REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4120/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza SALVUS d.o.o. u stečaju, Rijeka, I. Lenca 7, OIB 62840919325, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rude i partneri d.o.o. Šibenik, Stjepana Radića 6/II protiv 1. tuženika EA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika KA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Travaš i partneri d.o.o. Zagreb, Jurkovićeva 24 i 3. tuženika TA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stipe Grubišić i partneri j.t.d., Zagreb, Trpimirova 31, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o žalbama tužitelja i svih tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-553/2023-123 od 6. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-553/2023-123 od 6. rujna 2024. u točkama VI. i VII. izreke.

II. Preinačava se presuda u točkama I., II., III., IV., V. i VIII. Izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je bez učinka prema stečajnoj masi Ugovor o darovanju nekretnine od 10. kolovoza 2017. ovjeren od strane Generalnog Konzulata Republike Hrvatske u Frankfurtu, KLASA:037-02/l7-01/1328, Urbroj:321-DFU-03/17-01 dana 17. kolovoza 2018., koji Ugovor je sklopljen između EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika, oboje iz [adresa], a temeljem kojeg Ugovora je KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] postao vlasnik nekretnine označene kao: 6/100 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem odredbe članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na kat. čest. broj: [katastarska čestica] „zgrada" površine 371 m2 i " dvorište" površine 812 m2 (ukupno 1.183 m2; upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažna jedinica broj (EJ)-13, u naravi jednosobni stan, u potkrovlju zgrade sa zajedničkim prostorima ZP 1, ZP 2, ZP 6, površine 55.47 m2 u elaboratu označeni smeđom bojom.

II. Utvrđuje se da je bez učinka prema stečajnoj masi Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 7. kolovoza 2014. ovjeren 18. kolovoza 2014. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, broj: OV: 8637/14, sklopljen između Salvus d.o.o. Rijeka, ul. M. Grbac 26, OIB: 62840919325, kojeg zastupa direktor LA, kao prodavatelja i EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao kupca, temeljem kojeg Ugovora prodavatelj Salvus d.o.o. je dopustio uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao: 6/100 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem odredbe članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na kat. čest. broj: [katastarska čestica] "zgrada" površine 371 m2 i "dvorište" površine 812 m2 (ukupno 1.183 m2) upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažna jedinica broj (EJ)-13, u naravi jednosobni stan, u potkrovlju zgrade sa zajedničkim prostorima ZP 1, ZP 2, ZP 6, površine 55.47 m2 u elaboratu označeni smeđom bojom, na ime EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisati uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao: 6/100 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem odredbe članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na kat. čest. broj: [katastarska čestica] „zgrada" površine 371 m2 i " dvorište" površine 812 m2 (ukupno 1.183 m2) upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažna jedinica broj E-13, u naravi jednosobni stan, u potkrovlju zgrade sa zajedničkim prostorima ZP 1, ZP 2, ZP 6, površine 55.47 m2 u elaboratu označeni smeđom bojom, uknjiženoj na ime KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

[adresa], po Rješenju Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Z-19863/17, a temeljem Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenom između darovatelja EA i obdarenika KA **.**.2017. i ovjerenog od strane Generalnog Konzulata Republike Hrvatske u Frankfurtu, KLASA:037-02/17-01/1328, Urbroj: 321-DFU-03/17-01 dana 17. kolovoza 2018. te potom brisanje uknjižbe prava vlasništva koje je prethodilo ovom upisu uknjiženog na ime EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem Ugovora o kupoprodaji, broj: OV-8637/14 od 7. kolovoza 2014. te uspostaviti prijašnje stanje koje je bilo prije ta dva upisa uknjižbom prava vlasništva na ime: Salvus d.o.o. u stečaju Rijeka, Ivana Lenca 7, OIB: 62840919325, za cijelo.

IV. Utvrđuje se da je bez učinka prema stečajnoj masi Sporazum o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretnini, sklopljen u Zagrebu 15. rujna 2017. i potvrđen po javnom bilježniku Jožici Matko-Ruždjak u Zagrebu pod poslovnim brojem OV-4626/17, a temeljem kojeg Ugovora je uknjiženo je založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 39.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, na rok od najkasnije 180 dana od dana zaključenja navedenog, u korist MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

V. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisati uknjižbu založnog prava upisanog u "C" listu na nekretnini označenoj kao: 6/100 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem odredbe članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na kat. čest. broj: [katastarska čestica] „zgrada" površine 371 m2 i " dvorište" površine 812 m2 (ukupno 1.183 m2) upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažna jedinica broj E-13, u naravi jednosobni stan, u potkrovlju zgrade sa zajedničkim prostorima ZP 1, ZP 2, ZP 6, površine 55 47 m2 u elaboratu označeni smeđom bojom, i to baš založnog prava upisanog kao: 23. 1. Zaprimljeno 19. rujna 2017. pod brojem Z-21587/2017,

UKNJIŽBA, ZALOŽNO PRAVO, Na temelju Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretnini sklopljenog u Zagrebu dana 15. rujna 2017. potvrđenog po javnom bilježniku Jožici Matko-Ruždjak u Zagrebu pod poslovnim brojem OV-4626/17, uknjižuje se založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 39.500,00 EUR (tridesetdevettisućapetsto eura) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, na rok od najkasnije 180 dana od dana zaključenja imenovanog Ugovora, u korist: PASSERO MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].“

2. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi prvotuženiku i drugotuženiku trošak postupka u iznosu od 26.190,83 eura.

3. Odbija se kao zahtjev prvotuženika i drugotuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 5.500,00 eura, kao neosnovan.

4. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi trćetuženiku trošak postupka u iznosu od 15.053,12 eura.

5. Odbija se zahtjev trećetuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 5.999,65 eura, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba trećetuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-553/2023-123 od 6. rujna 2024. u točkama I., II. III., VI., VII. i IX. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-553/2023-123 od 6. rujna 2024.

- u točki I. izreke utvrđeno je da je bez učinka prema stečajnoj masi Ugovor o darovanju nekretnine od 10. kolovoza 2017. ovjeren od strane Generalnog Konzulata Republike Hrvatske u Frankfurtu, KLASA: 037-02/l7-01/1328, Urbroj:321-DFU-03/17- 01 dana 17. kolovoza 2018., koji Ugovor je sklopljen između EA, OIB [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i KA, OIB [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika, oboje iz [adresa], a temeljem kojeg Ugovora je KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] postao vlasnik nekretnine označene kao: 6/100 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem odredbe članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na kat. čest. broj: [katastarska čestica] „zgrada" površine 371 m2 i „dvorište“ površine 812 m2 (ukupno 1.183 m2; upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažna jedinica broj (EJ)-13, u naravi jednosobni stan, u potkrovlju zgrade sa zajedničkim prostorima ZP 1, ZP 2, ZP 6, površine 55.47 m2 u elaboratu označeni smeđom bojom,

- u točki II. izreke utvrđeno je da je bez učinka prema stečajnoj masi Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 7. kolovoza 2014. ovjeren 18. kolovoza 2014. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, broj: OV: 8637/14, sklopljen između Salvus d.o.o. Rijeka, ul. M. Grbac 26, OIB 62840919325, kojeg zastupa direktor LA, kao prodavatelja i EA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao kupca, temeljem kojeg Ugovora prodavatelj Salvus d.o.o. je dopustio uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao: 6/100 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem odredbe članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na kat. čest. broj: [katastarska čestica] „zgrada“ površine 371 m2 i „dvorište“ površine 812 m2 (ukupno 1.183 m2) upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažna jedinica broj (EJ)-13, u naravi jednosobni stan, u potkrovlju zgrade sa zajedničkim prostorima ZP 1, ZP 2, ZP 6, površine 55.47 m2 u elaboratu označeni smeđom bojom, na ime EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa],

- u točki III. izreke naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisati uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao: 6/100 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem odredbe članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na kat. čest. broj: [katastarska čestica] „zgrada“ površine 371 m2 i „dvorište“ površine 812 m2 (ukupno 1.183 m2) upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažna jedinica broj E-13, u naravi jednosobni stan, u potkrovlju zgrade sa zajedničkim prostorima ZP 1, ZP 2, ZP 6, površine 55.47 m2 u elaboratu označeni smeđom bojom, uknjiženoj na ime KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po Rješenju Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Z-19863/17, a temeljem Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenom između darovatelja EA i obdarenika KA **.**.2017. i ovjerenog od strane Generalnog Konzulata Republike Hrvatske u Frankfurtu, KLASA:037-02/17-01/1328, Urbroj: 321-DFU-03/17-01 dana 17. kolovoza 2018. te potom brisanje uknjižbe prava vlasništva koje je prethodilo ovom upisu uknjiženog na ime EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem Ugovora o kupoprodaji, broj: OV-8637/14 od 7. kolovoza 2014. te uspostaviti prijašnje stanje koje je bilo prije ta dva upisa uknjižbom prava vlasništva na ime: Salvus d.o.o. u stečaju Rijeka, Ivana Lenca 7, OIB: 62840919325, za cijelo,

- u točki IV. izreke utvrđeno je da je bez učinka prema stečajnoj masi Sporazum o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretnini, sklopljen u Zagrebu 15. rujna 2017. i potvrđen po javnom bilježniku Jožici Matko-Ruždjak u Zagrebu pod poslovnim brojem OV-4626/17, a temeljem kojeg Ugovora je uknjiženo je založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 39.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, na rok od najkasnije 180 dana od dana zaključenja navedenog, u korist MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

- u točki V. izreke naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisati uknjižbu založnog prava upisanog u „C“ listu na nekretnini označenoj kao: 6/100 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem odredbe članaka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na kat. čest. broj: [katastarska čestica] „zgrada" površine 371 m2 i „dvorište“ površine 812 m2 (ukupno 1.183 m2) upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažna jedinica broj E-13, u naravi jednosobni stan, u potkrovlju zgrade sa zajedničkim prostorima ZP 1, ZP 2, ZP 6, površine 55 47 m2 u elaboratu označeni smeđom bojom, i to baš založnog prava upisanog kao:

23. 1. Zaprimljeno 19. rujna 2017. pod brojem Z-21587/2017, UKNJIŽBA, ZALOŽNO PRAVO, Na temelju Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretnini sklopljenog u Zagrebu dana 15. rujna 2017. potvrđenog po javnom bilježniku Jožici Matko-Ruždjak u Zagrebu pod poslovnim brojem OV-4626/17, uknjižuje se založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 39.500,00 EUR (tridesetdevettisućapetsto eura) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, na rok od najkasnije 180 dana od dana zaključenja imenovanog Ugovora, u korist: PASSERO MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

- u točki VI. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim i bez učinka prema stečajnoj masi Ugovora o zajmu sklopljenog između trećetuženika i drugotuženika 15. rujna 2017. i potvrđenog po javnom bilježniku Jožici Matko-Ruždjak u Zagrebu pod poslovnim brojem OV-4626/17,

- u točki VII. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. kolovoza 2014., Ugovora o darovanju od 10. kolovoza 2017. i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretnini od 15. rujna 2017.,

- u točki VIII. izreke naloženo je tuženicima u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 20.654,44 eura,

- u točki IX. Izreke odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 eura, kao neosnovan.

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio su, u odnosu na Ugovor o kupoprodaji, ispunjene sve opće pretpostavke iz čl. 198. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15; dalje: SZ), kao i posebne pretpostavke iz čl. 202. SZ-a, dok je u odnosu na Ugovor o darovanju i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretnini odluku donio na temelju odredbe čl. 214. SZ-a. U odnosu na tužiteljev zahtjev kojim traži da sud utvrdi ništetnima Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 7. kolovoza 2014., Ugovor o darovanju od 10. kolovoza 2017. i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretnini od 15. rujna 2017., sud je zaključio da taj Ugovor nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 5/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO), slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, dok je u odnosu na tužiteljev zahtjev da sud utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Ugovor o zajmu od 15. rujna 2017., sud zaključio da taj Ugovor nije ništetan. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

3. Protiv presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženici.

4. Tužitelj žalbom presudu pobija u točkama VI. i VII. izreke zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 2.500,00 eura i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.327,22 eura. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio činjenično stanje budući da iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je Ugovor o zajmu fiktivan ugovor, jer volja stranaka prilikom njegova sklapanja nije bio zajam između drugotuženika i trećetuženika, već se radilo o potraživanju koje je prijatelj trećetuženika imao prema DA, pa bi se konkretno moglo raditi o nekoj vrsti prijenosa tražbine. Stoga drži da je predmetni Ugovor o zajmu fiktivan. Osim toga, tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva kojim traži utvrđenje da je Ugovor o zajmu bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja, iz razloga što je i podizanje kredita i kasnija isplata zajma u gotovini na ruke učinjeno da se prikrije stvarna volja, a to je otežanje vjerovnicima da se namire iz imovine stečajnog dužnika.

5. Prvotuženik i drugotuženik presudu pobijaju u točkama I., II., III. i VIII. Izreke zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno da ovaj sud sam provede postupak radi otklanjanja nedostataka zbog kojih bi prvostupanjsku odluku trebalo ukinuti i nakon toga presudu u pobijanom dijelu preinači uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 2.750,00 eura i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.327,22 eura.

6. U žalbi u bitnom navode kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno utvrdio da kupoprodajna cijena iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. kolovoza 2014. (dalje: Ugovor o kupoprodaji nekretnine) nije plaćena. Naime, kupoprodajna cijena je podmirena sklapanjem Ugovora o ustupu tražbine umjesto namirenja od 10. veljače 2015. (dalje: Ugovor o ustupu tražbine) između tužitelja, prvotuženika i društva Silov gradnja d.o.o. Navedenim Ugovorom o ustupu tražbine tužitelj je ustupio tražbinu koju je imao prema prvotuženiku na ime kupoprodajne cijene društvu Silov gradnja d.o.o. i na taj način je podmirio svoj dug prema društvu Silov gradnja d.o.o. iz Ugovora o prijenosu poslovnog udjela društva Primorska poneštra d.o.o. od 28. studenog 2013. (dalje: Ugovor o prijenosu poslovnog udjela). Dalje navode kako iz obrazloženja presude nije posve jasno zbog čega je sud zaključio da kupoprodajna cijena nije plaćena, budući da sud samo navodi kako obveza tužitelja prema Silov gradnji d.o.o. po Ugovoru o prijenosu poslovnog udjela i njegovom Aneksu nije proknjižena u 2013., 2014. i 2015. godini, kao niti da u društvu tužitelja nisu proknjiženi poslovni udjeli društva Primorska poneštra d.o.o. kao financijska imovina u 2013. i 2014. godini. Međutim, prema stavu žalitelja, obveze ne nastaju knjiženjem, već sklapanjem ugovora. Osim toga, ističu kako je u spis dostavljeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Tt-14/5718-2 od 13. kolovoza 2014. iz kojeg proizlazi da su poslovni udjeli društva Primorska poneštra d.o.o preneseni na tužitelja sukladno Ugovoru o prijenosu poslovnog udjela, iz čega proizlazi da je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela realiziran. Osim toga, žalitelji ističu kako je sud pogrešno zaključio da je na strani stečajnog dužnika i na strani prvotuženika pri sklapanju Ugovora o kupoprodaji postojala namjera oštećivanja vjerovnika, jer u konkretnom slučaju postoji jednaka vrijednost činidbe i protučinidbe.

7. Nadalje, žalitelji ističu da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ukazuju da je presuda nerazumljiva jer je nejasno na temelju čega je sud zaključio da kupoprodajna cijena nije plaćena, niti je obrazložio kakav je stav zauzeo o Ugovoru o ustupu tražbine. Sud očito Ugovor o ustupu tražbine ne uzima u obzir, jer utvrđuje da kupoprodajna cijena nije plaćena sklapanjem tog ugovora, ali ostaje nejasno smatra li sud da taj ugovor nije sklopljen ili je fiktivan ili raskinut ili nije ispunjen ili pak što drugo. Osim toga, sud je bez ikakve osnove zaključio da je cijena za udjele bila previsoka, bez da je utvrdio koja bi cijena bila realna, da bi se mogao izvesti zaključak je li Ugovorom o ustupu bilo moguće podmiriti obvezu tužitelja prema Silov gradnja d.o.o. ustupanjem obveze prvotuženika. Sud bez pomoći vještaka i uvida u cjelokupnu dokumentaciju društva Primorska poneštra d.o.o. nije mogao utvrđivati vrijednost udjela u tom društvu.

8. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava, žalitelji navode da je sud pogrešno primijenio odredbe Stečajnog zakona, dok je propustio primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima. Naime, ukoliko tužitelj osporava da je kupoprodajna cijena plaćena Ugovorom o ustupu tražbine, tada je tužitelj kao vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od svog dužnika (prvotuženika) zahtijevati ispunjenje te obveze, odnosno plaćanje kupoprodajne cijene, a u slučaju neispunjenja, tužitelj je mogao raskinuti ugovor. Međutim, tužitelj u ovom postupku nije tvrdio da je raskinuo ugovor, već je taj ugovor i dalje na snazi.

9. U odnosu na odluku o troškovima postupka, žalitelji ističu kako je tužitelj samo djelomično uspio u parnici i to za manje od 50%, jer je sud odbio tužiteljeve zahtjeve za utvrđenje ništetnim navedenih pravnih poslova, dok je za Ugovor o zajmu odbio i zahtjev da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja, pa je o troškovima postupka trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ili 4. ZPP-a, a ne na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, zbog čega je odluka o troškovima postupka nezakonita i nepravilna.

10. Trećetuženik žalbom presudu pobija u cijelosti zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda preinači, odnosno da ovaj sud provede postupak uz odgovarajuću primjenu odredaba o postupku pred prvostupanjskim sudom radi otklanjanja nedostataka zbog kojih bi prvostupanjsku presudu trebalo ponovno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U žalbi u bitnom navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer izreka presude proturječi razlozima presude, da nema razloga o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi nejasni i proturječni. Činjenično stanje je pogrešno utvrđeno te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe kako trećetuženik nije imao razloga sumnjati niti dužnost istraživati je li predmetna nekretnina ikad prije bila u vlasništvu trgovačkog društva i da je otuđenje nekretnine na fizičku osobu prije sklapanja Ugovora o zajmu predstavljalo pokušaj izbjegavanja obveza prema vjerovnicima tog društva. Smatra da pravnom radnjom trećetuženika nije došlo do oštećenja vjerovnika, niti da se predmetni pravni posao može ocjenjivati prema pravilima Stečajnog zakona te u odnosu na upis založnog prava od strane trećetuženika nisu ispunjene pretpostavke koje propisuje Stečajni zakon.

12. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

13. Tužiteljeva žalba je neosnovana, dok je žalba prvotuženika i drugotuženika osnovana.

14. Žalba trećetuženika je djelomično nedopuštena, a djelomično je osnovana.

15. Trećetuženik je podnio žalbu i protiv točaka I., II., III., VI., VII. i IX. izreke, a protiv kojeg dijela izreke trećetuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu trećetuženika u tom dijelu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 358. st. 3. u vezi s čl. 367. st. 1. ZPP-a kao što je odlučeno u izreci ovog rješenja.

16. Prvostupanjska presuda ispitana je u točkama I. -VIII. izreke na temelju odredaba čl. 365., u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

17. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je:

- utvrđenje ništetnim i pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika – Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 7. kolovoza 2014. između tužitelja Salvus d.o.o., kao prodavatelja i prvotuženika EA, kao kupca,

- utvrđenje ništetnim i pobijanje pravne radnje - Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog 10. kolovoza 2017. između prvotuženika EA, kao darovatelja i drugotuženika KA, kao obdarenika,

- utvrđenje ništetnim i pobijanje pravne radnje – Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretnini sklopljenog 15. rujna 2017. između drugotuženika KA, kao zajmoprimca i trećetuženika TA, kao zajmodavca,

- trpljenje brisanja uknjižbe prava vlasništva KA te uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja,

- trpljenje brisanja uknjižbe založnog prava na predmetnoj nekretnini upisanog na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretnini.

18. U ovoj pravnoj stvari već je bila donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-125/2019 od 2. prosinca 2021. kojom je utvrđeno da su ništetni i bez učinka prema stečajnoj masi Ugovor o kupoprodaji nekretnine, Ugovor o darovanju i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretnini te je naloženo brisanje uknjižbe prava vlasništva i uspostava prijašnjeg stanja, kao i brisanje uknjižbe založnog prava (točke I.-V. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Ugovor o zajmu (točka VI. izreke); rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-125/2019 od 2. prosinca 2021. u točki VII. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.129,27 eura / 61.250,00 kuna.

19. Ta je presuda ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-4662/2022-2 od 3. listopada 2023. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud je otklonio bitne povrede parničnog postupka na koje mu je ukazano ukidnim rješenjem.

20. Iz podataka u spisu i obrazloženje presude u bitnom proizlazi:

- da su tužitelj, kao prodavatelj i prvotuženik, kao kupac 7. kolovoza 2014. sklopili Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine,

- da su prvotuženik EA, kao darovatelj i drugotuženik KA, kao obdarenik, **.**.2017. sklopili Ugovor o darovanju predmetne nekretnine,

- da su drugotuženik KA, kao zajmoprimac i trećetuženik MA, kao zajmodavac 15. rujna 2017. sklopili Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zalogom na predmetnoj nekretnini na temelju kojega je na predmetnoj nekretnini uknjiženo založeno pravo u korist trećetuženika radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 39.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti,

- da je predmetna tužba podnesena 18. veljače 2019., dok je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-119/2017 od 25. listopada 2017. na temelju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka od 23. veljače 2017.,

- da je u vrijeme sklapanja Predugovora o kupoprodaji nekretnine između tužitelja i prvotuženika 8. srpnja 2013. tužitelja zastupao direktor DA, otac prvotuženika i kupca EA,

- da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine tužitelj bio prezadužen i u dugotrajnoj blokadi,

- da je tužitelj 31. ožujka 2015. podnio prijedlog za otvaranje redovnog postupka predstečajne nagodbe u kojem prijedlogu je navedeno da dužnik ima dospjele nepodmirene tražbine u iznosu od 140.000.000,00 kn,

- da je rješenjem FINA-e od 1. srpnja 2016. otvoren postupak predstečajne nagodbe, koji je prekinut rješenjem od 16. siječnja 2017. do okončanja postupka utvrđivanja zlouporabe prava u poreznom postupku,

- da se u stečajnom postupku koji se vodio nad dužnikom iz stečajne mase nisu mogli namiriti niti vjerovnici prvog višeg isplatnog reda u cijelosti, niti vjerovnici drugog višeg isplatnog reda čije tražbine iznose preko 20.000.000,00 kuna,

- da je 10. veljače 2015. sklopljen Ugovor o ustupu tražbine umjesto ispunjenja između tužitelja (kojeg je u to vrijeme zastupao LA), kao cedenta, prvotuženika EA, kao cesusa, i društva Silov gradnja d.o.o. (kojeg je zastupao ĆA), kao cesionara, kojim ugovorom je tužitelj ustupio tražbinu koju je imao prema prvotuženiku s osnove cijene za predmetnu nekretninu prema prvotuženiku radi podmirenja duga prema Silov gradnji d.o.o. iz Ugovora o prijenosu poslovnog udjela društva Primorska poneštra d.o.o. od 28. studenog 2013. koji je sklopljen između tužitelja kao stjecatelja udjela u društvu Primorska poneštra d.o.o. i društva Silov gradnja d.o.o. kao prenositelja udjela u navedenom društvu kojim se tužitelj obvezao platiti prenositelju udjela iznos od 6.000.000,00 kn za prijenos poslovnog udjela s rokom ispunjenja 28. studenog 2016.,

- da Ugovor o ustupu tražbine nije bio predmet pobijanja u ovom postupku,

- da prvotuženik nije platio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu niti tužitelju, niti je cijenu platio društvu Silov gradnja d.o.o., čime je umanjena imovina stečajnog dužnika – tužitelja za iznos kupoprodajne cijene od 632.125,00 kn,

- da su prvotuženik i drugotuženik sinovi DA koji je bio član uprave tužitelja od 29. ožujka 2012. do 9. lipnja 2014.,

- da je jedini član društva tužitelja od 11. travnja 2012. do 31. listopada 2013. bilo društvo Tim velika d.o.o., Zagreb, čiji je jedini član i osoba ovlaštena za zastupanje bio DA, dok je u razdoblju od 31. listopada 2013. do 9. lipnja 2014. jedini član društva tužitelja bilo društvo Triarius d.o.o., Zagreb, čiji je jedini član i osoba ovlaštena za zastupanje bio DA od 20. svibnja 2010.; tome društvu pripojeno je društvo Tim velika d.o.o. 23. srpnja 2013.,

- da je član uprave društva tužitelja prije DA bio ĆA od 10. siječnja 2012. do 20. travnja 2012., dok je jedini član društva tužitelja bio od 9. lipnja 2014. do 26. kolovoza 2015.,

- da je ĆA bio osnivač i direktor društva Silov gradnja d.o.o., s društvo Silov gradnja d.o.o. je bilo jedini član društva Primorska poneštra d.o.o. od 11. prosinca 2013. do 13. kolovoza 2014., kada je jedini imatelj poslovnog udjela temeljem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 28. studenog 2013. postao tužitelj,

- LA bio je osoba ovlaštena za zastupanje društva Primorska poneštra d.o.o. od 24. srpnja 2014. do 12. srpnja 2016., te prokurist društva tužitelja od 8. svibnja 2012. do 9. lipnja 2014., te član uprave društva tužitelja od 27. svibnja 2014. do 26. kolovoza 2015.

21. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva.

22. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda rezultat je pogrešne primjene materijalnog prava.

23. Naime, pravilo prvostupanjski sud utvrđuje kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve procesnopravne pretpostavke za pobijanje pravnih radnji tužitelja kao stečajnog dužnika. Naime, tužba je podnesena 18. veljače 2019., dakle, unutar prekluzivnog roka iz čl. 212. st. 3. SZ-a u roku od godinu i pol dana od otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem koji je otvoren rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-119/2017 od 25. listopada 2017. Osim toga, tužba je u skladu s odredbom čl. 212. st. 1. SZ-a podnesena na temelju odobrenja suda danog zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj St-119/17 od 27. veljače 2019.

24. Opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji u povodu stečaja iz čl. 198. SZ-a su: a) da je otvoren stečajni postupak, b) da je prije otvaranja stečajnog postupka poduzeta pravna radnja koja može biti objektom pobijanja (uz iznimku iz čl. 215. SZ-a), c) da je ta radnja dovela do oštećenja ili pogodovanja stečajnih vjerovnika te d) da se krajnji rezultat pobijanja očituje u povećanju mogućnosti namirenja ukupnosti vjerovnika. Između pobijane pravne radnje i umanjenja imovine dužnika iz koje se mogu namiriti vjerovnici mora postojati uzročna veza, koja bi postojala ukoliko bi namirenje ukupnosti stečajnih vjerovnika bilo uspješnije da pobijana pravna radnja nije poduzeta. Oštećenje vjerovnika pretpostavlja da je pravnom radnjom, ekonomski gledano, smanjena mogućnost namirenja stečajnih vjerovnika. Ukoliko se vjerovnici ne bi mogli bolje namiriti i kad pobijana pravna radnja ne bi bila poduzeta, takva pravna radnja kojom se doista smanjuje imovina dužnika ne bi bila pobojna. Teret dokazivanja da su pobijanom pravnom radnjom oštećeni vjerovnici je na tužitelju.

25. U konkretnom slučaju je nesporno da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-119/2017 od 25. listopada 2017. otvoren stečajni postupak nad tužiteljem čime je ispunjena prva opća pretpostavka za pobijanje pravnih radnji iz čl. 198. SZ-a.

26. Što se tiče druge opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je pobijana pravna radnja poduzeta prije otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem.

27. Međutim, pogrešno je sud zaključio da se krajnji rezultat pobijanja očituje u povećanju mogućnosti namirenja ukupnosti vjerovnika.

28. Naime, sud obrazlaže kako je čl. 3. Ugovora o kupoprodaji nekretnine ugovoreno da je prvotuženik EA kupoprodajnu cijenu dužan platiti u roku od 180 dana od dana sklapanja Ugovora i to uplatom na račun prodavatelja-tužitelja, koja kupoprodajna cijena nesporno nije plaćena u tom roku, niti je uopće plaćena uplatom na račun tužitelja, kao i da će stranke, ako kupoprodajna cijena u tom roku ne bude plaćena, pisanim uglavcima dopuniti pobijani Ugovor, što stranke nesporno nisu učinile. Dalje obrazlaže kako je prvotuženik tijekom postupka tvrdio da je kupoprodajna cijena namirena sklapanjem Ugovora o ustupu tražbine umjesto ispunjenja, sukladno kojemu se prvotuženik EA kao cesus obvezao ispuniti obvezu cesionaru Silov gradnja d.o.o. u iznosu kupoprodajne cijene koja je ugovorena pobijanim Ugovorom o kupoprodaji nekretnine, što nije učinio jer je u svom iskazu danom 10. prosinca 2019. na pitanje suda je li platio cijenu društvu Silov gradnja d.o.o. odgovorio da je još nije platio jer ga to društvo nije tražilo plaćanje, dok je svjedok ĆA na upit suda je li društvu Silov gradnja d.o.o. Rijeka, kao novom vjerovniku, išta plaćeno na temelju Ugovora o ustupu tražbine odgovorio da mu prvotuženik EA nije ništa platio po tom Ugovoru. Osim toga, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da obveza tužitelja prema društvu Silov gradnja d.o.o. na temelju Ugovora o prijenosu poslovnog udjela trgovačkog društva Primorska poneštra d.o.o. od 28. studenog 2013. u iznosu od 6.000.000,00 kuna nije proknjižena u 2013., 2014., niti u 2015. godini, kao i da u društvu tužitelja nisu proknjiženi odnosno prikazani u financijskim izvještajima poslovni udjeli društva Primorska poneštra d.o.o. kao financijska imovina u 2013., niti u 2014. godini, što po ocjeni prvostupanjskog suda ukazuje da na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 10. veljače 2015. nije obavljen ustup tražbine jer ta tražbina nije bila knjižena niti kod jednog od navedenih društava.

29. Prije svega, ističe se kako je odredbom čl. 88. st. 1. ZOO-a propisano da kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Dakle, kod ove vrste ustupa (umjesto ispunjenja), u trenutku sklapanja ugovora o ustupu, gasi se obveza koju je ustupitelj imao prema primatelju do svote ustupljene tražbine, ali se gasi i tražbina ustupitelja prema dužniku jer ona prelazi na primatelja.

30. Dakle, sklapanjem predmetnog Ugovora o ustupu tražbine, tužitelj je svoju tražbinu na ime kupoprodajne cijene ustupio novom vjerovniku, Silov gradnji d.o.o., dok je tužiteljevo dugovanje prema Silov gradnji d.o.o. s osnove Ugovora o prijenosu poslovnog udjela podmireno za iznos od 632.125,00 kuna.

31. Nadalje, Ugovor o kupoprodaji nekretnine sam po sebi objektivno ne sadrži nikakve elemente namjernog oštećenja vjerovnika stečajnog dužnika. Naime, imovinu trgovačkog društva mogu činiti, između ostalog, i nekretnine i novčana sredstva, pa u slučaju kad društvo prodaje svoje nekretnine za cijenu koja predstavlja novčani ekvivalent tržišne vrijednosti tih nekretnina, te kupac potom takvu cijenu uplati na račun društva, nikakvog oštećenja vjerovnika društva u takvoj situaciji ne može biti, jer bi imovina jedne vrste bila zamijenjena imovinom druge vrste, ali iste vrijednosti.

32. Daljnja je činjenica da prvotuženik, međutim, iznos od 632.125,00 kuna nije platio na račun prednika tužitelja, već je dana 10. veljače 2015. sklopljen Ugovor o ustupu tražbine, kojim je tužitelj svoju tražbinu cedirao cesionaru Silov gradnji d.o.o.

33. Prvostupanjski sud smatra kako u konkretnom slučaju nije došlo do ustupa tražbine na temelju navedenog Ugovora o ustupu tražbine jer obveza tužitelja na temelju Ugovora o prijenosu poslovnog udjela trgovačkog društva Primorska poneštra d.o.o. u iznosu od 6.000.000,00 kuna nije proknjižena u 2013., 2014., niti u 2015. godini, kao i da u društvu tužitelja nisu proknjiženi odnosno prikazani u financijskim izvještajima poslovni udjeli društva Primorska poneštra d.o.o. kao financijska imovina u 2013., niti u 2014. godini.

34. Međutim, ističe se kako obveza ne nastaje knjiženjem u poslovnim knjigama, već sklapanjem ugovora. Osim toga, iz rješenja trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Tt-14/5718-2 od 13. kolovoza 2014. (str. 81. spisa) proizlazi da je po prijedlogu predlagatelja Primorska poneštra d.o.o. u sudski registar tog suda upisana promjena jedinog člana društva, na način da je umjesto Silov gradnja d.o.o. upisano društvo Salvus d.o.o., te je upisana promjena članova uprave subjekta upisa, na način da je kao član uprave upisan LA na temelju Odluke od 24. srpnja 2014. Iz navedenog proizlazi da je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela realiziran.

35. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka tvrdio da su Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, kao i Ugovor o ustupu tražbine fiktivni, jer se njima htjelo prikriti protupravno stjecanje nekretnine. Pritom je ukazao da je cijena od 6.000.000,00 kuna za kupnju udjela u društvu Primorska poneštra d.o.o. ugovorena u izrazito visokom iznosu, jer prema mišljenju tužitelja udjeli u tom društvu ne vrijede toliko jer je to društvo likvidirano u stečaju 2015. godine. Osim toga, potraživanje u iznosu od 6.000.000,0 kuna nije evidentirano u knjigovodstvenoj dokumentaciji, pa kao takvo niti ne postoji.

36. Međutim, prema ocjeni ovog suda, tužitelj ničime nije dokazao da bi Ugovor o prijenosu poslovnog udjela bio fiktivan ugovor. Naime, činjenica neevidentiranja određenog ugovora u poslovnim knjigama ne povlači za sobom zaključak o fiktivnosti (prividnosti) takvog ugovora. Nadalje, osim što je tvrdio da je cijena poslovnog udjela određena u suviše visokom iznosu, što prema ocjeni ovog suda nije od utjecaja na pitanje prividnosti ugovora, tužitelj nije predložio dokaze kojima bi se utvrdila realna cijena udjela. Činjenica jest da je vještak u nalazu i mišljenju iznio svoj stav o tome da je cijena poslovnog udjela previsoka, međutim, sud nije odredio vještaku zadatak da se izjasni o realnoj cijeni poslovnog udjela, pa nije niti bilo mjesta da se vještak o tome očituje. Štoviše, vještak je u nalazu i mišljenju iznio i svoje pravno mišljenje da je predmetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela fiktivan. Međutim, zadatak vještaka nije davanje pravnih mišljenja, već je to zadatak suda. Prvostupanjski sud je u ranijoj odluci, koja je ukinuta rješenjem ovog suda, u obrazloženju naveo da je vještak utvrdio da su ti ugovori prividni i da se sud slaže s tim zaključkom vještaka. Međutim, ranija prvostupanjska odluka je, između ostaloga, ukinuta i iz razloga jer je sud propustio obrazložiti svoj stav o prividnosti navedenih pravnih poslova. Prvostupanjski sud niti u ovoj odluci nije iznio svoj stav o prividnosti navedenih ugovora.

37. Nadalje, niti Ugovor o ustupu tražbine, prema ocjena ovog suda, nije fiktivan ugovor. Tužitelj svoj stav o prividnosti tog ugovora temelji prije svega na činjenici da se njime ustupa tražbina na ime kupoprodajne cijene da bi se djelomično platila obveza po osnovi cijene za poslovne udjele, a za koji Ugovor o prijenosu poslovnog udjela tužitelj tvrdi da je fiktivan. Međutim, kao što je već rečeno, tužitelj nije dokazao da bi predmetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela bio fiktivan. Osim toga, tužitelj je tvrdio da je i Ugovor o ustupu tražbine fiktivan jer nije evidentiran u poslovnim knjigama, ali ta činjenica ne čini predmetni ugovor fiktivnim.

38. Imajući u vidu navedeno, prema shvaćanju ovog suda, upravo Ugovor o ustupu tražbine mogao bi predstavljati pobojnu pravnu radnju, kojom je tužitelj u vrijeme postojeće nesposobnosti za plaćanje pogodovao jednom svom vjerovniku, oštetivši time posredno druge svoje vjerovnike.

39. Međutim, tužitelj predmetni Ugovor o ustupu tražbine ovom tužbom nije pobijao, a što je, prema mišljenju ovog suda, trebao učiniti, kako bi se krajnji rezultat pobijanja očitovao u povećanju mogućnosti namirenja ukupnosti vjerovnika.

40. S obzirom na navedeno, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u točkama I., II., III., IV. i V. i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (čl. 373. t. 3. ZPP-a).

41. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako Ugovor o kupoprodaji nekretnine, Ugovor o darovanju od 10. kolovoza 2017., Sporazum o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretnini od 15. rujna 2017. i Ugovor o zajmu od 15. rujna 2017. nisu ništetni ugovori u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a, što tužitelj žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje.

42. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako Ugovor o zajmu od 15. rujna 2017. nije prividan ugovor. Naime, predmetni Ugovor o zajmu sklopio je trećetuženik MA, kao zajmodavac, s drugotuženikom KA, kao zajmoprimcem, za iznos od 39.000,00 eura. Na temelju tog ugovora, sklopljen je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zalogom na nekretnini, na temelju kojega je na predmetnoj nekretnini uknjiženo založeno pravo radi osiguranja tražbine u iznosu od 39.000,00 eura. Tužitelj je tvrdio da se radi o fiktivnom ugovoru, sklopljenom mjesec dana prije otvaranja stečajnog postupka, koji je sklopljen s ciljem kako bi drugotuženik zalogom u korist treće osobe otežao vjerovnicima pobijanje dužnikovih pravnih radnji te da je trećetuženik znao o čemu se radi i na to pristao.

43. Međutim, sud je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da je radi izvršenja tog ugovora, trećetuženik sa Zagrebačkom bankom d.d. sklopio Ugovor o nenamjenskom kreditu 18. rujna 2017. na iznos od 30.000,00 eura, kao i da trećetuženik nije poznavao ni DA, niti ostale tuženike u ovom postupku, već se cijeli posao odvijao posredstvom RA. Osim toga, sud je utvrdio da je trećetuženik u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, jer je nekretnina bila upisana na drugotuženika bez ikakvih tereta. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. 44. Zbog toga je tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama VI. i VII. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

45. Preinakom odluke o glavnoj stvari, tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu, slijedom čega je dužan tuženicima naknaditi trošak postupka.

46. Prvotuženiku i drugotuženiku su, kao opravdani, nastali troškovi:

- sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.760,00 eura prema Tbr. 8.1. i Tbr. 40.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa),

- zastupanje na ročištima od 15. svibnja 2019., 10. prosinca 2019., 14. listopada 2021., 14. veljače 2024., 25. travnja 2024. i 11. srpnja 2024. svako u iznosu od po 1.760,00 prema Tbr. 9.1. i Tbr. 40.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu 19. rujna 2019. u iznosu od 880,00 eura prema Tbr. 9.2. i Tbr. 40.1. Tarife,

- sastava podneska od 26. siječnja 2021. u iznosu od 1.760,00 eura prema Tbr. 8.1. i Tbr. 40.1. Tarife,

- sastava žalbe od 10. prosinca 2021. u iznosu od 2.200,00 eura prema Tbr. 10.1. i Tbr. 40.1. Tarife,

- sastava žalbe od 18. rujna 2024. u iznosu od 2.200,00 eura prema Tbr. 10.1. i Tbr. 40.1. Tarife,

što ukupno iznosi 19.360,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% u iznosu od 4.840,00 eura, sveukupno iznosi 24.200,00 eura. Tom iznosu valja pridodati i iznos sudske pristojbe za žalbu od 10. prosinca 2021. u iznosu od 663,61 eura te sudske pristojbe za žalbu od 18. rujna 2024. u iznosu od 1.327,22 eura. Stoga prvotuženik i drugotuženik imaju pravo na naknadu troška postupka u iznosu od 26.190,83 eura.

47. Prvotuženik i drugotuženik za zastupanje na ročištu 19. rujna 2019. nemaju pravo na nagradu za zastupanje prema Tbr. 9.1. Tarife, jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa im pripada nagrada prema Tbr. 9.2. Tarife te nemaju pravo na nagradu za sastav podneska od 15. svibnja 2019. jer je taj podnesak predan na ročištu, za zastupanje na kojemu im je priznat trošak, pa su sve navode iz tog podneska mogli iznijeti na navedenom ročištu. Osim toga, prvotuženik i drugotuženik nemaju pravo na nagradu za sastav podneska od 26. veljače 2021. kojim traže izuzeće suca, jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je zahtjev prvotuženika i drugotuženika za naknadu troška u iznosu od 5.500,00 eura odbijen kao neosnovan.

48. Trećetuženiku su, kao opravdani, nastali troškovi:

- sastava žalbe protiv presude od 13. prosinca 2021. u iznosu od 2.000,00 eura prema Tbr. 10.1. Tarife,

- sastava žalbe protiv rješenja o određivanju privremene mjere od 13. prosinca 2021. i 10. svibnja 2022. svako u iznosu od po 1.000,00 eura prema Tbr. 10.4. Tarife,

- sastava podnesaka od 24. ožujka 2022. i 16. siječnja 2024. svaki u iznosu od po 1.600,00 eura prema Tbr. 8.1. Tarife,

- sastava podneska od 1. veljače 2023. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8.4. Tarife,

- zastupanja na ročištima 25. travnja 2024. i 11. srpnja 2024. svako u iznosu od po 1.600,00 eura prema Tbr. 9.1. Tarife,

što ukupno iznosi 10.450,00 eura, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 2.612,50 eura, sveukupno iznosi 13.062,50 eura. Tom iznosu valja pridodati i iznos sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 1.327,00 eura te sudske pristojbe za žalbu protiv rješenja o određivanju privremene mjere u iznosu od 663,62 eura (2x331,81 eura). Stoga trećetuženik ima pravo na naknadu troška u iznosu od 15.053,12 eura.

49. Trećetuženiku za sastav podneska od 1. veljače 2023. ne pripada pravo na nagradu po punoj Tarifi, već prema Tbr. 8.4. Tarife jer se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8.1. Tarife. Trećetuženiku ne pripada niti pravo na nagradu za zastupanje na ročištu za objavu presude, jer iz zapisnika s navedenog ročišta proizlazi da trećetuženik nije pristupio na navedeno ročište, niti pravo na nagradu za sastav žalbe protiv rješenja o određivanju privremene mjere od 16. veljače 2023. jer je drugostupanjski sud žalbu odbio kao neosnovanu. Uz navedeno, trećetuženik nema pravo na naknadu troška prijevoza i cestarine svog punomoćnika u iznosu od 422,40 eura. Naime, prema popisu odvjetnika upisanih u Odvjetničku komoru s poslovnim sjedištem u [adresa] postoji dovoljno odvjetnika koje je trećetuženik mogao opunomoćiti za zastupanje ili kojima je punomoćnik trećetuženika mogao dati zamjeničku punomoć. Ako je trećetuženik htio da ga u Rijeci zastupa punomoćnik koji ima poslovno sjedište izvan Rijeke, to je njegovo pravo, i on će prema ugovoru s punomoćnikom isplatiti odvjetniku nagradu, ali se ta naknada ne može prevaliti na protivnu stranu, jer se ne radi o potrebnom trošku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je zahtjev trećetuženika za naknadu troška u iznosu od 5.999,65 eura odbijen kao neosnovan.

50. Odluka o troškovima postupka preinačena je na temelju odredbe čl. 373. t.

3. ZPP-a, dok je odluka o troškovima žalbenog postupka donesena na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

51. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović