REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3081/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Marti d.o.o., Dubrovnik, Riječka 2, OIB: 71101844108, kojeg zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Slaven Šoša i Marina Končić, Vukovarska 24, Dubrovnik, protiv tuženika Tomist d.o.o., Babino Polje, Zabrežje 47, OIB: 73532145923, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Dunatov odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-141/2021 od 15. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-141/2021 od 15. svibnja 2023. u točki I. i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju Marti d.o.o., Dubrovnik, Riječka 2, OIB: 71101844108, naknaditi tuženiku Tomist d.o.o., Babino Polje, Zabrežje 47, OIB: 73532145923 parnični trošak u iznosu od 3.857,26 eura / 29.062,53 kn.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev na naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.410,17 eura.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-141/2021 od 15. svibnja 2023. odlučeno je:
„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 64.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan plaćanja zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u roku od 15 dana zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena.“
II. Nalaže se tužitelju MARTI d.o.o., Dubrovnik, Riječka 2, OIB: 71101844108, isplatiti tuženiku TOMIST d.o.o., Babino Polje, Zabrežje 47, OIB: 73532145923 parnični trošak u visini od 3.857,26 eura/29.062,53 kn dok se za razliku od 895,87 eura/ 6.749,93 kn tuženik odbija u svom zahtjevu kao neosnovanom.“
2. Protiv presude u dijelu kojim nije uspio žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka posebno one iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja kao neosnovane, predlaže potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.410,17 eura.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 365. stavcima 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni stoga presuda nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točaka 3. i 11. ZPP-a, a niti onom iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koje se tužitelj posebno poziva.
7. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 64.000,00 eura koji se tuženik obvezao isplatiti tužitelju na temelju Sporazuma o diobi suvlasništva od 21. rujna 2007. u novcu ili u građevinskim radovima kao kompenzaciji.
8. Prvostupanjski sud je ocjenom priloženih isprava i iskaza zastupnika po zakonu DĐ i zastupnika po zakonu tuženika DĐK ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz Sporazuma o diobi suvlasništva sklopljenog 21. rujna 2007. između tužitelja i tuženika kao sudionika Sporazuma proizlazi da su utvrdili da se čestice 1064/8 K. O. [katastarska općina] (650m2) i novokupljeni dio čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (457 m2) spoje u jednu česticu ukupne površine 1107 m2, da se podijeli na dva jednaka dijela preko polovine dvojnog objekta koji će se izgraditi na toj parceli. Sporazumom su se sudionici usuglasili da zapadni dio parcele pripadne tuženiku, a istočni dio tužitelju, te da je tuženik zbog podobnosti zapadne strane parcele dužan isplatiti tužitelju iznos od 90.000,00 eura od kojeg iznosa nakon što se oduzme dug koji tužitelj ima prema tuženiku preostaje tuženikov dug od 64.000,00 eura. Također proizlazi da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 64.000,00 eura uslugom građevinskih radova (kompenzacijom) ili u gotovini, a najkasnije šest mjeseci nakon završetka objekta.
10. Iz Sporazuma o diobi suvlasništva sklopljenog 21. rujna 2007. proizlazi da su tužitelj i tuženik sporazumno formiranje jedne čestica koja bi se podijelila na dva jednaka dijela preko polovine dvojnog objekta koji se tek trebao izgraditi na toj parceli. Međutim navedeni poslovni plan se nije ostvario jer su stranke Sporazuma naknadno odlučile prodati svako svoj suvlasnički dio na čes. zem.1064/8 z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a u konačnici su prodali sve čestice zemlje koje su prema Sporazumu trebali oformiti u jednu česticu, a dvojni objekt nisu izgradili.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio da su obje parnične stranke prodale svoje suvlasničke dijelove čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u površini od po 325 m2 to više nije bilo moguće parcelu 1064/8 K. O. [katastarska općina] (650m2) i novokupljeni dio čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (457 m2) spojiti u jednu parcelu ukupne površine 1107 m2, te istu parcelirati na dva jednaka dijela preko polovine dvojnog objekta koji će se izgraditi na toj parceli, a kako su parnične stranke ugovorile u Sporazumu o diobi suvlasništva sklopljenog 21. rujna 2007. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je činidba kao predmet obveze tuženika iz Sporazuma o diobi suvlasništva sklopljenog 21. rujna 2007., a koja se sastojala u obvezi tuženika isplatiti tužitelju iznos od 64.000,00 eura, zbog podobnosti zapadne strane parcele koju je trebao dobiti predmetnim Sporazumom, naknadno postala nemoguća iz razloga nemogućnosti ispunjenja uvjeta, a što je sklopljeni Sporazum o diobi suvlasništva od 21. rujna 2007. učinilo ništetnim. Slijedom toga da ne postoji pravni osnov na temelju koje bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 64.000,00 eura.
12. Prema odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućeg i dopuštenog. Između stranaka nije sporno da su prodali zemljište i da nisu izgradili predviđeni objekt. Dakle, tužitelj i tuženik su prodajom zemljišta prestali biti suvlasnici nad predmetnim česticama. Sporazum o diobi suvlasništva koji su stranke sklopile 21. rujna 2007. uređivao je međusobne odnose da su bile ispunjene pretpostavke iz tog Sporazuma što znači da je od više čestica trebalo formirati jednu na kojoj bi se izgradio dvojni objekt, što stranke nisu realizirale. Slijedom navedenog prodajom zemljišta svakako je prestalo suvlasništvo stranka na predmetnim česticama, a tužitelj nije niti tvrdio u smislu odredbe iz članka 219. stavka 1. ZPP-a da bi obveza tuženika na isplatu iznosa od 64.000,00 eura bila ugovorena i za slučaj prodaje suvlasničkih dijelova na predmetnim česticama, a prije formiranja jedne čestice i izgradnje dvojnog objekta. Slijedom navedenog ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev zahtjev ali iz navedenih razloga.
13. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) koje tako pojedinačno određene troškove tužitelj konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.
14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke. Ovaj sud smatra da trošak odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja ovog postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a stoga je odbijen tuženikov zahtjev na naknadu tog troška i odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Raoul Dubravec
