Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1979/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po ocu SC i majci DC, a svi zastupani po punomoćniku Stanoju Marinoviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Varaždina, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 63, OIB:22694857747, zastupan po punomoćniku Vladimiru Slunjski, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-27/2024-80 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-27/2024-80 od 17. svibnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava kao osnovana, a dijelom odbija kao neosnovana žalba tuženika, te se:

a/ potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-27/2024-80 od 17. svibnja 2024. u pobijanom dijelu kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 21.517,75 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

b/ preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-27/2024-80 od 17. svibnja 2024. u pobijanom dijelu kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak iznad dosuđenog iznosa od 21.517,75 eura do iznosa od 34.330,25 eura (dakle za razliku od 12.812,50 eura), tako da se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tužitelj isplatiti tuženiku iznos od 125,00 eura na ime troškova žalbenog postupka u roku od 15 dana.

Posl. broj: Gž-1979/2024-3

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I.Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d (OIB:22694857747)Varaždin, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 63 dužan je platiti tužitelju ZC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanom po ocu ČC i majci JC svi iz [adresa] na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 39.692,91 eur (slovima: tridesetdevettisuća šestodevedesetdvaeura i devedesetjedancent) prema zakonskim zateznim kamatama po stopi određene čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana 28. veljače 2018.g., pa do isplate,

II.Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. (OIB:22694857747)Varaždin, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 63 dužan je platiti tužitelju ZC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanom po ocu ČC i majci JC svi iz [adresa] kamatu na iznos od 8.950,00 EUR (slovima:osamtisuća devetstopedeseteura) prema zakonskim zateznim kamatama po stopi određene čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana 28.veljače 2018.g., pa do 05.04.2024.g.

III. Tuženik EUROHERC OSIGURANJE DD (OIB:22694857747) Varaždin, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 63 dužan je platiti tužitelju ZC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanom po ocu ČC i majci JC svi iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 34.330,25 € (slovima: tridesetčetiritisuće tristotrideseteura i dvadesetpetcenti) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika glede glavne stvari nije osnovana, dok je djelomično osnovana u pogledu troškova postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) i imovinske štete (tuđe njege i pomoći, te troškova liječenja), koju štetu je tužitelj pretrpio u štetnom događaju,

Posl. broj: Gž-1979/2024-3

prometnoj nesreći koja se dogodila dana 5. ožujka 2016. kao putnik u osobnom automobilu.

6. Prije svega a imajući u vidu žalbene navode i prijedloge žalitelja valja navesti da je u ranijem stadiju postupka rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-2080/2022-3 od 23. veljače 2024. godine ukinuta presuda prvostupanjskog suda poslovni broj 13 Pn-94/2018-65 od 5. rujna 2022., pa je sukladno recentnoj praksi i zauzetnom pravnom stajalištu o primjeni odredbe članka 366.a ZPP, ovaj sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude.

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

- da je među strankama nesporan nastanak prometne nesreće te da je vlasnik vozila imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti – policu osiguranja od AO br.08102022873.,

-da je nesporno da tužitelj kao putnik u vozilu prilikom prometne nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom.,

- da iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka dipl. ing. Davora Ferenc, od 03. srpnja 2020., proizlazi kako je do prometne nesreće, gubitka kontrole nad kretanjem osobnog vozila i njegovim naletom u metalni stup javne rasvjete došlo u [adresa], u [adresa] u noćnim uvjetima vožnje, po suhom vremenu, u području ograničenja brzine kretanja od 50 km/h.,

-da je vozilo osiguranika tuženika kojim je upravljala AC kretalo se [adresa] smjerom sjever – jug prema centru grada, gdje je u sebi lijevom zavoju, nakon prolaska raskrižja sa [adresa], na kojem je promet reguliran semaforima, došlo do zanošenja vozila i gubitka kontrole nad njegovim kretanjem što je završilo naletom vozila u metalni stup javne rasvjete.,

-da je na početku zanošenja vozilo se kretalo brzinom od najmanje 89 km/h, koja brzina vozila od 89 km/h je zbog djelovanja centrifugalne sile na vozilo bila prevelika za savladavanje konkretnog lijevog zavoja bez poteškoća i na siguran način,a u trenutku naleta u metalni stup javne rasprave brzinom od 64 km/h.,

-da po mišljenju vještaka do nesreće ne bi došlo da se vozilo kretalo brzinom od 50 km/h,

-da je na ročištu 3.lipnja 2022.g. radi razjašnjenja nalaza te davanje odgovora na pitanja i prigovore, vještak ing. Davor Ferenc je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 3.srpnja 2020.g., te što se tiče tedencije kretanja putnika u vozilu naveo je kako je u vrijeme nesreće u vozilu bilo pet putnika od kojih su na stražnjoj klupi bila tri putnika, pa kako putnici u vozilu koji sjede u vozilu imaju tedenciju za kretanje oko vertikalne osi obrnute od smjera zakretanja vozila ,a budući se radi relativno malom vozilu a na stražnjoj klupi su se nalazila tri putnika to zakretanje tijela putnika na stražnjoj klupi bilo je djelomično limitirano.

-da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Josipa Škavić od 129. srpnja 2020., (list 410-414 spisa) proizlazi da je tužitelj mogao zadobiti sve ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciji i to bez obzira na činjenicu je li ili nije u trenutku odvijanja prometne nesreće koristio sigurnosni pojas.,

- da je sudski vještak za sudsku medicinu izv. prof. dr. UC u svom nalazu i mišljenju (list 483-492 spisa) navela kako je tužitelj zadobio tjelesne povrede i to prijelom drugog vratnog kralješka, višeiverni prijelom desne potkoljenice s pomakom, prijelom lijeve lopatice, prijelom drška prsne kosti, krv i zrak u lijevom prsištu, otrgnuće trnastih nastavaka 9. do 11. prsnog kralješka, prijelome poprečnih nastavaka 1.5. slabinskih kralješaka s desne strane, serijski prijelomi rebara s lijeve

Posl. broj: Gž-1979/2024-3

strane ozljedu lijevog bubrega, nagnječenja pluća, nagnječenje jetre te djelomičnu oduzetost lijeve strane tijela.,

-da je prema mišljenju vještaka, tužitelj mogao zadobiti sve ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciji i to bez obzira na činjenicu je li ili nije u trenutku odvijanja prometne nesreće koristio sigurnosni pojas,

- da je sudski vještak izv. prof. dr. sc. UC na ročištu od 03. lipnja 2022., (list 533-537 spisa), pojasnila kako su na tijelo tužitelja osim bočnih sila djelovale sile prema straga tj. unatrag a sve zbog predočene fotografije oštećenja na vozilu u trenutku odvijanja štetnog događaja. Sve ozljede su takove da su nastale u ovom dijelu odvijanja prometne nesreće, odnosno obilježja svih utvrđenih ozljeda da su nastala upravo u ovom dijelu prometne nesreće. U ovim okolnostima prema mišljenju vještaka, pojas ni na koji način ne bi mogao spriječiti ovo ozljeđivanje i nastanak opisanih i utvrđenih ozljeda, jer u trenutku naleta tijela putnika polijeću u smjeru na djelovanja najjače udarne sile a u konkretnom slučaju to je bilo upravo prema mjestu gdje je nastalo utisnuće kao posljedica deformacije kabine vozila i direktna posljedica ovog naleta je upravo i ozljeda lijeve lopatice. Vještak ističe kako je prijelom desne potkoljenice s pomakom nastao zbog utisnuća stupa javne rasvjete u karoseriji vozila kada je došlo i do guranja sjedišta a samim time i tijela tužitelja prema naprijed koji je na taj način zadobio ovu ozljedu tj. indirektno zbog pomicanja tijela prema naprijed na taj način dosezanja prepreka u vozilu ispred njega. Vještak navodi kako je liječenje završeno 26. lipnja 2018.g. kontrolom traumatologa kada je utvrđeno da je tužitelj samostalno pokretan, hoda bez pomagala, urednog stanja svijest. Pokretljivost koljena i gležnja je dobra a mobilitet kralježnice legitimiran terminalno,

- da je sud proveo medicinsko vještačenje po prof. dr.sc. ĐC specijalistu kirurgu – traumatologu i neuropsihijatru dr. Slavku Trontlu koji u svom nalazu navode kako je tužitelj u bolnicama proveo ukupno 2 mjeseca i 5 dana te je imao jake bolove kumulativno kada je došao svijesti 10 dana, srednje jake bolove 40 dana te slabe bolove zbog kojih uzima antidolorična sredstva 80 dana kumulativno a kasniji bolovi ulaze u pojačane napore,

- da vještaci navode kako tužitelj nije trpio primarni strah jer je izgubio svijest, a sekundarni strah je trpio kada je postao svjestan što mu se dogodilo i isti procjenjuju kumulativno tijekom cjelokupnog procesa liječenja. Sekundarni strah jakog intenziteta je trpio 10 dana, strah srednjeg intenziteta 30 dana a manjeg 60 dana,

- tuđa pomoć i njega kod tužitelja je bila potrebna 7 sati dnevno kroz 2 mjeseca od toga njega 2 sata stručne osobe te kasnije 5 sati dnevno kroz 3 mjeseca nakon dolaska iz rehabilitacijskog centra od toga stručne osobe 1 sat dok mu je kasnije bila potrebna 3 sata dnevno kroz 18 mjeseci (odlasci na terapiju, odlasci na kontrole i sl.) a kasnije mu nije bila potrebna tuđa pomoć i njega jer su roditelji njegovi skrbnici,

- tužitelj da je zadobio teške tjelesne povrede te će u budućem životu morati ulagati pojačane napore kao posljedicu nesreće s kirurške strane, zbog čega je posljedica smanjenja pokretljivosti ruke 20% a postoji moguće preklapanje nakon prijeloma lopatice i stanja pokretljivosti lijevog ramena koje vještaci određuju sa 15%, gubitak lijevog bubrega s djelomičnim oštećenjem funkcije desnog bubrega od 20%, trauma jetre sa stvaranjem velike ciste VI segmenta jetre 10%, serijski prijelom rebara lijeve strane uz drenažu lijevog prsišta 12%, smanjenu pokretljivost lijevog gležnja i koljena nakon operacije te kronični decubitus lijeve pete 22% te smanjenu pokretljivost prsne i slabinske kralješnice nakon prijeloma u srednjem stupnju 18% te neuropsihijatrijske posljedice uslijed čestih glavobolja i vrtoglavica te deteioracije mentalnog funkcioniranja sudjeluju u smanjenju životnih aktivnosti sa oko 10% odnosno ukupno

Posl. broj: Gž-1979/2024-3

realno smanjenje životnih aktivnosti po traumatološkoj i neuropsihijatrijskoj osnovi iznosi 62%,

- da vještaci smatraju kako je tužitelju kao posljedica nesreće zaostalo nagrđenje srednjeg stupnja obzirom na lagano šepanje koje je uvijek vidljivo trećim osobama, a postooperativni ožiljci na lijevoj potkoljenici i u predjelu prsišta lijevo predstavlja naruženje srednjeg stupnja ali se isto može prikriti odjećom,

- da je tuženik, što nije sporno među strankama isplatio nesporni dio štete u iznosu od 66.955,58 kn i to na ime kamata na raniju isplatu od 70.000,00 kn, iznos od 5.571,63 kn na ime kamata na drugu isplatu od 70.000,00 kn u iznosu od 12.101,63 kn te na ime neimovinske štete iznos od 40.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od 9.282,32 kn.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja imajući u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u pogledu orijentacijskih kriterija za dosudu o naknadi štete iste izmjenio u međuvremenu od kada je tužitelj podigao tužbu pa do zaključenja glavne rasprave, primjenjujući upravo navedene, sud je pozivom na odredbu članka 1100 ZOO-a odnosno odredbu članka 1095. stavak 1. ZOO-a pravilno tuženiku dosudio ukupnu štetu u iznosu od 39.692,91 eur-a koliko je i tražio.

8.1. Na dosuđeni iznos ukupne štete tužitelju je priznata zatezna kamata u skladu s odredbom članka 1103. ZOO-a kojim je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva dana upisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga, a koju je prvostupanjski sud ocijenio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva dakle 28. veljače 2018.

9. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužene ovaj drugostupanjski sud nije našao da je pobijana presuda obuhvaćena ili da je postupak koji je prethodio njenom donošenju vođen kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je ispitujući pobijanu presudu utvrdio da je osnovan žalbeni razlog bitno je povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te prvostupanjski sud nije odlučio o istaknutom prigovoru zastare za preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska tužitelja od 27. rujna 2019. i 3. rujna 2020.

11. Kako je u konkretnom slučaju bitne činjenice za donošenje odluke moguće utvrditi na temelju isprave i izvedenih dokaza, te su ispunjene pretpostavke za donošenje presude iz odredbe članka 373.a stavak 1. ZPP-a.

12. Naime, prema odredbi članka 373.a stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2. da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Iz stavka 2. citiranog članka proizlazi da je drugostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih

Posl. broj: Gž-1979/2024-3

činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, dok je u stavku 3. članka 373.a ZPP-a propisano da u slučaju kojemu su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovog članka drugostupanjski sud može donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ovog zakona.

13. U žalbi tuženica navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio prigovor zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev pa da je stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, međutim ovaj sud drugog stupnja na temelju članka 373.a ZPP-a može potvrditi ili preinačiti prvostupanjsku presudu iako je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

14. Ovdje valja navesti da iako je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovan prigovor tuženika glede preinake tužbenog zahtjeva tužitelja od 27. rujna 2019. odnosno 3. rujna 2020., koji tuženik opetovano ponavlja u žalbi.

14.1. Žalitelju je ukazati da je ovaj drugostupanjski sud o tome već odlučio svojim rješenjem pod poslovnim brojem Gž-2080/2022 od 23. veljače 2024. kada je odbio žalbu tuženika u tom pravcu za što je dao valjane razloge pa se žalitelj povodom istaknutih žalbenih razloga o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva upućuje na obrazloženje ove drugostupanjske odluke.

15. Međutim, imajući u vidu stajalište u prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare po preinačenom tužbenom zahtjevu o kojem prvostupanjski sud nije odlučio, za istaći je da u konkretnom slučaju nije zastupila zastara ni po preinačenom tužbenom zahtjevu kako to tuženik upire u žalbi.

15.1. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje poslovni broj SU-IV-123/2024-5 koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i gdje se navodi da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

16. Ovim je uvjetno odgovoreno na žalbene razloge tuženika glede zastare po preinačenom tužbenom zahtjevu podnescima tužitelja od 27.rujna 2019. odnosno 3. rujna 2020.

17. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je da će se u slučaju povrede prava osobnosti, sud ako nađe da to težina povrede okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno o naknade neimovinske štete i kada nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju visine novčane naknade sud voditi računa o jačini trajanju povrede izazvane fizičkom boli, duševnom boli, straha, cilju kojem služi ta naknada ali o tome da se njome ne povede težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Posl. broj: Gž-1979/2024-3

18. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se po pravilima osobnosti i u smislu navedenog zakona preostalog podrazumijeva i pravo na tjelesno i duševno zdravlje.

19. U postupku su saslušani vještaci medicinske struke koji su taksativno naveli važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužitelja, točno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice pružajući u vidu osnov za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjem i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti dati svoju ocjenu pretrpljene štete radi čega je i njihovo mišljenje u cijelosti prihvati.

20. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neke egzaktne i precizne materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja vodeći pri tom računa o tome da naknada treba biti pravična, da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnanje prouzročenje neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda (preventivna funkcija).

21. Imajući u vidu duljinu, intenzitet fizičkih bolova koje je pretrpio tuženik, doživljeni strah, lokaciju i težinu ozljeda, popratne neugodnosti liječenja, životnu dob tužitelja, imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020-5, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju priznao zatraženi naknadu po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Naime, imajući u vidu, intezitet fizičkih bolova koje je pretrpio tužitelj doživljeni strah, lokaciju i težinu ozljede, popratne neugodnosti, liječenje, životnu dob tužitelja imajući u vidu načelo individualizacije naknade primjenom pravnog standarda pravične naknade, kao i pravno shvaćanje zauzete sa druge sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud je ocijenio da tužitelju po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu pripada iznos od 550.000,00 kuna /74.372,65 eura.

23. Isto tako prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi troškove liječenja i sve druge posebne troškove s tim u vezi, a i izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad vrijeme liječenja.

24. Imajući u vidu neprijeporno utvrđenje tijekom postupka, a prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke ovaj sud smatra utvrđenim da je tužitelju valjalo priznati 1410 sati tuđe njege i pomoći, te primjenom odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a uzimajući u obzir vrijednost jednog sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 25 kuna, tužitelju je stog osnova valjalo priznati iznos od 62.250,00 kuna/8.417,63 eura.

Posl. broj: Gž-1979/2024-3

25. Međutim, ovdje valja navesti da je tuženik tijekom postupka tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete ukupno isplatio iznos od 36.935,00 eura/273.218,18 kuna. Naime ovaj nesporni dio tuženik je isplatio dana 30. travnja 2019. u iznosu od 70.000,00 kuna., dana 11. svibnja 2021. u iznosu od 70.000,00 kuna, nakon toga iznos od 66.955,58 kuna i konačno 15. travnja 2024. iznos od 8.950,00 eura.

21. Imajući dakle u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da je u ovom postupku ukupna šteta tužitelja utvrđena u iznosu 82.790,28 eura od koje je nesporno utvrđeno da je tuženik tijekom postupka isplatio iznos od 36.935,00 eura, pa kod činjenice da tužitelj potražuje iznos od 39.692,91 eur na ime naknade neimovinske i imovinske štete, to je njegov zahtjev osnovan, te ga je u cijelosti valjalo usvojiti a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

21.1. Sud je pravilno na dosuđeni iznos dosudio zakonske zatezne kamate kako je to zatražio tužitelj od dana 28.veljače 2018.g. kada je podnio odštetni zahtjev tuženiku temeljem članka 1103. ZOO-a i članka 29. ZOO-a jer tuženik nije ničim specificirao je li dobrovoljnim podmirenjem platio neimovinsku ili imovinsku štetu.

22. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor tuženika glede podjeljene odgovornosti nevezivanjem sigurnosnim pojasom, pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka koji je stručan, argumentiran i izrađen po pravilima struke, a koje utvrđenje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud da u ovim okolnostima pojas ni na koji način ne bi mogao spriječiti tužiteljevo ozljeđivanje i nastanak opisanih i utvrđenih ozljeda.

23. Ostali žalbeni navodi tuženika svode se na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tuženik u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tuženika, ukazuju na drugačije činjeničnog stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

24. Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

25. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je kako će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a.

26. Na temelju Tbr 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.,126/22 i 138/23 dalje: Tarifa), za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč 1., 3., 6. i 7. Tarife, dok za pristup na ročište kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima

Posl. broj: Gž-1979/2024-3

odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč 1.,3., 6. i 7. Tarife (Tbr 9. točka 2. Tarife).

27. U konkretnom slučaju, griješi prvostupanjski sud kada je obistinio tužiteljima troškove pristupa na ročište od 24. studenog 2020, odnosno 21. travnja 2022., u iznosu od 1000,00 eura obzirom da se na tom ročištu raspravljano o procesnim pitanjima, pa je sukladno odredbi Tbr 9. točka 2. Tarife tužiteljima valjalo priznati trošak od 50% iz Tbr. 7. toč 1.,3., 6. i 7. Tarife., dok ročište od 01. travnja nije ni održano.

28. Isto tako temeljem Tbr 8. točka 1. Tarife odvjetniku među ostalim za sastavljanje obrazloženih podnesaka ali ne više od sveukupno 4 takva podneska pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč 1., 3., 6. i 7. Tarife.

28.1. Međutim, osnovano žalitelj navodi u žalbi da nije bilo mjesta tužiteljima priznavati ostale troškove sastava podnesaka temeljem Tbr 8. točka 1. Tarife .

28.2. U konkretnom slučaju, pravilnom primjenom materijalnog prava sud prvog stupnja trebao je tužiteljima priznati pravo na naknadu troškova sastavljanja podneska od 24. travnja 2019., 03. rujna 2020., 18.svibnja 2021., 28.siječnja 2022., 08. lipnja 2022., 04. travnja 2024., i 11. travnja 2024., prema Tbr. 8. točka 3. OT-a jer se u konkretnom slučaju ne radi o podnesku kako to ima u vidu Tbr. 8. točka 1. OT-a. Naime, prema odredbi Tbr. 8. 1. OT-a za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku stranci se priznaje nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. 2.

29. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja tužitelju je trošak valjalo odmjeriti prema stanju spisa i vrijednosti predmeta spora, a u svezi Tarife, tako da istom pripada naknada i to za:

- sastav tužbe 500 bodova, (Tbr. 7.1.)

-sastav podneska od 06. veljače 2019., 17. rujna 2019., 14. studenog 2019., i 09. srpnja 2020., po 500 bodova (Tbr. 8.1. Tarife),

-sastav ostalih podneska od 24. travnja 2019., 03. rujna 2020., 18.svibnja 2021., 28.siječnja 2022., 08. lipnja 2022., 04. travnja 2024., i 11. travnja 2024., po 125 bodova (Tbr. 8.3. Tarife),

- zastupanje na ročištu od 3. ožujka 2019., 12. lipnja 2019., 7. studenog 2019., 4. ožujka 2020., 3. lipnja 2022., 29. kolovoza 2022., 9. travnja 2024., i 7. svibnja 2024., od po 500 bodova, (Tbr. 9. točka 1. Tarife), a na ročišta od 24. studenog 2020, odnosno 21. travnja 2022.,po 250 bodova (Tbr. 9. točka 2. Tarife),

-troškovi vještačenja 610,53 eura,

- pristojba tužbe i presude 1.219,72 eura

- PDV u visini od 25%

30. Slijedom navedenog, naknada troškova odvjetnika za zastupanje tužitelja iznosi 21.517,75 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa je žalbu tuženika valjalo uvažiti i preinačiti pobijani dio rješenja te odbiti više dosuđeni iznos od 12.812,50 eura, temeljem odredbe članka 382. točka 3. ZPP-a, čime je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Posl. broj: Gž-1979/2024-3

21. Budući je tuženik uspio sa žalbom dijelom samo u odnosu na troškove postupka trebalo mu je obzirom na pobijani dio troškova temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a priznati trošak žalbe. Sukladno Tbr. 10. točka 4. Tarife tužitelju pripada nagrada u visini 50 bodova odnosno 100,00 eura. Prema Tbr. 42. Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodatnu vrijednost pa nagradu treba uvećati za 25 % te što daje ukupan iznos od 125,00 eura.

31. U odnosu na iskazane žalbene razloge glede vrijednosti boda za istaći je slijedeće. Naime, Hrvatska odvjetnička komora je na temelju čl. 18. Zakona o odvjetništvu donijela izmjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, na sjednici 24. listopada 2022., tako da je članak 1. Tbr. 50. Tarife izmijenjen te glasi da vrijednost boda iznosi 15,00 kuna. Navedena izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stupila je na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, a ista je obavljena u Narodnim novinama broj 126/2022 od 28. listopada 2022. Dakle, u vrijeme donošenja prvostupanjske presude,

17. svibnja 2024. na snazi je bila navedena izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema kojoj je vrijednost boda iznosila 2,00 eura ( Tarifa NN 138/23).

U Splitu, 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević

.