Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-394/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Zinki Bulka, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o., OIB: 74364571096, Zagreb, Radnička cesta 1, zastupanog po punomoćniku Marku Lisecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šunić, Lisec, Kancir d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hanibalu Hunjeku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Povrv- 174/2022-35 od 22. ožujka 2024., 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Povrv- 174/2022-35 od 22. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Smatra se da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Jažeka iz Zagreba posl. broj:

Ovrv-35846/2021 od 27. listopada 2021. pod točkom 1., ukida u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 1,59 EUR (jedan euro i pedesetdevet centi).

II. Odražava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Jažeka iz Zagreba posl. broj: Ovrv-35846/2021 od 27. listopada 2021. pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 161,74 EUR (stošezdesetjedan euro i sedamdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stop koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom na iznos od:

129,37 EUR od 4. travnja 2021. pa d isplate,

32,37 EUR od 3. srpnja 2021. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku GŽ da tužitelju Gradska plinara – Opskrba d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 92,36 EUR (devedesetdva eura i tridesetšestcenti), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stop koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od 22. ožujka 2024. do isplate, u roku od 15 dana, a odbija se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 16,84 EUR (šesnaest eura i osamdesetčetiri centa).

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova.„

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pod točkama II., III. i IV. izreke, pobija tuženik žalbom zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku sudu prvog stupnja, podredno pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženiku, uključujući i trošak žalbe, a sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

3. Tužitelj u svom odgovoru na žalbu navodi kako smatra da je pobijana presuda u cijelosti zakonita, a da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana, bespredmetna i usmjerena na odugovlačenje postupka. U bitnome osporava sve žalbene navode tuženika i potražuje trošak žalbenog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kako se ovdje s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je vodio računa o odredbi čl. 467. st. 1. ZPP koja propisuje da se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Slijedom navedenoga, žalbeni sud ne može ispitivati pobijanu presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time niti osnovanost žalbe u dijelu u kojem žalitelj upire na postojanje tereta dokazivanja tužitelja i u dijelu u kojem dovodi u pitanje dokaznu snagu isprava koje su stranke podnijele tijekom postupka i koje su bile izvedene kao dokazi radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Naime, iako žalitelj navedene žalbene navode podvodi pod žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, razvidno je da se sadržajno radi o osporavanju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom dokaznom postupku.

6. Nadalje, pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, presuda je neproturječna, razlozi u presudi su jasni te su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženika, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kada navodi da je izreka pobijane presude protivna dokazima iz kojih takav zaključak ne proizlazi.

7. Naime, prvostupanjski sud svoju odluku donosi navodeći nesporne činjenice među strankama kao i utvrđujući odlučne činjenice kako tuženik nije dokazao da je uplatom iznosa od 2.991,87 kuna od 9. svibnja 2022. podmirio račune tužitelja za potrošnju plina u utuženom razdoblju niti je naveo ili dokazivao da bi kojom drugom uplatom podmirio predmetno dugovanje prema tužitelju.

8. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a koja bi se odnosila na postojanje proturječnosti između isprava koje predstavljaju osnovu za pokretanje ovog postupka (računa) i obrazloženja suda. Pravilno je sud prvog stupnja analizirajući priložene račune utvrdio da tuženik nije dokazao da bi utuženi iznos pomirio, a da je tužitelj dokazao osnovanost svoje tražbine, a s kojim utvrđenjem je suglasan i ovaj drugostupanjski sud

9. S obzirom na to da postojanje obveznopravnog odnosa između tužitelja i tuženika po osnovi potrošnje plina među strankama nije bilo sporno kao što nije bilo sporno ni postojanje obveze tuženika da tužitelju ispuni dospjele obveze u utuženom razdoblju te da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik nije dokazao da je utužene obveze prema tužitelju ispunio bilo spornom uplatom od 9. svibnja 2022. bilo kakvom drugom uplatom, a da ne postoji proturječnosti između onog što je sud naveo o sadržaju spomenutih računa i onoga što je zaista njihov sadržaj, time prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

10. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u drugim predmetima, a vezano uz dokaznu snagu vjerodostojne isprave osporene prigovorom tuženika kao ovršenika, jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu. Naime, sudska praksa nije formalni izvor prava u Republici Hrvatskoj.

11. Neosnovano je pozivanje žalitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije u obrazloženju naveo koje je odredbe materijalnog prava u konkretnom slučaju primijenio, a niti se isto može utvrditi iz sadržaja pobijane presude.

12. Prvenstveno se ukazuje kako se ne radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava ako sud u obrazloženju presude uopće ne navedi koje je odredbe materijalnog prava primijenio. U tom slučaju eventualno bi se radilo o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, a iz kojih razloga se presuda u sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP ne može pobijati.

13. Nadalje, prema stavu ovog suda iz sadržaja pobijane presude može se utvrditi koje je materijalno pravo sud prvog stupnja primijenio u konkretnom slučaju. Navedeni zaključak proizlazi iz činjenice da se odredbe primjenjivog materijalnog prava odnose na postojanje obveze tuženika da ispuni dospjele tražbine s osnove isporučenog i utrošenog plina tužitelju kao i na sadržaj računa za isporučeni plin, odnosno na odredbe koje uređuju odnos između opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca.

14. Pravilno je sud prvog stupnja kao materijalno pravo primijenio odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) kojom je propisana dužnost sudionika obveznog odnosa da ispuni svoju obvezu te da odgovara za njeno ispunjenje, odnosno konkretno obvezu tuženika kao evidentiranog kupca plina da tužitelju ispuni dospjelo dugovanje za isporučeni i potrošeni plin, a vezano uz čl. 95. st. 1. Zakona o tržištu plina („Narodne novine“, broj 18/18 i 23/20) te čl. 23. st. 1. Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ broj 50/18).

15. Ostali žalbeni navodi tuženika predstavljaju njegovu ocjenu provedenih dokaza koja ocjena se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja i ne utječe na pravilnost i zakonitost presude suda prvog stupnja.

16. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP i odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kako je odlučeno u izreci prvostupanjske presude.

17. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama II., III. i IV. izreke.

18. U ostalom, a nepobijanom dijelu, stavak I. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 356. st. 1. ZPP).

19. Kako je žalba tuženika neosnovana, to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka pa ga je valjalo odbiti. Tužitelj je također zatražio trošak žalbenog postupka koji se odnosi na sastav odgovora na žalbu. Temeljem čl. 155. ZPP navedeni trošak ovaj sud je ocijenio nepotrebnim u ovom postupku te ga je stoga odbio.

U Velikoj Gorici 3. prosinca 2024.

Sudac

Zinka Bulka