REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4291/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ozren Tatarec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zorica Škopić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 469/2023-2 od 1. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-178/2021-30 od 20. ožujka 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-469/2023-2 od 1. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od broj P-178/2021-30 od 20. ožujka 2023. te postavio pravna pitanja:
„1. Koje su pravne posljedice izričitog neposluha i nepoštivanja prvostupanjskog Trgovačkog suda i kao ovršnog suda i kao stečajnog suda kada isti sud u kontekstu stečajnog postupka izričito odbije poštivati pravomoćnu sudsku odluku i istoj se pokoriti suprotno izričitoj odredbi čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima prema kojoj je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti?
2. Da li su radnje stečajnog upravitelja u stečajnom postupku koji postupa protivno prisilnim propisima i moralu društva ništetne dopuštenom pravnom analogijom temeljem izričite odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima?
3. Tko ima jače pravo na nekretninu; onaj tko ju je stekao pravomoćnom sudskom presudom, ali nije uspio upisati svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige, pa je njegov pravni prednik završio u stečaju, uslijed čega je nekretnina prodana trećoj osobi na način da je prvostupanjski trgovački sud i kao ovršni i kao stečajni sud postupio protivno prisilnim propisima ili jače pravo ima treća osoba koja je istu nekretninu kupila putem Financijske agencije?“.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog osporava navode tuženika.
3. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] i to 584/10000 dijela nekretnine stana broj S-1, dvosobni stan u prizemlju lijevo površine 57,32 m2, da je ovlašten temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika.
4. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženik predmetnu nekretninu stekao sudskom odlukom na temelju kupoprodaje putem javne objave i javnog nadmetanja u postupku javne prodaje stečajne mase iza Tem d.o.o. u stečaju, a sve na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-190/2017-41 od 17. rujna 2019. i zaključka istog suda broj Ovr-160/2020 ranije Ovr-190/2017 od 9. studenog 2020. te upisom prava vlasništva u zemljišne knjige temeljem naprijed navedenih odluka i donošenjem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu zemljišnoknjižni odjel broj Z-51092/2020 Ozn-55937/20 od 16. studenog 2020.
5. U odnosu na postavljena pitanja valja reći da ta pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao niti za odluku u ovom sporu obzirom da su preopćenita te ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
6. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. U odnosu na istaknutu povredu temeljnog ljudskog prava, prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske odnosno prava na dom te prava na pravično suđenje, tužitelj u prijedlogu nije ničim učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku navedena prava povrijeđena.
8. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u tom dijelu odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke.
9. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
