REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-271/2020-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja Istra-Jadran d.o.o. za financijske, tehničke i poslovne usluge, OIB 16538002788, sa sjedištem u Puli, Valmade 40, kojeg zastupa punomoćnik Saša Drobnjak, odvjetnik u Puli, protiv ovršenika ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, radi naplate, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž Ovr-146/2019-2 od 8. svibnja 2019., kojom je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj Ovr- 4664/2017-28 od 17. prosinca 2018., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
Revizija ovršenika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem o ovrsi određena predložena ovrha na novčanim sredstvima i nekretnini ovršenika, a na temelju ovršne isprave - Sporazuma koji je zaključen u predmetu suda prvog stupnja (tada Općinskog suda u Rovinju-Rovigno) poslovnog broja: R1-246/90-2 od 1. listopada 1990. Ovrhovoditelju je određen ovršni trošak u iznosu od 8.855,00 kuna (1.175,26 EUR) .
2. Drugostupanjskim je rješenjem, djelomičnim uvažavanjem i djelomičnim odbijanjem žalbe ovršenika ZO, prvostupanjsko rješenje o ovrsi:
- potvrđeno u dijelu kojim je određena predložena ovrha radi naplate tražbine ovrhovoditelja, obračunate prema nalazu i mišljenju vještaka Kaludija Gastiša danog u predmetu Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broje P-24/2005, u iznosu od 411.344,52 kuna (54.594,79 EUR) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku:
-od 1. travnja 1994. do 30. lipnja 1994. po stopi od 30% godišnje,
-od 1. srpnja1994. do 7. svibnja 1996. po stopi od 22% godišnje,
-od 8. svibnja 1996. do 10. rujna 1996. po stopi od 24% godišnje,
-od 11. rujna 1996. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje,
-od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje,
-od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje,
-od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje,
-od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje,
a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja tražbina se ima umanjiti za iznos od 13.380,00 kuna (1.775,83 EUR) koji je plaćen 24. srpnja 1995. i iznos od 13.380,00 kuna (1.775,83 EUR) koji je plaćen 8. kolovoza 1995.;
- preinačeno u preostalom dijelu kojim je ovrha određena radi naplate tražbine preko navedenog iznosa tako da je u tom dijelu ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu odbijen;
- preinačeno u dijelu odluke o trošku ovrhe na način da je ovrhovoditelju određen ovršni trošak u iznosu od 7.700,00 kuna (1.021,96 EUR) te je naloženo ovršeniku naknaditi taj trošak ovrhovoditelju.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz članka 382. stavka 2. točke 1. u vezi s člankom 400. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i u vezi s člankom 12. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ) podnosi ovršenik, s prijedlogom da se revizija dopusti u odnosu na naznačena pravna pitanja.
4. Ovrhovoditelj je odgovorio na reviziju te ju je predložio odbaciti ili odbiti.
5. Revizija nije dopuštena.
6. Prema odredbi članka 382. stavka 2. ZPP u vezi s člankom 400. stavkom 1. ZPP i člankom 12. stavkom 1. OZ, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja kojim je postupak pravomoćno završen ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanrednu reviziju), primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe članka 382. stavka 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno naznačeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da pitanje sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Revident u reviziji naznačuje dva pravna pitanja:
1. Je li sud odlučujući o prijedlogu za ovrhu ovlašten donijeti rješenje o ovrsi u odnosu na iznos koji je nominalno veći od iznosa naznačenog u ovršnoj ispravi;
2. Može li sud prilikom određivanja ovrhe odstupiti od propisanih načela denominacije ranijih valuta jugoslavenskog dinara i hrvatskog dinara u hrvatsku kunu na način da vrijednost obveze odredi temeljem nalaza i mišljenja vještaka koji nije sačinjen u predmetnem ovršnom postupku?
9. Revident smatra da su oba naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prvo pitanje nalazi važnim smatrajući da je pobijanim rješenjem povrijeđeno načelo strogog formalnog legaliteta na kojem se temelji ovršni postupak pri čemu se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-2881/2014 od 1. lipnja 2016. u kojoj je navedeno: "…u domaćem ovršnom zakonodavstvu prihvaćeno je načelo strogog formalnog legaliteta. U skladu s tim načelom, u ovršnom postupku postojanje tražbine i ostalih pretpostavki za vođenje postupka mogu se dokazivati isključivo kvalificiranim ispravama te se ovrha određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Zadaća suda u ovršnom postupku nije upuštati se u primjenu materijalnog prava koje bi bilo mjerodavno za odluku o glavnoj stvari, na način da djelomično stavi izvan snage ovršnu ispravu, slijedom čega se, u tom postupku, odluka o glavnoj stvari, sadržana u pravomoćnoj i ovršnoj presudi, ne može niti mijenjati niti ukidati." Ujedno se poziva i na praksu županijskih sudova, i to:
Županijskog suda u Rijeci, odluka broj Gž Ovr-109/2016 od 22. ožujka 2016., Županijskog suda u Dubrovniku, odluka broj Gž Ovr-1535/2013 od 16. prosinca 2015., Županijskog suda u Splitu, odluka broj Gž-1245/2017 od 21. veljače 2018. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu, odluka broj Gž-215/2018 od 25. listopada 2018., u kojima je, u bitom, također naglašeno da je sud u ovršnom postupku vezan načelom strogo formalnog legaliteta i provodi ovršnu ispravu te nije ovlašten proširiti prava i obveze koje su određene ovršnom ispravom. U odnosu na drugo naznačeno pitanje revident nije naveo indikatore važnosti zbog kojih bi bilo važno dopustiti izvanrednu reviziju.
10. U ovom je predmetu ovrha određena na temelju ovršne isprave - Sporazuma kojega su prednik ovrhovoditelja SP "Istra-Jadran" Pula i ovršenik ZO sklopili 1. listopada 1990. kod Općinskog suda u Rovinju-Rovigno u predmetu broj R1-246/90-2 i kojim se Sporazumom ovršenik ZO obvezao predniku ovrhovoditelja SP "Istra-Jadran" Pula do 10. kolovoza 1990. isplatiti ukupno 1.500.000,00 dinara na temelju Ugovora o kreditu broj 90002 od 15. veljače 1990. U cilju osiguranja tražbene ovršenik je dopustio da se na njegovoj nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i skladište, sagrađenoj na [katastarska čestica] uknjiži založno pravo. Općinski sud u Rovinju-Rovigno je bio donio rješenje o izvršenju broj I-173/1990 od 17. listopada 1990. kojim je odredio predloženo izvršenje. U tom je izvršnom postupku doneseno rješenje broj I-173/1990-210 od 13. veljače 2014. kojim je oglašena nevažećom treća usmena javna dražba nekretnina dužnika održana 16. kolovoza 2013. te je obustavljeno izvršenje u toj pravnoj stvari i ukinute su sve provedene izvršne i ovršne radnje. Ujedno je tim rješenjem određen upis brisanja zabilježbe izvršenja i ovrhe na spomenutoj nekretnini dužnika, a određen je i upis brisanja zabilježbe dosude izvršene na temelju rješenja o dosudi broj I-173/1990-199 od 16. kolovoza 2013.
10.1. Kako je u predmetu koji se kod suda prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem P-24/2005 utvrđeno da je ovršenik ZO izvršio samo dvije uplate, i to u iznosima od po 13.380,00 kuna (1.775,83 EUR), jednu 24. srpnja 1995., a drugu 18. kolovoza 1995., to je pravomoćnom presudom u tom predmetu odbijen njegov zahtjev za proglašenje nedopuštenim izvršenja određenog rješenjem o izvršenju poslovni broj I-173/1990-2 od 17. listopada 1990., a na koji je postupak ZO upućen jer je prigovorio da je predmetnu tražbinu isplatio u cijelosti.
10.2. Kako je dinar prestao biti sredstvo plaćanja na području Republike Hrvatske 23. prosinca 1991., to je u postupku izvršena denominacija te valute te je tražbina određena prema valuti kune i to na način da je iznos u dinarima podijeljen s 1000 uz zanemarivanje tri decimale. Ovrhovoditelj je, pored toga, obračunao na iznos glavnice i zatezne kamate, i to sve na dan 1. siječnja 1997. te na taj dan odredio i visinu svoje novčane tražbine. Taj je obračun utemeljen na nalazu i mišljenju vještaka financijsko - knjigovodstvene struke Klaudija Gostiša danog u spomenutom predmetu prvostupanjskog suda broj P-24/2005 na temelju kojeg je utvrđena visina ovrhovoditeljeve tražbine, a koji nalaz i mišljenje ne predstavlja ovršnu ispravu. Na taj je način utvrđeno da tražbina ovrhovoditelja (glavnica i zatezne kamate obračunate prema važećim propisima) iznosi 411.344,52 kuna (odnosno prije denominacije 411.344.521,07 dinara) na dan 1. travnja 1994.
11. Prema ocjeni revizijskog suda, prvo naznačeno pitanje nema potrebno obilježje važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog toga što je postupanje nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju podudarno s praksom revizijskog suda koja nije suprotna praksi Ustavnog suda RH. Naime, načelo strogo formalnog legaliteta u ovršnom postupku, u bitnom, podrazumijeva da ovršni sud nije ovlašten upuštati se u preispitivanje rezultata prethodnog kvalificiranog, odnosno kognicijskog postupka. Međutim, u postupovnoj situaciji u kojoj su nakon donošenja ovršne isprave izvršena određena plaćanja te je došlo do denominacije do tada važeće valute, u ovršnom je postupku potrebno uzeti u obzir te okolnosti jer je ovrhovoditelj ovlašten zahtijevati ovrhu po pravomoćnoj i ovršnoj ispravi ukoliko se utvrdi da nakon izvršenog uračunavanja djelomično podmirenog duga ovršenik nije podmirio dugovanja (tako i VS RH, Rev-718/2011-3 od 28. travnja 2011. i Rev-607/2010-2 od 7. rujna 2011.). Time se ne dovodi u pitanje načelo strogog formalnog legaliteta jer se time ovršni sud ne upušta u preispitivanje rezultata postupka u kojem je nastala ovršna isprava (tako i Ustavni sud u naprijed spomenutoj odluci), već se osigurava naplata ukupnog dugovanja utvrđenog pravomoćnom i ovršnom ispravom. Što se tiče drugostupanjskih odluka na koje revident ukazuje kao razloge zbog kojih bi bilo važno dopustiti izvanrednu reviziju, uočava se da se radi o odlukama donesenim u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima, i to okolnostima koje nisu u vezi s ovrhom u uvjetima denominacije i djelomične otplate duga.
12. U odnosu na drugo naznačeno pitanje, revizijski sud ocjenjuje da ni ono nema potrebno obilježja važnosti najprije zbog toga što revident u prijedlogu ne navodi nijedan indikator važnosti primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP poput, neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava. Što se, pak, tiče potreba razvoja prava kao razloga važnosti za dopuštenje izvanredne revizije, uočava se da revident u odnosu na ovo pravno pitanje ne obrazlaže koje su to potrebe razvoja prava koje bi opravdavale dopuštenje izvanredne revizije, poput usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično, a niti takve potrebe nalazi ovaj sud.
13. U takvim okolnostima revizija ovršenika nije dopuštena te ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 392.b stavka 3. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
