REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3851/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DZ iz [adresa], kao nositelja OPG-a DZ Kovačić, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, Šetalište kardinala Franje Šepera 8d, protiv tuženika HADUN d.o.o., Koprivnica, Ulica Sokolska 1, OIB 22821554688, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-84/2024-7 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-84/2024-7 od 30. kolovoza 2024.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 281,84 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom zbog ogluhe prvostupanjski sud je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.087,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 377,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Prvostupanjski sud je ocijenio da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, propisani odredbom čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a.
4. Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu, navodeći da je „poslovni odnos odrađen“. Tuženik je ukazao na to da je sva roba isporučena.
5. U odgovoru na tuženikovu žalbu, tužitelj je osporio osnovanost iznesenih žalbenih razloga.
6. Tuženikova žalba nije osnovana.
7. Nakon što je pobijana presuda zbog ogluhe ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbi čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
8. Odredbom čl. 331.b ZPP-a propisan je procesni institut presude zbog ogluhe koju sud donosi polazeći od tuženikovog propusta da u određenom roku odgovori na tužbu i ospori tužbeni zahtjev. U takvom slučaju sud donosi presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev i to ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
9. Presuda zbog ogluhe izriče se protiv tuženika, polazeći od apsolutne presumpcije da je on time što je propustio u određenom roku dati pisani odgovor na tužbu i u njemu osporiti tužbeni zahtjev, priznao tužiteljeve činjenične navode na kojima se temelji tužbeni zahtjev. Takva se sudska odluka zasniva na tomu da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je prethodno bio upoznat.
10. U ovom slučaju, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijane presude zbog ogluhe.
11. Prvostupanjski sud je 27. srpnja 2024. tuženiku dostavio tužbu s pozivom na davanje odgovora na tužbu (potvrda o preuzimanju elektroničkog pismena, uz list 13. spisa).
12. Iako upozoren na posljedice propuštanja, tuženik, u određenom mu roku (30 dana), sudu nije dostavio odgovor na tužbu. Propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu i ne osporavanjem tužbenog zahtjeva, tj. svojom pasivnošću, tuženik je priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je prethodno bio upoznat urednom dostavom tužbe.
13. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate. Uz tužbu, tužitelj je dostavio sve relevantne isprave na koje se pozvao u tužbi (tuženikovu ponudu za robu, tuženikov račun, bankovne izvatke; list 5. -10. spisa).
14. Tuženik u svojoj žalbi nije osporio da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem te da mu je tužitelj, po računu uplatio robu. Tuženik je u žalbi jedino ukazao na to da je posao s tužiteljem odrađen, tj. da je roba isporučena tužitelju. Međutim, takav tuženikov žalbeni navod je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. To iz razloga što se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
15. Pravilno je odlučeno o parničnim troškovima (čl. 154. i 155. ZPP-a).
16. Tužitelj nema pravo na zatraženi iznos od 281,84 EUR na ime troškova sastava odgovora na žalbu, jer po ocijeni ovog suda nije riječ o radnji nužnoj za vođenje ovog postupka (čl. 155. i 166. ZPP-a).
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
