REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3930/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., OIB 23057039320 Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-896/2023-2 od 24. travnja 2024., kojom su potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P- 312/2019-17 od 21. travnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovnog broja P-312/2019-21 od 16. svibnja 2023. u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-896/2023-2 od 24. travnja 2024., kojom su potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P- 312/2019-17od 21. travnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovnog broja P-312/2019-21 od 16. svibnja 2023.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„1. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?
2. Postoji li značajna i znatna neravnoteža iz čl. 81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003 dalje u tekstu: ZZP/03) u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljena na jednostranom povećanju kamatne stope u slučaju da je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi nego što bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi ako se uzme u obzir omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata i iznosa ugovorenog kredita te iznos kamata koji je potrošač plaćao po kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene kamatne stope?
3. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanje bez osnove i to na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu i kamata koje je potrošač platio po sniženim kamatnim stopama od 1. svibnja 2011. godine?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385. a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da pobijana drugostupanjska odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda u odlukama poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019.
5.1. U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje valja reći da predlagatelj ne dostavlja odgovarajuće razloge važnosti, jer rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1012/2020 od 26. svibnja 2020. na koju se poziva ne sadrži pravno shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti sa pobijanom drugostupanjskom odlukom.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
7. Nije osnovan niti prijedlog tuženika za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije. To iz razloga što sud Europske unije nije nadležan za tumačenje koje predlaže podnositelj prijedloga. Naime, predmet spora je Ugovor o kreditu koji je sklopljen 4. lipnja 2004., dok nije sklopljen dodatak ugovoru u smislu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015), pa nema (vremenske) primjene Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na konkretan spor. To jasno proizlazi iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. (točke 41. -44- i 48.), kao i iz rješenja tog Suda u predmetu C-92/14 od 3. srpnja 2014. (točka 28.) (tako i Revd-5606/2021 od 26. siječnja 2022.).
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
