Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-406/2022-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici pod poslovnim brojem K-177/2021-12 od 1. travnja 2022., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ŠŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Virovitici proglasio je krivim okrivljenika ŠŽ, zbog kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz čl. 234. st. 2. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

2. Temeljem čl. 148. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP/08 u iznosu od 325,00 kuna te platiti paušal u iznosu od 300,00 kuna, u roku od osam dana.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ŠŽ osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba okrivljenika ŠŽ je neosnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik ŠŽ kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, sa tvrdnjom da je postupak vodio sud koji nije stvarno i mjesno nadležan te da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu i da mu je suđenje bilo krajnje nepravično, ne navodeći u čemu bi se sastojala povreda njegovog prava na obranu te zbog čega bi suđenje bilo nepravično.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da je postupak vodio sud koji nije stvarno i mjesno nadležan, već naprotiv, postupak je vodio stvarno i mjesno nadležan sud, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), a niti je na bilo koji način sud prvog stupnja teško povrijedio okrivljenikovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 468. st. 2. ZKP/08-24) te ni na koji način nije povrijeđeno okrivljenikovo pravo obrane, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu (čl. 468. st. 3. ZKP/08-24).

8. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. U svojoj žalbi okrivljenik ŠŽ na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje koje ima veliki broj nelogičnosti te da je oštećenik, po nagovoru pojedinih ljudi, otišao u policiju tek treći dan kako bi prijavio otuđenje vozila, pa da se postavlja pitanje može li se to njegovo kašnjenje kvalificirati kao oduzimanje tuđe pokretne stvari. U žalbi se ističe kako je u najmanju ruku čudna sama izjava oštećenika da mu je dao da vozi njegovo vozilo bez nekog posebnog razloga. Okrivljenik u žalbi navodi da je oštećenik bio alkoholiziran te da je uzrok oštećenikovog nesjećanja njegova alkoholiziranost, a da se njega osudilo samo zbog njegove dosadašnje osuđivanosti.

9.2. U žalbi se ističe i kako je sam oštećenik izjavio da kada je vidio da mu drugi dan okrivljenik nije vratio vozilo, da je treći dan događaj prijavio policiji, a da je prava istina da je oštećenik njemu posudio vozilo, ali kako ga nije vratio na vrijeme ovaj ga je prijavio tek treći dan, što je nelogično, jer ako se radilo o otuđenju vozila da bi onda bilo logično i životno da je oštećenik odmah to prijavio policiji.

9.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik kriv za počinjeno kazneno djelo.

9.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik ŠŽ, inkriminirane prigode, neovlašteno oduzeo tuđe motorno vozilo radi privremene uporabe, čime je počinio kazneno djelo neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenika JŽ, čiji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim, a osim toga iskaz oštećenika nije niti u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima te on i nema nekog opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetno kazneno djelo.

9.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik ŠŽ.

10. Nema pravo okrivljenik niti kada se žali zbog odluke o kazni, navodeći da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu kao da je napravio neko posebno teško kazneno djelo.

10.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

10.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao otegotne okolnosti, okrivljeniku ŠŽ cijenio činjenicu što je do sada višestruko kažnjavan (čak 50 puta), a za isto kazneno djelo da je kažnjavan 15 puta, dok mu nekih posebnih olakotnih okolnosti nije našao.

10.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika ŠŽ osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

11. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika ŠŽ valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Maria Majić