Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-835/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Sofii Petković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1738/2023-9 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ... kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1738/2023-9 od 25. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.845,26 eura s pripadajućim zateznim kamatama te mu je naloženo isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 1.162,45 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer je obrazloženje pobijane presude sačinjeno u skladu sa tom zakonskom odredbom.

4.1. Naime, budući da se sud prvog stupnja pozvao na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nije bilo potrebno obrazlagati zašto pojedini dokaz na te okolnosti nije izveden.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu međusobno proturječni niti u suprotnosti s ispravama u spisu ili drugim provedenim dokazima.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se kao prethodno pitanje utvrde ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak, te da se naloži tuženiku da tužitelju vrati iznos od 2.845,26 eura, koji je isplatio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

8. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su ništetni dijelovi spornih ugovornih odredbi u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF.

10. S obzirom na to da visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna, pravilno je sud prvog stupnja primijenio čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.845,26 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koji mu je isplaćen na osnovu ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

11. Pravilno je i pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

12. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 14. ožujka 2023., nije protekao zastarni rok od 5 godina, niti je taj rok protekao računajući od dana dospijeća svakog pojedinog zahtjeva do dana podnošenja tužbe u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je podnesena 4. travnja 2012.

13. Tuženik je znao, ili morao znati da su sporne ugovorne odredbe suprotne čl. 96. st. 1. Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 125/07, dalje: ZZP), pa je stoga bio nepošten stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO, tako da je prvostupanjski sud zatezne kamate pravilno dosudio od dana isplate spornih iznosa tuženiku.

14. Tužitelju pripada trošak zastupanja na ročištu održanom radi objave i uručenja presuda, jer stranci koja pristupi na to ročište, sud na ročištu uručuje ovjereni prijepis presude, kao što je u konkretnom slučaju presuda uručena punomoćniku tužitelja (čl. 335. st. 8. ZPP), a od dana uručenja presuda stranci teče rok za žalbu, pa se ne radi o ročištu koje ne bi bilo svrsishodno za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP). Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pripada mu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP trošak postupka koji mu je uzrokovao tuženik.

15. S obzirom na sve izloženo trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi u cijelosti pobijanu presudu.

16. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković