REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3086/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Beti Korać-Zuppa, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženika AUG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Abramović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vidović i partneri iz Zagreba, 2. tuženika EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. i 3. tuženici zastupani po punomoćniku ĆU, odvjetniku u [adresa], radi poništenja ugovora o kupoprodaji i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-535/2023-4 od 24. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4649/2020-122 od 18. svibnja 2023., na sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelji su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-535/2023-4 od 24. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4649/2020-122 od 18. svibnja 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1. Da li je nedostatak ispunjenja zakonske obveze uredne dostave pisane ponude za kupoprodaju stana zaštićenom najmoprimcu povreda prava prvokupa i da li ovlaštenik prava prvokupa ima pravo zahtijevati poništenje ako je o prodaji samo usmeno obaviješten?

2. Da li „znanje za ponudu“ koja nije osobno dostavljena predstavlja uredno ispunjenje obveza iz članka 44. Zakona o najmu i od kada teku onda rokovi?

3. Da li nedostatak zakonom propisanog opisa nekretnine prema odredbama članka 69. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koja je nekretnina predmetom ponude za prodaju zaštićenim najmoprimcima, sam po sebi čini ponudu nejasnom i netočnom pa stoga i bez valjanosti u smislu odredbi članka 44. Zakona o najmu stanova?

4. Da li je vlasnik sva tri postojeća stana u stambenoj zgradi ovlašten samostalno, i to bez ikakvog odgovarajućeg postupka i etažnog elaborata, odrediti da tavan u toj zgradi nije zajednički dio nekretnine nego pripadak stana na kojemu ne postoji teret zaštićenog najma?

5. Da li je odredbama članka 2. članka i posebno članka 18. Zakona o najmu i Ugovora o najmu a sve u smislu odredbi članka 9., članka 66., 67. i 69. te u vezi članka 366. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ovlaštenje vlasnika na samovlasnu promjenu i ili prenamjenu statusa tavana koji nije uknjižen kao sporedni dio zgrade ili pripadak nekog stana ograničeno i u kojoj mjeri ili čak nepostojeće u slučaju da prema ugovorima o najmu zaštićeni najmoprimci imaju pravo korištenja tavana?

6. Da li je takvo postupanje vlasnika i pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci kojim isto utvrđuje zakonitim protivno obvezi poštivanja načela jedinstva nekretnine propisanog odredbama članka 9. i članka 366. i 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

7. Ako je i ovlašten, da li teret postojanja zaštićenih najmoprimaca na dva od postojeća tri stana koji su svi u vlasništvu jedne osobe ograničava ili isključuje to eventualno postojeće pravo vlasnika stanova kod ponude i sklapanja ugovora o kupoprodaji sa zaštićenim najmoprimcima?

8. Da li zaštićene najmoprimce obvezuje u smislu odredbi članka Zakona o najmu ponuda za ostvarivanje prava prvokupa i sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine koja ima uvjet protivan čl. 69 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja onemogućuje stjecanje budućih suvlasničkih prava na svim dijelovima cijele zgrade te smanjuje ukupnog odgovarajućeg suvlasničkog udjela na cijeloj nekretnini, odgovarajućem dijelu zemljišta i zajedničkim dijelovima zgrade?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda, kao i da postoji različita praksa viših sudova. Također se poziva i na razloge iz čl. 385.a smatrajući da su mu pobijaom odlukom zbog osobito teških povreda odredaba ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3.1. Tužitelji postavljenim pravnim pitanjima polaze od vlastitih tvrdnji u pogledu utvrđenih činjenica koje su drugačije od onih na kojima sud temelji pobijanu odluku (da su tužitelji od 1. tuženika primili ponudu za sklapanje kupoprodajnog ugovora u kao i da su povodom primljene ponude bili vršeni pregovori koji nisu pozitivno okončani).

3.2. U okolnostima konkretnog slučaja (imajući u vidu da je 1. tuženik (prodavatelj) jedini vlasnik nekretnine koju u naravi čine oba stana koji su bili predmetom prodaje) kao i da je pod istim uvjetima pod kojim je tuženicima prodao stanove prethodno te stanove ponudio na prodaju tužiteljima ocijenjeno je da preostala pravna pitanja nisu od utjecaja na odluku u sporu, a odluka na koju se tužitelji u smislu razloga važnosti (čl. 387. st. 3. ZPP) pozivaju (Rev 794/2022 od 24. kolovoza 2022.) ne koincidira u odnosu na konkretan spor (radi se u pravom shvaćanju koje se odnosi na međuvlasnički ugovor suvlasnika u sporu u pogledu izvršavanja prava služnosti).

4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje valja odgovoriti da čl. 1., 14., 16. i 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena jamstva zaštite temeljnih prava.

5.1. Stoga se ustavno određenje Republike Hrvatske kao socijalne države ne može tumačiti na način da se zaštićenim najmoprimcima time osiguravaju prava koja bi bila šira od onih kako su propisana posebnim zakonom kojim se regulira njihov status i pravo prvokupa (Zakon o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, 36/24, dalje: ZNS).

5.2. Također u konkretnom slučaju ne proizlaze niti na razini vjerojatnosti okolnosti koje bi upućivale da je prilikom donošenja pobijane odluke prema tužiteljima bilo postupano na način da bi zbog svog statusa zaštićenih najmoprimaca bili dovedeni u neravnopravni položaj (čl. 14. Ustava).

5.3. Isto tako tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im njihova prava (zajamčena čl. 16. Ustava) bila ograničena, već sud svoju odluku o (ne)osnovanosti njihovog zahtjeva temelji na primjeni ZNS.

5.4. Tužitelji nisu učinili vjerojatnim niti da bi pobijana presuda bila arbitrarna ili očito nerazumna. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, a njihove odluke su detaljno obrazložene. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje.

6. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen i odlučeno je kao pod I. izreke, a temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je odbačen i odlučeno kao pod II. izreke.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa