Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1095/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Croatia banka d.d., Zagreb, Ulica Roberta Frangeša-Mihanovićeva 9, OIB: 32247795989, zastupanog po punomoćnici Ani Čolić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1695/2023-22 od 26. lipnja 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1695/2023-24 od 1. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1695/2023-22 od 26. lipnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 1695/2023-24 od 1. srpnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem istog suda, utvrđena je djelomična ništetnost odredbe Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 2100250884 od 13. ožujka 2007., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a koja u dijelu čl. 3. glasi: „Visina pojedinog anuiteta iznosi 145,31 CHF kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja pojedinog anuiteta“ (st. I. izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 754,34 EUR sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana (st. II. izreke). Utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 2100250884 od 13. ožujka 2007. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a koja: u dijelu čl. 6. glasi: “Naknada: 3% (tri posto) jednokratno, a obračunava se I naplaćuje u momentu isplate kredita na iznos odobrenog kredita” (st. III. izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 126,90 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2007. do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana (st. IV. izreke). Nadalje je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka od 2.600,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana (st. V. izreke), a stavkom VI. izreke odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Tužena je uložila žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku), pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne odluke o troškovima postupka. Smatra da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu. Tužena smatra da utvrđenja iz postupka udruge „Potrošač“ protiv banaka nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbenog zahtjeva budući da tužena nije bila parnična stranka u navedenom postupku, pa je sud bio obvezan ispitati da li je odredba o primjeni valutne klauzule ništetna. Tužena je istaknula da je odredba o valutnoj klauzuli tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva te je istaknuo da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom da je potrebno da se kumulativno ispune sljedeće pretpostavke: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva te da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužena smatra da je sud bio dužan utvrditi, a tužitelj dokazati, svojstvo potrošača. Ukoliko je nenamjenski kredit korišten za organizaciju vjenčanja kćeri, za isto je tužiteljica trebala dostaviti dokaze. Osporava se i odbijanje prigovora zastare. Navodi se kako vještak niti prvostupanjski sud nisu otklonili primjedbe tužene na nalaz i mišljenje vještaka iz podneska od 18. 12. 2023. Tužena je istaknula kako je vještak izračunate razlike u kunama preračunavao u valutu EUR po fiksnom tečaju u iznosu od 7,53450 kn za 1,00 EUR što predstavlja fiksni tečaj konverzije koji se koristio kod prijelaza na EUR dana 1. 1. 2023., a što je pogrešan pristup obzirom da isti tečaj nije bio aktualan prilikom plaćanja pojedinog anuiteta, te nije u skladu sa zadatkom vještačenja. Neprihvatljivo je fiksiranje tečaja kada je ugovoren promjenjivi tečaj. Sud nije izveo dokaz usmenim saslušanjem vještaka. Nedopustivo je da je sud donio odluku na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a na koji nalaz i mišljenje je prigovoreno u tijeku postupka, a bez da je saslušao vještaka, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 260. st. 1. Zakona o parničnom postupku. O prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka koje je tužena iznijela nije se referirao u presudi prvostupanjski sud. Predlaže se preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troška izjavljivanja žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) koju u žalbi ukazuje tužena.

5. Iz sadržaja spisa proizlazi da je u ovome predmetu provedeno financijsko vještačenje po financijskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću, koji je izradio pismeni nalaz i mišljenje (list 116-121 spisa) te da je tužena podneskom od 18. prosinca 2023. (list 131-135 spisa) dala svoje očitovanje na navedeni nalaz i mišljenje, tako što je istaknula određene prigovore, navodeći da su nejasna u podnesku naznačena utvrđenja, a posebno je naglašeno da je neprihvatljivo fiksiranje tečaja kada je tečaj promjenjiv i kredit ugovoren uz valutnu klauzulu, kao i svojevoljno određivanje tečaja. Činjenica je da tužena u naznačenom podnesku ne navodi izričito da stavlja prigovor na nalaz i mišljenje, no isto se može utvrditi iz sadržaja navedenog podneska.

6. Između ostalog, tužena je istaknula kako je vještak izračunate razlike u kunama preračunavao u valutu EUR po fiksnom tečaju u iznosu od 7,53450 kn za 1,00 EUR što predstavlja fiksni tečaj konverzije koji se koristio kod prijelaza na EUR dana 1. 1. 2023., a što je pogrešan pristup obzirom da isti tečaj nije bio aktualan prilikom plaćanja pojedinog anuiteta.

7. U pravu je žaliteljica kada navodi da je sud donio odluku na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a na koji nalaz i mišljenje je prigovoreno u tijeku postupka, a bez da je saslušao vještaka, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 260. st. 1. ZPP-a, a da razlozi o takvom postupanju nisu navedeni u pobijanoj presudi.

8. Iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da sud prvoga stupnja nije pozvao vještaka radi usmene dopune vještačenja, niti je o istom naveo jasne razloge. Sve da je prvostupanjski sud smatrao da su prigovori tužene na navedeni nalaz i mišljenje pravne prirode, morao je o istom u obrazloženju pobijane presude dati jasne razloge, a što je propustio.

9. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a što je ovdje bio slučaj. Temeljem čl. 260. st. 1. do 3. ZPP-a sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave. Sud će odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja koji ne može biti duži od 60 dana. Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje. Sud će dostaviti strankama pismeni nalaz i mišljenje najkasnije 15 dana prije ročišta na kojem će se o njima raspravljati. Iz odredbe čl. 260. ZPP-a proizlazi da se vještačenje uvijek obavlja (usmeno) na raspravi, a sud da može odrediti da vještak osim iznošenja svog nalaza i mišljenja usmeno na raspravi podnese nalaz i mišljenje i u pisanom obliku prije rasprave te da, u svakom slučaju, vještak mora svoje mišljenje uvijek obrazložiti.

10. Postupivši na opisani način sud prvoga stupnja postupio je suprotno toj odredbi i shvaćanju zauzetom u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. poslovni broj Revx 1229/2014-2 od 27. siječnja 2015., Revx 1064/16 od 20. studenog 2019.) prema kojem proizlazi da je nepozivanjem vještaka radi usmenog saslušanja na raspravu povodom prigovora stranke na njegov nalaz i mišljenje, na kojem sud temelji obrazloženje svoje odluke, kao što je to i ovdje slučaj, stranci onemogućeno raspravljanje pred sudom pa je time počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

11. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tužene kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske odluke time da će sud u nastavku postupka otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će nakon što razmotri i ostale žalbene navode tužene ponovno odlučiti o postavljenom zahtjevu.

12. Odluka o troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina