REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4193/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja (dalje predlagatelj osiguranja) Radničko vijeće A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri u Zagrebu, protiv tuženika – protivnika osiguranja (dalje protivnik osiguranja) A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, radi donošenja privremene mjere, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelja osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-252/2024-2 od 29. travnja 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 1128/2023-11 od 22. veljače 2024., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog predlagatelja osiguranja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-252/2024-2 od 29. travnja 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1128/2023-11 od 22. veljače 2024.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelja osiguranja nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj osiguranja u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvao na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5. Predlagatelj osiguranja postavlja u prijedlogu sljedeća pravna pitanja:

„1. Predstavlja li osiguravanje radničkom vijeću e-mail adrese s neometanom komunikacijom jedan od uvjeta za rad koje je poslodavac obvezan omogućiti sukladno članku 156. stavku 5. Zakona o radu?

2. Predstavlja li odbijanje osiguranja e-mail adrese radničkom vijeću od strane poslodavca takvo onemogućavanje odnosno bitno otežavanje djelovanja radničkog vijeća koje uzrokuje opasnost od nastanka nenadoknadive štete u smislu članka 346. Ovršnog zakona?

3. Je li sud dužan utvrđivati potrebu sprječavanja nenadoknadive štete koja prijeti u svrhu određivanja privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine sukladno članku 346. Ovršnog zakona u situaciji kada bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu ili čak nikakvu štetu?“.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud ocijenio je da u odnosu na postavljena pitanja predlagatelj osiguranja nije jasno naznačio razloge važnosti pravnih pitanja u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP.

7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP-a koji predlagatelj osiguranja podnosi zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske (odnosno prava na žalbu), valja reći da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo koje navodi predlagatelj osiguranja. Naime, predlagatelj osiguranja se koristio žalbom protiv prvostupanjske odluke, a pobijano drugostupanjsko rješenje je obrazloženo, dok predlagatelj osiguranja nije ničime obrazložio u čemu se ta povreda očituje osim što smatra pobijanu odluku nepravednom. Jednako tako, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim niti da mu je takvom odlukom povrijeđeno pravo na sudjelovanje radnika u odlučivanju kod poslodavca. Sam nedostatak e-mail adrese i distribucijske e-mail grupe ne dovodi do povrede prava radnika na sudjelovanje u odlučivanju u poduzeću.

8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1., čl. 389.a st. 3. i čl. 389.a stavak 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug