REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3036/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja II, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju po punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-536/2023-2 od 17. siječnja 2024., kojima je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta bez vraćanja na ponovni postupak presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-337/2023 od 14. ožujka 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
II. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-536/2023-2 od 17. siječnja 2024., zbog pravnih pitanja:
„I. Je li tužitelj, kao korisnik kredita i potrošač, prihvaćanjem ponude i izračuna konverzije i sklapanjem Dodataka Ugovora o kreditu kojim su sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015) izmijenjene ugovorne odredbe koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu s retroaktivnim učinkom, dao slobodan i informiran pristanak na izmjenu nepoštene odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke čime se odrekao prava na isplatu novčane tražbine temeljem tih nepoštenih odredbi?
II. Je li sklapanjem dodatka, tj. sporazuma o konverziji kredita na temelju čl. 19.a. do 19.i. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015), kojim su nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope zamijenjene valjanim ugovornim odredbama i to na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom, tj. sporazumom o konverziji, a sve uplate koje su izvršene temeljem nepoštenih ugovornih odredbi iskorištene su za namirenje obveza korisnika kredita koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka, tj. sporazuma o konverziji, nastala nova pravna osnova na temelju koje je prestalo pravo korisnika kredita zahtijevati isplatu temeljem nepoštenih ugovornih odredbi?“.
Obrazloženje
1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-536/2023-2 od 17. siječnja 2024., kojima je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta bez vraćanja na ponovni postupak presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-337/2023 od 14. ožujka 2023. zbog pitanja koja smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Pitanja koja tužitelj postavlja glase:
„Da li je u slučaju postavljanja eventualno kumuliranog zahtjeva moguće zanemariti glavni tužbeni zahtjev odnosno odluku kojom je odbijen takav tužbeni zahtjev ukinuti bez vraćanja na ponovni postupak i kakva je pravna sudbina takvog zahtjeva.?
Da li je nužno odlučiti o svim zahtjevima stranaka?
Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj.valuta te djelomično cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?
Da li potrošač koji je sukladno odredbama ZID ZKP-a sklopio Dodatak ugovora o kreditu ima pravo dokazivati da u tom postupku konverzije nije u potpunosti obeštećen s osnova potraživanja po ništetnoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i na kome je terete dokazivanja da li je postupak konverzije proveden zakonito ili pak ne?
Da li je i Županijski sud dužan cijeniti i uzeti u obzir sve navode stranaka odnosno činjenice na temelju kojih stranka ukazuje osnovanost svojeg zahtjeva?
Da li je moguće utvrđivati postojanje tražbine tuženika odnosno banke u slučaju kada procesnopravni prigovor radi prebijanja nije postavljen i da li je takav prigovor podložan zastari?“.
1.2. Pitanja koja tuženik postavlja glase:
„I. Je li tužitelj, kao korisnik kredita i potrošač, prihvaćanjem ponude i izračuna konverzije i sklapanjem Dodataka Ugovora o kreditu kojim su sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015) izmijenjene ugovorne odredbe koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu s retroaktivnim učinkom, dao slobodan i informiran pristanak na izmjenu nepoštene odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke čime se odrekao prava na isplatu novčane tražbine temeljem tih nepoštenih odredbi?
II. Je li sklapanjem dodatka, tj. sporazuma o konverziji kredita na temelju čl. 19.a. do 19.i. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015), kojim su nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope zamijenjene valjanim ugovornim odredbama i to na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom, tj. sporazumom o konverziji, a sve uplate koje su izvršene temeljem nepoštenih ugovornih odredbi iskorištene su za namirenje obveza korisnika kredita koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka, tj. sporazuma o konverziji, nastala nova pravna osnova na temelju koje je prestalo pravo korisnika kredita zahtijevati isplatu temeljem nepoštenih ugovornih odredbi?“.
1.3. Uz naznačena pitanja tuženik se pozvao i na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije:
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. To iz razloga jer se radi o pitanjima kojima predlagatelj polazi od pretpostavke koja nema uporište u stanju spisa pa od odgovora na ista ne ovisi ishod spora. Naime, u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud presudom poslovni broj P-1554/2019 od 6. srpnja 2022. odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je je zahtjev bio usmjeren na utvrđenje da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 42807/06 ništetan slijedom čega da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos od 263.599,68 kn sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos kako je to precizirano u toč. I.1. izreke prvostupanjske presude, a protiv koje tužitelj tada nije izjavio žalbu pa je navedena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke postala pravomoćna. Kako je prvostupanjski sud ponovno odlučio o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno, to je drugostupanjski sud u tom dijelu rješenjem ukinuo presudu prvostupanjskog suda primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a.
4.1. Isto tako tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke kada navodi da tuženik nije istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja, jer je isti nedvojbeno istaknut i obrazložen kako u pogledu osnove tako i u pogledu zastare.
5. Slijedom navedenog, odluke na koje se tužitelj poziva kao razlog važnosti, ne predstavljaju razlog važnosti u konkretnom slučaju te je revizijski sud ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je prijedlog tužitelja za dopuštenje odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a te je riješeno kao u točki I. izreke.
U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije:
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da su pitanja navedena u izreci ovog rješenja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena.
7. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
