REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2550/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, Zagreb, Horvatovac 102, OIB 28163265527, kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Jagar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar j.t.d., Zagreb, Masarykova 15, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, OIB 49508397045, Zagreb, Donje Svetice 38, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Savska cesta 41, radi isplate iznosa od 2.129,17 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-158/23-9 od 28. travnja 2023., 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-158/23-9 od 28. travnja 2023. u točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom u točki I. izreke tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.086,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 22. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 53,09 EUR / 400,00 kn sa zateznim kamatama od 20. travnja 2021. do isplate, kao neosnovan (navedeno kao točka II. izreke koju tuženik ne pobija žalbom).

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 722,94 EUR, u roku od 15 dana, a u nepobijanoj točki III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 283,52 EUR kao neosnovan. U točki IV. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

3. Prvostupanjski je sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu štete za plaćenu naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada tužiteljevom zaposlenici ZR. Presudu je sud donio primjenom odredbe članka 107. stavka 1. točke 2. i članka 108. stavaka 1. i 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17, 96/18 i 119/22; dalje: ZZDVO), odredbama Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj: 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08 i 46/08; dalje: Kolektivni ugovor), članaka 183., stavak 1., 1045., 1046., 1086. i 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), a o zakonskim zateznim kamatama prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. u vezi s odredbom članka 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).

4. Protiv navedene presude u točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o trošku. Obrazlažući žalbu, tuženik u bitnome navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i to stoga što su razlozi presude proturječni. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužitelju nastala šteta i da tužitelj u tužbi i cijelom postupku nije dokazao osnovne elemente štete. Ponavlja, kao i tijekom cijelog postupka, da tužiteljeva obveza isplatiti dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima proizlazi iz Kolektivnog ugovora, Zakona o radu i Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. U konačnici ističe da u konkretnom slučaju odgovaraju tužitelj kao poslodavac i solidarno tužiteljev osnivač Sveučilište u Zagrebu. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači presudu suda prvog stupnja na način da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška, a podredno da ukine prvostupanjsku odluku i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Tuženikova žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu u točkama I., II. i IV. izreke sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pravilna i osnovana na zakonu.

8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik. Suprotno žalbenim navodima presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati a razlozi presude nisu proturječni. Za svoje zaključke prvostupanjski sud je naveo logične razloge koji, po ocjeni ovog suda, nisu proturječni sadržaju prvostupanjskog spisa, odnosno dokazima, ispravama i zapisnicima o izjavama, koji se u njemu nalaze. Osim toga presudu je veoma detaljno obrazložio, a obrazloženje presude izrađeno je u skladu s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP-a.

9. U konkretnom predmetu radi se o sporu male vrijednosti u kojem se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. ZPP-a). Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušteni razlog u sporu male vrijednosti pa zato navodi u žalbi kojima se upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđene činjenice nisu razmatrani, a osnovanost žalbe je cijenjena polazeći od činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda.

10. Predmet spora odnosi se na povrat novčanog iznosa kojeg je tužitelj po pravomoćnoj presudi isplatio djelatnici fakulteta Temzi ZR. Taj novčani iznos je naknada za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada i odnosi se na dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima, prema odredbi članka 48. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine” broj: 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 46/08, 93/08, 2/09 i 142/10). Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje je sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti.

11. Nije sporno da je tužitelju pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-803/2019 od 12. prosinca 2019., potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-146/2020 od 15. lipnja 2020. bilo naloženo isplatiti Temzi Poredski dodatak na plaću za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada u ukupnom iznosu od 7.433,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka od 4.687,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Po toj presudi tužitelj je, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu kod Fine isplatio ZR **.**.2021. i **.**.2021. ukupan iznos od 2.129,17 EUR.

12. Među strankama osnovno sporno pitanje je postoji li tuženikova pasivna građanskopravna legitimacija za naknadu štete, odnosno postoji li tuženikova odgovornost za utuženu štetu.

13. Prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine” broj: 123/03, 105/04, 174/04, 2/07, 45/09, 63/11, 94/13 i 139/13; dalje: ZZDVO), na visoka učilišta i ustanove u sustavu znanstvene djelatnosti primjenjuju se odredbe Zakona o ustanovama, ako tim Zakonom nije drugačije određeno. Odredbom članka 62. stavka 1. ZZDVO-a propisano je da je fakultet visoko učilište koje kao sastavnica sveučilišta ustrojava i izvodi sveučilišne studije te razvija znanstveni i stručni rad u jednom ili više znanstvenih i stručnih polja. Odredbom članka 59. stavka 2. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19) propisano je da osnivač ustanove odgovara solidarno i neograničeno za njene obveze.

14. Budući da je tužitelj visoko učilište u smislu odredbe članka 62. stavka 1. ZZDVO-a, on je ujedno i ustanova prema odredbi članka 5. tog zakona. Prema tome, za tužiteljeve obveze solidarno odgovara i njegov osnivač, ovdje nesporno tuženik.

15. Iako tuženik solidarno odgovara za tužiteljeve obveze, činjenična osnova tužbe ipak nije potraživanje dijela obveze jednog solidarnog dužnika koji je ispunio svoju obvezu da od drugog solidarnog dužnika zahtijeva da mu naknadi dio duga koji pada na njega u smislu odredbe članka 52. stavka 1. ZOO-a. Upravo suprotno, činjenična osnova tužbe je ta što je tuženik (zapravo, Vlada Republike Hrvatske) sklopivši Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje 15. lipnja 2002. obvezao tužitelja kao poslodavca, da svojim djelatnicima isplati naknade za rad na mjestu s povećanim uvjetima rada. Pritom, tuženik tužitelju za tu naknadu (zapravo, dodatak na plaću) nije doznačio sredstva iz državnog proračuna.

16. Odredbom članka 109. stavka 1. ZZDVO-a propisano je da se javna sveučilišta financiraju iz državnog proračuna. To između ostalog znači da se i tužitelj kao visoko učilište koje kao sastavnica sveučilišta u smislu odredbe članka 62. ZZDVO-a financira iz državnog proračuna, a i odredbom članka 107. stavka 1. točke 2. ZZDVO-a propisano je da se visoka učilišta financiraju iz državnog proračuna. Prema odredbi članka 109. stavka 3. ZZDVO-a sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju im se kao ukupni iznos za njihov rad, a oni ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke. Vlada Republike Hrvatske je s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja sklopila Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje kojim je ugovoreno da zaposlenici koji rade u posebnim uvjetima imaju pravo na dodatak u visini plaće od 5 do 15% proračunske bruto osnovice. Prema tome, tuženik je u skladu sa svojim zakonskim obvezama iz odredaba članka 107. stavka 1. točke 2. i članka 109. stavaka 1. i 3. ZZDVO-a trebao tužitelju doznačiti sva potrebna novčana sredstva koja su potrebna i za isplatu dodatka na plaće tužiteljevom djelatniku ZR. Međutim, tuženik ta sredstva nije doznačio.

17. Budući da tuženik nije ispunio svoju zakonsku obvezu i doznačio tužitelju novčana sredstva potrebna za isplatu dodatka na plaće tužiteljevom djelatniku, ovaj sud ocjenjuje da je tuženik kao osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinio protupravnu štetnu radnju. Između te protupravne štetne radnje i štete (umanjenja tužiteljeve imovine) postoji i uzročna veza - umjesto da tuženik osigura sredstva, tužitelj je iz svojih sredstava taj dodatak morao platiti ZR [adresa]. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer su ispunjene su sve zakonske pretpostavke tuženikove odgovornosti za naknadu štete u iznosu od 2.076,08 EUR s kamatama (članak 29., 1045. stavak 1. i 1046. ZOO-a). Visina štete utvrđena je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, dok se u iznosu od 53,09 EUR odnosi na plaćanje naknade FINA-i.

18. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na zastaru jer taj prigovor nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka pa ga, u smislu odredbe članka 352. stavka 2. ZPP-a, ne može isticati u žalbi. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na obrazloženje prvostupanjskog suda sadržano u točki 23. obrazloženja u kojem prvostupanjski sud citira odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 276/2022 prvenstveno iz razloga što obrazlaže da se u konkretnom postupku radi o naknadi štete.

19. Stoga su neosnovani tuženikovi žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Na većinu žalbenih navoda prvostupanjski je sud dao pravilne odgovore u obrazloženju pobijane presude pa iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

20. Odluka o trošku nije ispitivana temeljem ovlasti iz odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, a žalitelj niti ne navodi konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud, bio u bilo kojem dijelu netočan.

21. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu protiv pobijane presude valjalo je odbiti i potvrditi pobijanu presudu u dijelu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Sudac

Mirna Maržić