U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili navode I. -IV. tuženika te predložili da se predmetna revizija odbaci kao nedopuštena odnosno da se odbije kao neosnovana.

Potražuju trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija I.-IV. tuženika je dopuštena i osnovana.

6.1. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.3. Smatrajući važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni I.-IV. tuženici naznačuju pitanje:

Kakva je narav obveze propisane čl. 33. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, dalje: ZNS) kojom se dotadašnjim nositeljima stanarskog prava propisuje dužnost podnošenja zahtjeva za sklapanjem ugovora o najmu u određenom roku, te koja je pravna posljedica za najmoprimca u slučaju neizvršenja te obveze u razumnom roku?

6.4. Kao razlog važnosti I. -IV. tuženici se pozivaju na odluke ovoga suda poslovni broj Rev-927/07-2 od 12. veljače 2008., Gzz-3/09-2 od 10. rujna 2009., Rev-1775/10- 2 od 21. ožujka 2012. i Rev-2143/11-2 od 21. svibnja 2013., ističući da je o postavljenom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP, u pobijanom dijelu i u okviru postavljenog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Predmet spora u revizijskom postupku je zahtjev tužiteljice za donošenjem presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana.

9.1. Nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je sada pok. CV podnijela tužbu u ovom postupku 20. svibnja 2014., da je ista prvi puta podnijela tužbu 11. listopada 2010. u predmetu poslovni broj P2-4900/10 koji je okončan presumiranim povlačenjem tužbe, da je pok. CV na dan stupanja na snagu ZNS bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu; da je istoj danom stupanja na snagu ZNS prestalo stanarsko pravo te da je stekla prava i obveze najmoprimca s pravom na zaštićenu najamninu; da pravni prednik tuženih EV, kao vlasnik stana, a niti I. -IV. tuženici kao njegovi pravni sljednici, nisu s pok. CV zaključili ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom; da je pok. CV pravnom predniku I. -IV.tuženicima EV, koji je umro 2004., plaćala najamninu za predmetni stan, a nakon njegove smrti najamninu je plaćala II. tuženiku JV; da pok. CV nikad nije iselila iz predmetnog stana te ga dugi niz godina koristi za stanovanje i nije iskazala volju ne izvršavati svoje obveze najmoprimca; da pok. CV nema u vlasništvu useljivu kuću ili stan; da su na dan stupanja na snagu ZNS BV i ŽV bili članovi obiteljskog domaćinstva pok. CV na način da su s njom stanovali najmanje dvije godine prije stupanja na snagu ZNS i da zaštićena najamnina za predmetni stan mjesečno iznosi 199,29 kn. Slijedom navedenoga nižestupanjski sudovi zaključuju da je osnovan zahtjev pok. CV u dijelu kojim zahtijeva donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana s pravom na zaštićenu najamninu.

9.2. Prvostupanjski sud je pritom izrazio shvaćanje da propust najmoprimca zatražiti sklapanje ugovora o najmu stana nema za posljedicu prestanak na temelju zakona nastalog najamnog odnosa koji može prestati samo pod uvjetima i na način propisan ZNS, te da se iz ponašanja sada pok. CV ne može zaključiti da je konkludentno iskazala svoju volju za prestankom prava i obveze najmoprimca.

9.3. Drugostupanjski sud je izrazio svoje shvaćanje da odredbom čl. 33. st. 3. ZNS nije propisan nikakav rok za podnošenje tužbe kojom se traži od suda donošenje presude koja zamjenjuje taj ugovor pa niti „razuman rok“, niti je propisano da bi propuštanje roka navedenog u čl. 33. stavku 2. ZNS imalo za posljedicu gubitak prava najmoprimca koje je stečeno temeljem tog Zakona niti je to propisano kojom drugom odredbom ZNS, kao što to nije propisano niti za slučaj da najmoprimac ne postupi prema odredbi čl. 33. st. 2. i 3. ZNS u nekom „razumnom roku“.

10. Osporavajući pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda, I. -IV. tuženici u reviziji prigovaraju da je sud zanemario činjenicu da se sve osobe koje su smatrale da su stekle stanarsko pravo nakon stupanja na snagu ZNS-a bile dužne zatražiti od vlasnika sklapanje Ugovora o najmu stana (čl. 33. ZNS) u razumnom i primjerenom roku koji mora biti opravdan okolnostima konkretnog slučaja, da pok. CV nije imala niti jedan opravdan razlog za nepodnošenje zahtjeva u roku predviđenim čl. 33. ZNS dok je ista prvi put podnijela tužbu radi sklapanja ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom nakon 14 godina od stupanja na snagu ZNS.

11. Pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da je sada pok. CV stupanjem na snagu ZNS prestalo stanarsko pravo te da je istodobno ista stekla prava i obveze najmoprimca u skladu s čl. 30. st. 1. i 2. ZNS.

12. Posljedica ove okolnosti je da najmoprimac (dosadašnji nositelj stanarskog prava) i vlasnik stana sklapaju ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (čl. 31. st. 1. ZNS).

13. Nadalje čl. 33. st. 2. ZNS je propisano da je zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana najmoprimac dužan podnijeti vlasniku stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno od dana pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o pravu te osobe na korištenje stanom. Stavkom trećim istoga članka je propisano da ako vlasnik stana u roku od 3 mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca ne sklopi ili odbije sklopiti ugovor o najmu stana najmoprimac će tražiti od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor. Ti se postupci smatraju hitnim.

14.1. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda iznijetom u više prethodnih odluka (Rev 3023/2015-2 od 17. listopada 2018., Rev x 640/12-2 od 8. travnja 2015., Rev 2349/15-2 od 16. siječnja 2018., Rev-1142/2023-2 od 28. veljače 2024., Rev- 1021/2015-2 od 15. rujna 2020. i dr.) iako propust najmoprimca da postupi prema čl. 33. st. 2. ZNS nema izravan učinak u smislu da se propuštanjem roka za sklapanje ugovora o najmu stana gubi status zaštićenog najmoprimca, ova okolnost ne lišava najmoprimca obveze da u primjerenom razumnom vremenu, koje se utvrđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, zatraži sklapanje ugovora o najmu stana radi pravne sigurnosti, odnosno potrebe da se u razumnom roku otklone dvojbe glede prava i obveza najmoprimca i najmodavca. Nije prihvatljivo da se od najmodavca i vlasnika stana očekuje da unedogled čeka najmoprimca da zatraži sklapanje ugovora o najmu.

14.2. Primjereni rok za podnošenje zahtjeva za sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom / podnošenje tužbe za donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom utvrđuje se ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja, osobito imajući u vidu jesu li postojale okolnosti koje bi opravdavale propuštanje podnošenja zahtjeva zaštićenog najmoprimca za sklapanje ugovora o najmu stana.

15. Iz svega navedenog proizlazi da drugostupanjski sud nije utvrdio zbog kojih okolnosti pok. CV nije u razumnom i primjerenom roku tražila sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom.

16.1. S obzirom da drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ocijenio jesu li postojale okolnosti koje bi opravdavale propuštanje podnošenja zahtjeva pok. CV, radi čega je valjalo prihvatiti reviziju I. -IV. tuženika, ukinuti drugostupanjsku odluka i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

16.2. U nastavku postupku sud drugoga stupnja ocijeniti će sve žalbene navode I. -IV. tuženika i donijeti novu odluku.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil