REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4597/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Gordan Marović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marović i Partneri j.t.d., Zagreb protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 55/2024-3 od 25. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-10296/2019-17 od 7. lipnja 2023., na sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-55/2024-3 od 25. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-10296/2019-17 od 7. lipnja 2023. navodeći da su mu osobito teškim povredama odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP) – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava i čl. 6. EKLJP) te pravo na djelotvoran pravni lijek (čl. 18. Ustava i čl. 13. EKLJP).
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava na koje ukazuje u prijedlogu.
4. Naime, obveza suda na obrazlaganje odluke i pažljivog ispitivanja navoda stranke ima osobitu važnost i to ne samo kad je u pitanju korištenje prava na djelotvoran pravni lijek (čl. 18. Ustava), već i iz razloga što predstavlja povredu časti i dostojanstva subjekata o čijim se pravima i obvezama odlučuje. Međutim, ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu tužiteljevih temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Osporena odluka donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način, pri čemu je tužitelju ukazano da je tuženik po prijedlogu tužitelja uz odgovor na tužbu dostavio dokumentaciju na koju se tužitelj pozvao u tužbi pa je time postupio u skladu s čl. 233. ZPP, a iz koje dokumentacije je postalo razvidno da tužitelj nije sudionik pravnog posla čije se utvrđenje ništetnosti traži, a tužitelj nije dokazao suprotno. Stoga, kako tužitelj nije preinačio tužbu na način da bi predlagao utvrđenje ništetnosti nekog drugog ugovora o kreditu, niti je naveo činjenice koje bi barem u stupnju vjerojatnosti ukazivale na postojanje ugovornog odnosa u kojem je tužitelj bio sudionik u svojstvu korisnika kredita (kako to navodi u tužbi, tijekom prvostupanjskog postupka, a i sad povodom pravnih lijekova), nije bilo osnove da prvostupanjski sud poziva tuženika u smislu čl. 233. ZPP na dostavu isprave koja nije predmet tužbenog zahtjeva. Zaključno, što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno čl. 13. EKLJP, ovaj sud primjećuje da je tužitelj na raspolaganju imao tužbu i žalbu kojima se i koristio. Činjenica da nije uspio u sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.
5. Imajući na umu sve izneseno, drugostupanjska odluka nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna i tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava.
6. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
