66+REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3539/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BUDIKOVAC d.o.o., OIB 06656034298, Zagreb, Trpinjska 3, (ranije društvo MORŽ d.o.o., OIB 71086661020, Zagreb, Boškovićeva 20), kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o., Split, protiv tuženika LO, vl. caffe bara „[obrt]“, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica iz Metkovića, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude i dijela rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-62/2022 od 8. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se točka II. izreke presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-62/2022 od 8. svibnja 2024. bez potrebe vraćanja na ponovan postupak.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-62/2022 od 8. svibnja 2024. u točki II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog i žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 19.871,09 eur.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-62/2022 od 8. svibnja 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 83.541,82 eur sa zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od njihovog dospijeća do isplate (točka I. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 81.565,79 eur sa zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-62/2022 od 8. svibnja 2024. utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu kojim je naloženo tuženiku iseliti iz poslovnog prostora u prizemlju robne kuće [adresa] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od ugostiteljskog objekta caffe bara „Gloria“ i sanitarija površine 85m2 (točka I. izreke). Svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka II. izreke).

3. Protiv točke II. izreke presude i protiv točke II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-62/2022 od 8. svibnja 2024. tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud odluke u pobijanom dijelu preinači. U obrazloženju žalbe navodi da je postupio sukladno uputi ovog suda iz rješenja poslovni broj Pž-4691/202-2 od 12. travnja 2022. i nalazu i mišljenju građevinskog vještaka te u postupku konačno odredio tužbeni zahtjev kojim je potraživao naknadu koristi koju je tuženik imao kao nepošteni posjednik prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za razdoblje od 15. srpnja 2010. do 15. travnja 2020. te je konačno određen tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen u točki I. izreke prvostupanjske presude pa smatra da nije bilo potrebe da prvostupanjski sud točkom II. izreke presude odbije tužbeni zahtjev koji je povučen za iznos od 81.565,79 eur sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe odnosno od 27. kolovoza 2010. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud rješenjem trebao utvrditi da je tužbeni zahtjev povučen za navedeni iznos i pravilnom primjenom materijalnog prava obvezati tuženika da u cijelosti snosi troškove parničnog postupka. Traži trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 1.968,75 eur.

4. Tuženik nije odgovorio na tužiteljevu žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Nakon što su presuda i rješenje u pobijanom dijelu ispitani na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da one u pobijanom dijelu nisu pravilne i na zakonu osnovane, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7. Naime, iz određenog tužbenog zahtjeva u podnesku od 19. veljače 2024. (list 384. – 388. spisa) proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 83.541,82 eur na ime koristi koju je tuženik imao uporabom tuđe stvari - tužiteljevog poslovnog prostora, za obavljanje vlastitog obrta - caffe bara „[obrt]“, a koji prostor se nalazi u prizemlju robne kuće „Pločanka„ u [adresa], i koji iznos potražuje sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2010. do 15. travnja 2020., kada je prodao taj poslovni prostor.

8. Treba napomenuti da je ovaj sud rješenjem poslovni broj Pž-4691/202-2 od 12. travnja 2022. u cijelosti ukinuo prvostupanjsku presudu od 5. veljače 2018. donesenu u prijašnjem postupku te naložio prvostupanjskom sudu da izvede dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost visine zakupnine poslovnog prostora odnosno koristi koju je tuženik imao posjedovanjem tužiteljeve nekretnine, za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 9. ožujka 2020., a koje je izvođenje dokaza tužitelj predložio na ročištu održanom 21. prosinca 2017. (list 98. spisa) i koju je činjenicu trebalo utvrditi tako da se prethodno utvrdi konkretna veličina poslovnog prostora kojeg je tuženik koristio za obavljanje svoje ugostiteljske djelatnosti.

9. U ponovnom suđenju prvostupanjski je sud postupio sukladno uputi navedenoj u rješenju ovog suda od 5. veljače 2018. te izveo dokaz građevinskim vještačenjem iz kojeg jasno proizlazi da visina koristi koju je tuženik imao posjedovanjem tužiteljeve nekretnine, iznosi 83.541,82 eur sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2010. do zaključno 15. travnja 2020. te je pravilno odlučio kao u točki I. izreke prvostupanjske presude.

10. Međutim, prvostupanjski sud je neovlašteno postupio kada je točkom II. izreke presude odlučivao o iznosu od 81.565,79 eur, jer je tužitelj prvotno traženi iznos iz tužbe nakon donošenja ukidne odluke smanjio na navedeni iznos od 83.541,82 eur podneskom od 19. veljače 2024. Smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe, u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a, pa za takvu dispoziciju vrijede sve pretpostavke koje se tiču povlačenja tužbe.

11. Vezano uz primjenu materijalnog prava, valja istaći da je odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), te je nakon izmjene te odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske 26. travnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje poslovni broj Su-IV-16/2021-8 koje glasi: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“, te se navedeno shvaćanje reflektira na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem dijela tužbe. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podneskom od 19. veljače 2024. smanjio tužbeni zahtjev i da se tuženik nije protivio tom smanjenju niti je zatražio trošak postupka uzrokovan povlačenjem tužbe, to tuženik nema pravo na trošak postupka uzrokovan povlačenjem tužbe.

12. Dakle, kako je tužitelj smanjio zahtjev na iznos od 83.541,82 eur, to prvostupanjski sud nije bio ovlašten odlučivati o zahtjevu koji više ne egzistira, radi čega je odbijanjem zahtjeva u iznosu od 81.565,79 eur odlučio o nečemu što tužitelj nije tražio i time je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, pa je ovaj sud primjenom odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a ukinuo presudu pod točkom II. izreke presude, bez potrebe vraćanja na ponovno suđenje.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u točki II. izreke rješenja odredio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Tužitelj je u cijelosti uspio sa zahtjevom, stoga, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, parnični trošak u konkretnom slučaju u cijelosti snosi tuženik.

14. Budući je ukinuta točka II. izreke prvostupanjske presude, valjalo je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima postupka (točka II. izreke rješenja). Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT), tužitelju prema troškovniku (list 393. spisa) pripada pravo na naknadu troška sastava tužbe i podnesaka od 26. lipnja 2023. i od 21. veljače 2021., u iznosima od po 1.260,00 eur, jer se radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8.1. OT i podnesaka od 17. srpnja 2023. i 28. studenog 2023. u iznosima od po 100,00 eur po Tbr. 8.3. OT, troška zastupanja na ročištima održanim 12. studenog 2012., 6. rujna 2013., 23. listopada 2013., 21. prosinca 2017., 8. prosinca 2022. i 4. ožujka 2024., svaki u iznosima od 1.260,00 eur po Tbr. 9.1. OT, jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari te su se izvodili dokazi, te troška sastava žalbe u iznosu od 1.575,00 eur po Tbr. 10. OT, što sve uz pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 16.393,75 eur. Tužitelj ima pravo i na naknadu sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu u iznosima od po 676,89 eur, sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 1.327,22 eur te ima pravo na naknadu predujma za vještačenje u iznosu od 796,34 eur, što sveukupno iznosi 19.871,09 eur, koji je iznos tuženik dužan naknaditi tužitelju.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović