REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2903/2017-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠIPAD KOMERC - Drvo Zagreb d.o.o. iz Zagreba, Metalčeva 5/VII, OIB: 48409255338, zastupanoga po punomoćniku Šimi Mrdeži, odvjetniku u Šibeniku, protiv 1. tuženika Šipad komerc d.d. Sarajevo, Trampina 12/IV Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2. tuženice ĆK vl. obrta „[obrt]“ za računovodstvo i poslovno poslovanje iz [adresa], 3. tuženika IK iz [adresa], 4. tuženika Via Mare d.o.o. iz Šibenika, Zadarska 2, 3. i 4. tuženici zastupani po punomoćniku Tomislavu Krka, odvjetniku u Splitu, 5. tuženika RK iz [adresa], zastupanoga po punomoćnici mr. sc. Nadi Mikulandri, odvjetnici u Šibeniku, 7. tuženika EK iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Daniri Grčić, odvjetnici u Šibeniku, 8. tuženika ZM-Vikom d.o.o. iz Šibenika, Industrijska zona Podi bb, zastupan po punomoćniku Ivici Restoviću, odvjetniku u Splitu, 9. tuženice HK iz [adresa], 10. tuženika CK iz [adresa], 11. tuženika UK iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Miji Baljkas, odvjetnici u Šibeniku, 12. tuženika MK iz [adresa], 13. tuženice GK iz [adresa], 14. tuženice ĆKH iz [adresa], 15. tuženice NK iz [adresa] 16. tuženika ČK iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o revizijama tužitelja i 3. i 5. tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-581/2015-2 od 29. svibnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-3497/2009 od 12. veljače 2015., na sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-581/2015-2 od 29. svibnja 2017. u dijelu pod toč. 4. i 5. izreke u odnosu na 7. tuženika EK te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odbacuje se revizija 3. i 5. tuženika.

III. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠIPAD KOMERC - Drvo Zagreb d.o.o. iz Zagreba, OIB: 48409255338 Metalčeva 5/VII vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] u površini od 3039 m2, te su tuženici ĆK ([obrt], obrt za računovodstvo i poslovno poslovanje) iz [adresa] i Via Mare d.o.o. iz Šibenika, Zadarska 2, dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude u roku od 15 dana po pravomoćnosti iste, a sve to bez daljnje suglasnosti odobrenja ili privole tuženika i upisanih osoba, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] površine 3039 m2 na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena upisanih ĆK ([obrt] obrt za računovodstvo i poslovno poslovanje), Fiducijarno vlasništvo s imena „ABC“, te zabilježbu koja glasi: Zabilježuje se da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine u iznosu od 50.000,00 kn, te ugovorne kamate u iznosu od 6% godišnje;

II. Utvrđuje se da je tužitelj ŠIPAD KOMERC - Drvo Zagreb d.o.o. iz Zagreba, OIB: 48409255338 Metalčeva 5/VII vlasnik za cijelo čest. zem. broj [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 1883 m2, te su tuženici ĆK ( [obrt], obrt za računovodstvo i poslovno poslovanje) iz [adresa] i Via Mare d.o.o. iz Šibenika, Zadarska 2, dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude u roku od 15 dana po pravomoćnosti iste, a sve to bez daljnje suglasnosti odobrenja ili privole tuženika i upisanih osoba, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 1883 m2, za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena sa imena ABC ĆK ([obrt] obrt za računovodstvo i poslovno poslovanje), te zabilježbu koja glasi: Zabilježuje se da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine u iznosu od 50.000,00 kuna, te ugovorne kamate u iznosu od 6% godišnje;

III. Utvrđuje se da je tužitelj ŠIPAD KOMERC - Drvo Zagreb d.o.o. iz Zagreba, OIB: 48409255338 Metalčeva 5/VII vlasnik za cijelo katast.čest. zem. broj [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 1394 m2, te je tuženik VIA MARE d.o.o. iz Šibenika, Zadarska 2, dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude u roku od 15 dana po pravomoćnosti iste, a sve to bez daljnje suglasnosti odobrenja ili privole tuženika i upisanih osoba, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini čest. zem. broj [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 1394 m2 na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena upisanih, „Via mare“ d.o.o. Šibenik;

IV. Utvrđuje se da je tužitelj ŠIPAD KOMERC - Drvo Zagreb d.o.o. iz Zagreba, OIB: 48409255338 Metalčeva 5/VII vlasnik za cijelo katast.čest. zemlje broj [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] u površini od 2141 m2, te su tuženici VIA MARE d.o.o. iz Šibenika, Zadarska 2, i ZM-VIKOM d.o.o. iz Šibenika, Velimira Škorpika bb dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude u roku od 15 dana po pravomoćnosti iste, a sve to bez daljnje suglasnosti odobrenja ili privole tuženika i upisanih osoba, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini čest. zem. broj [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] površine 2141 m2 na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena upisanih, „VIA MARE“ D.O.O. ŠIBENIK, te brisanje prava zaloga upisanom u C listu na teret nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 659.847,00 kn (slovima: šestopedeset i devet tisuća i osamsto četrdeset i sedam kuna) uključivo s PDV-om na korist ZM-VIKOM D.O.O. Šibenik, te brisanje zabilježbe koja glasi: Zabilježuje se zabrana otuđenja i daljnjeg opterećenja bez privole ZM- VIKOM d.o.o.;

V. Utvrđuje se da je tužitelj ŠIPAD KOMERC - Drvo Zagreb d.o.o. iz Zagreba, OIB: 48409255338 Metalčeva 5/VII vlasnik u cijelosti katast.čest. zemlje broj [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 1448 m2, te je tuženik RK pok. Ć, iz [adresa], dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude u roku od 15 dana po pravomoćnosti iste, a sve to bez daljnje suglasnosti odobrenja ili privole tuženika i upisanih osoba, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini kat. čest. zem. broj [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 1448 m2 na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena upisanih, RK I;

VI. Utvrđuje se da je tužitelj ŠIPAD KOMERC - Drvo Zagreb d.o.o. iz Zagreba, OIB: 48409255338 Metalčeva 5/VII vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], i to dijela označenog likom omeđenim slovima A-B-C-D-A, sve sukladno skici mjesta očevida od dana 20. studenog 2013. godine izrađenoj od strane AK dipl. ing. geod., a koja skica čini sastavni dio izreke ove presude.

VII. Utvrđuje se da je tužitelj ŠIPAD KOMERC - Drvo Zagreb d.o.o. iz Zagreba, OIB: 48409255338 Metalčeva 5/VII vlasnik dijela čest. zem. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-[adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], i to dijela označenog likom omeđenim slovima E-F-G-H-E, sve sukladno skici mjesta očevida od dana 20. studenog 2013. godine izrađenoj od strane AK dipl. ing. geod., a koja skica čini sastavni dio izreke ove presude.

VIII. Nalaže se tuženima da solidarno tužitelju naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 28.750,00 kuna, zajedno sa kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za osam postotnih poena (čl. 29., u svezi čl. 1164.st.2. i čl. 1165. ZOO-a NN 35/05) koja teče od dana donošenje prvostupanjske presude pa do isplate.“

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„1. Djelomično se odbijaju žalbe tuženika ad3) IK, ad4) Via Mare d.o.o. i ad5) RK kao neosnovane te se u dijelu koji se odnosi na ove tuženike potvrđuju toč. I, II, III, IV i V presude Općinskog suda u Šibeniku br. P- 3497/09 od dana 12. veljače 2015.

2. Djelomično se uvažavaju žalbe tuženika ad3) IK, ad4) Via Mare d.o.o. i ad5) RK te se u dijelu koji se odnosi na ove tuženike preinačava odluka o troškovima postupka (toč. VIII. izreke) na način da se ovi tuženici obvezuju naknaditi tužitelju 20.125,00 kn troška na jednake dijelove, u roku 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tuženih ad3) IK, ad4) Via Mare d.o.o. i ad5) RK za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

4. Uvažava se žalba tuženika ad)7 EK te se u toč. VII izreke preinačava prvostupanjska presuda na način da se zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] označen slovima E-F-G-H- E na skici mjesta očevida od 20. studenoga 2013. godine, izrađenoj od strane AK dipl. ing. geod., odbija kao neosnovan, u toč VIII izreke preinačava se odluka o troškovima postupka te se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka prema tuženom ad7) EK odbija kao neosnovan, te se tužitelj obvezuje naknaditi tuženom ad7) EK parnični trošak u iznosu 31.875,00 kn, u roku 15 dana.

5. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.“

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju su podnijeli tužitelj i 3., 4. i 5. tuženici, svatko u dijelu u kojemu nije uspio u žalbenom postupku, pri čemu se tužitelj poziva na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dok se tuženici pozivaju na čl. 382. st.1. toč. 1. i st. 2. toč. 1., 2. i 3. ZPP navodeći da reviziju podnose zbog materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su revizije prihvatiti i preinačiti, odnosno drugostupanjsku presudu ukinuti, svatko u smislu svojih revizijskih navoda.

4. Tijekom postupka 4. tuženik je prestao postojati i brisan je iz sudskog registra 18. lipnja 2021. odlukom Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku poslovni broj Tt-21/2347-2 pa je prvostupanjski sud rješenjem od 4. lipnja 2024. poslovni broj P-3497/2009-119 donio rješenje o prekidu postupka. Također, prvostupanjski je sud rješenjem od 11. lipnja 2024., poslovni broj P-3497/2009-120 u toč. I. izreke, utvrdio prekid postupka zbog smrti 9. tuženice HK, 10. tuženika CK, 12. tuženice MK i 15. tuženice NK te je toč. II. istog rješenja utvrđeno da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili skrbnik ostavštine preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini u skladu sa odredbom st. 1. čl. 215. ZPP. Kako su tuženici u ovom postupku obični, a ne jedinstveni suparničari, moguće je donijeti odluke u odnosu na svakoga od tuženika pojedinačno.

5. Odgovor na reviziju podnio je tužitelj i u njemu predlaže da se revizija 3. i 5. tuženika odbaci kao nedopuštena, podredno odbije kao neosnovana.

6. Revizija tužitelja je osnovana, dok je revizija 3. i 5. tuženika nedopuštena.

7.1. Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 26.544,56 Eur/200.000,00 kn, te ako je riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili o utvrđenju postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska odluka donesena na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a. ili 373.b. ZPP.

7.2. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili ako su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

8. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na svakoga od tuženika ne prelazi iznos od 26.544,56 Eur/200.000,00 kn, jer se u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora od 66.494,13 Eur/501.000,00 kn dijeli na sve zahtjeve protiv svakoga od tuženika (jer tuženici nisu jedinstveni suparničari). Stoga, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč.1. ZPP u odnosu na bilo kojeg od tuženika koji su podnijeli revizije, a kako ovdje nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili o utvrđenju postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP) niti su ti dijelovi presude doneseni na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP), u odnosu na te tuženike nije dopuštena tzv. redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP. Stoga, navodi kojima tuženici ističu revizijske razloge počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava nisu razmatrani.

9. Međutim, u odnosu na toč. 4. izreke drugostupanjske odluke kojom je preinačena toč. VII. prvostupanjske presude valja istaknuti da je, iako se drugostupanjski sud prilikom donošenja presude pozvao na čl. 373. st. 1. ZPP, po ocjeni ovoga suda, navedeni dio drugostupanjske presude donesen na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP. Naime, bitne su činjenice među strankama bile sporne, a drugostupanjski sud je odlučne činjenice u vezi čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Bilice utvrdio na temelju isprava u spisu, dok odluka prvostupanjskog suda nije utemeljena isključivo na tim dokazima, već upravo na nizu drugih, u tijeku postupka provedenih, dokaza (posebice na nalazu i mišljenju vještaka) pa je tužitelju dopušteno izjaviti reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

10.1. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, propisano je da u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti i reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

10.2. Stranka u reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, u skladu s odredbom čl. 382. st. 3. ZPP, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10.3. Iz sadržaja citiranih odredbi ZPP, koje su mjerodavne kod odlučivanja o dopuštenosti revizije, proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da ta revizija kumulativno ispunjava sljedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te u reviziji revident mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

11.1. Treće i peto tuženici u reviziji postavljaju sljedeća pravna pitanja:

„1. Koje učinke ima činjenica posjeda nekretnina u društvenom vlasništvu od strane poduzeća u društvenom vlasništvu na stjecanje i gubitak stvarnih prava na nekretninama?

2. Koje su posljedice neprovođenja postupak pretvorbe i privatizacije stranih društvenih poduzeća u odnosu na imovinu u Republici Hrvatskoj?

3. Proizvodi li pravne učinke ugovor o raspolaganju pravima na nekretninama protivno Uredbi o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske?“

11.2. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja treće i petotuženici navode da o tom pravnom pitanju postoji različita praksa i navode odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3981/2005 od 16. travnja 2008., ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev-1140/1997 od 19. rujna 2002. i Županijskoga suda u Šibeniku poslovni broj Gž-300/2016 od 23. svibnja 2016.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva i ispravkom uknjižbe u odnosu na nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina]-[adresa] i to kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] upisane u tzk.ul.br. 952, kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], dio čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u skici mjesta očevida koju je 2. rujna 2013. izradio vještak Mari Mikulandra, označen slovima A-B- C-D-A i dio čest. zem [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u istoj skici označeno slovima E-F-G-H-E, a koje nekretnine zajedno sa čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] predstavljaju jednu cjelinu, odnosno nalaze se unutar kompleksa koji je u cijelosti građen betonskim zidom i žičanom ogradom te između njih nema označenih međa.

13. U nižestupanjskom je postupku utvrđeno da:

- predmetne nekretnine su eksproprirane rješenjem o eksproprijaciji Općine Šibenik, Općinskog komiteta za komunalne poslove, Uprava za imovinsko-pravne poslove od 17. rujna 1981., Zaključka o ispravku greške broj: 08-Up-I°-4628/81 od 2. listopada 1981., te Zaključka o ispravku greške broj: 08-Up-I°-5319/81 od 13. studenoga 1981. i Zaključka o dozvoli izvršenja broj: 08-Up-I-4721/81 od 9. listopada 1981. u korist društvenog vlasništva, a na trajno korištenje pravnog prednika 1. tuženika Šipad-Komerc OOUR Građevinski materijali Sarajevo, Stovarište građevinskog materijala 570 Šibenik;

- na temelju navedenog rješenja izdane su građevinska i uporabna dozvola u korist prednika 1. tuženika te je "Prodajno skladište 570 Šibenik, Bilice bb " uneseno u program privatizacije 1. tuženika;

- prednik 1. tuženika stupio je još 1981. u posjed predmetnih nekretnina koje je priveo svrsi na način da ih je ogradio i izgradio skladište i upravnu zgradu u kojima je obavljao djelatnost, pri čemu se na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], uz temelje prijašnjeg skladišta, nalazi objekt bivšeg salona automobila i upravna zgrada te asfaltirana površina, dok su na ostalim nekretninama vidljivi ostaci otvorenog skladišnog prostora i neasfaltirane ceste te su predmetne nekretnine procijenjene u kapital 1. tuženika (kao sljednika ranijeg korisnika eksproprijacije) u postupku njegove pretvorbe;

- iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. građ. Mirka Perišića iz Šibenika, izrađenog za potrebe upravnog postupka UP/I-943-04/04-01-2 S.V., Ur.Broj: 2182- 04-04-04-10 od 26. listopada 2004., a ujedno i iz nekoliko rješenja (Općinskog komiteta za komunalne poslove Općine Šibenik, Ureda državne uprave u Šibensko- kninskoj županiji, Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo) kojima se odbijaju određeni zahtjevi ili žalbe podnositelja za djelomično poništenje tih upravnih rješenja, također proizlazi da je predmetno eksproprirano zemljište privedeno svrsi;

- rješenje o eksproprijaciji nije provedeno u zemljišnim knjigama te su kao suvlasnici predmetnih nekretnina ostali upisani raniji zemljišnoknjižni vlasnici, a nakon njih tuženici, koji su predmetne nekretnine kupili (na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] drugotuženica, na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]. tuženik, na čest. zem. [katastarska čestica]. tuženik EK, na čest. zem. [katastarska čestica]. – 16. tuženici, na čest. zem. [katastarska čestica]. tuženik, a sve te čestice čine jednu cjelinu s čest. zgr. [katastarska čestica], na kojoj je kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisan tužitelj i čest. zem. [katastarska čestica] na kojoj su kao vlasnici upisani BK i JK) pri čemu tuženici nisu postupali u dobroj vjeri, jer su imali saznanja da je stvarno stanje bilo bitno drugačije stanje od onog sadržanog u zemljišnim knjigama, a osim toga su i pravni prednici tuženika sudjelovali u postupku eksproprijacije;

- na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa], kao vlasnik je upisan 7. tuženik, na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. veljače 1999., a sklopljenog sa ranijim upisanim vlasnikom te nekretnine i njegovom ženom kao primateljima uzdržavanja;

- tužitelj je Ugovorom od 22. srpnja 2004., uz Aneks tog Ugovora od 18. prosinca 2008. i Aneks od 18. prosinca 2008., kupio predmetne nekretnine od 1. tuženika te da je na taj kupoprodajni ugovor suglasnost dalo Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske.

14. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, obrazlažući da je u korist društvenog vlasništva, a na trajno korištenje nekadašnjeg društvenog poduzeća Šipad Komerc OOUR “Građevinski materijali” Sarajevo, provedena potpuna eksproprijacija predmetnih nekretnina te je eksproprirano zemljište privedeno svrsi i kasnije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala 1. tuženika kao pravnog slijednika korisnika eksproprijacije (spomenutog OOUR-a) u postupku privatizacije, čime su navedene nekretnine postale njegovo vlasništvo, kao i da je tužitelj kupoprodajom od 1. tuženika stekao pravni temelj za stjecanje vlasništva istih nekretnina, a na koji kupoprodajni ugovor je suglasnost dalo i Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske.

15. Drugostupanjski je sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, na način da je, u povodu žalbenih navoda 7. tuženika utvrdio da iz rješenja o eksproprijaciji od 17. rujna 1981. te iz naknadnih Zaključaka o ispravcima grešaka od 2. listopada 1981., i 13. studenog 1981., kao i iz Rješenja Kantonalne agencije za privatizaciju od 26. rujna 2012. te Kupoprodajnog ugovora od 22. srpnja 2004. i Aneksa tom kupoprodajnom ugovoru od 18. prosinca 2008., ne proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] bila predmetom eksproprijacije, kao niti da je ista unesena u temeljni kapital prednika tužitelja niti da je, naposljetku, bila predmetom kupoprodajnog ugovora zaključenog između tužitelja i 1. tuženika. Stoga je, u odnosu na tu česticu, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. U ostalom dijelu drugostupanjski je sud odbio žalbe i potvrdio prvostupanjsku presudu, prihvaćajući iznesena utvrđenja i ocjenu prvostupanjskoga suda u odnosu na sve druge čestice koje su bile predmet spora.

16.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje u reviziji 3. i 5. tuženika, valja reći da, u situaciji kada je u postupku utvrđeno da je provedena potpuna eksproprijacija predmetnih nekretnina te je eksproprirano zemljište privedeno svrsi i kasnije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala 1. tuženika kao pravnog slijednika korisnika eksproprijacije u postupku privatizacije, od tako postavljenog pitanja, kojim se općenito preispituju učinci posjeda nekretnina u društvenom vlasništvu od strane poduzeća u društvenom vlasništvu, ne ovisi ishod spora. Stoga navedeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

16.2. Nadalje, u odnosu na drugo i peto postavljeno pitanje u reviziji treće i 5. tuženika, ističe se da ta pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer, u situaciji kada su Odlukom Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine“ broj 46/00 – dalje: Odluka Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju) od 8. siječnja 2009. izuzete od zabrane raspolaganja nekretnine na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem, između ostalog u Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim poslom, dok je ministar pravosuđa, prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju, ovlašten da u svakom pojedinom slučaju utvrdi jesu li ispunjene pretpostavke iz navedene Odluke za izdavanje suglasnosti za raspolaganje tim nekretninama te je ministar pravosuđa, prema utvrđenju u prvostupanjskom postupku, predmetnu suglasnost i dao, to odgovor na pravna pitanja treće i 5. tuženika koja se odnose na dopuštenost raspolaganja pravima na nekretninama 1. tuženika kao strane pravne osobe izrijekom proizlazi iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju i iz činjenice da je predmetna suglasnost dana. Zbog navedenog niti ta pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

17. Stoga, u odnosu na reviziju 3. i 5. tuženika, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 382 st. 3. ZPP pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP, u tom dijelu odbaciti njihovu reviziju kao nedopuštenu (točka II. izreke).

18. Nadalje, vezano za reviziju tužitelja, valja reći da, u dijelu u kojemu je preinačena prvostupanjska presuda, odluka drugostupanjskoga suda nije pravilna.

19.1. Naime, tužitelj je u tužbi naznačio da je dio cjeline u odnosu na koju je izdano rješenje o eksproprijaciji i nekretnina koju je označio kao čest. zem. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i to dijela i označenog likom omeđenim slovima E- F-G-H-E, sve u skladu sa skicom mjesta očevida od 20. studenoga 2013. izrađenoj od strane AK, dipl. ing. geodezije te je, u odnosu na taj dio postavio zahtjev na utvrđenje i priznanje prava vlasništva, u kojem zahtjevu se deklaratorni dio (utvrđenje) sagledava kao sastavni dio kondemnatornog dijela zahtjeva. Isto tako je u tužbi naveo da se taj dio kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], koji je u skici označen likom omeđenim slovima E-F-G-H-E, odnosi na površinu od 469 m2, koja je u Zaključku o ispravku greške od 2. listopada 1981. označena kao kčbr [katastarska čestica], a koja čestica, kao takva, nije postojala u zemljišnim knjigama, niti je ikada formirana (na način da bi cijepanjem nastala od kčbr [katastarska čestica]), ali je upravo pod tim brojem bila rezervirana u katastru za potrebe eksproprijacije. U tom smislu je predložio i geodetsko vještačenje.

19.2. Prvostupanjski je sud, nakon očevida, uz prisustvovanje vještaka geodetske struke i ostalih izvedenih dokaza u postupku, prihvatio i u tom dijelu zahtjev tužitelja, ne dovodeći u pitanje da površina od 469 m2, odgovara površini lika u skici omeđenim slovima E-F-G-H-E, a koja površina se nesporno nalazi unutar betonskog zida i ograde kojima je omeđen skladišni kompleks 1. tuženika.

19.3. Drugostupanjski sud je u odnosu na taj dio preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja obrazlažući da iz rješenja o eksproprijaciji od 17. rujna 1981. te iz naknadnih Zaključaka o ispravcima grešaka od 2. listopada 1981., i 13. studenoga 1981., kao i iz Rješenja Kantonalne agencije za privatizaciju od 26. rujna 2012. te Kupoprodajnog ugovora od 22. srpnja 2004. i Aneksa tom kupoprodajnom ugovoru od 18. prosinca 2008., ne proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] bila predmetom eksproprijacije, kao niti da je ista unesena u temeljni kapital prednika tužitelji niti da je, naposljetku, bila predmetom kupoprodajnog ugovora zaključenog između tužitelja i 1. tuženika pa se prema postavljenom zahtjevu tužitelju u tom dijelu ne može pružiti vlasnička zaštita. Pritom drugostupanjski sud ne daje nikakvo obrazloženje u vezi identiteta onoga što je u navedenoj dokumentaciji označeno kao kčbr [katastarska čestica] u površini od 469 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] i to lika u skici omeđenim slovima E-F-G-H-E koji prema skici također ima 469 m2 i koji se nalazi unutar betonskog zida i ograde, odnosno radi li se o jednoj te istoj stvari (dijelu nekretnine) koja je različito označena u dokumentaciji vezanoj za eksproprijaciju u odnosu na podatke u zemljišnoj knjizi.

20. Ovaj revizijski sud je u nizu odluka (u Rev-x 1075/12-2 od 29. siječnja 2014. i dr.) zauzeo pravno shvaćanje da je, u slučaju kada je predmet raspolaganja u pravnom prometu dio neke postojeće zemljišnoknjižne čestice, u pravilu se, prema odredbi čl. 19. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK) treba formirati nova katastarska čestica, za koju se uspostavlja drukčiji pravni status, na način da se otpisom i pripisom promijeni sastav zemljišnoknjižnog tijela katastarskih čestica, u skladu s odredbama čl. 145. – 162. ZZK i navedena čestica izdvoji u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upiše u drugi zemljišnoknjižni uložak, u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, jednako tako se vlasničkopravna zaštita može pružiti i u slučaju geometrijski odijeljenog dijela, za kojeg prethodno parcelacija nije potvrđena od nadležnog područnog ureda za katastar te u odnosu na kojeg se zahtjev tako postavlja prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite, te koji čini sastavni dio tužbenog zahtjeva.

21. U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine, koji, prema navodima u tužbi i tijekom postupka, faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (čl. 5. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa je moguće steći vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar, a tužitelj zahtijeva zaštitu upravo tako stečenog vlasništva. Dakle moguće je prihvatiti i zahtjev za vlasničku zaštitu kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva postavljenoga na taj način, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva, kao i, ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke, otpis nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145.-162. ZZK-a) i upis vlasništva na tako novoformiranoj čestici svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV), čime je odluka provediva.

22. Budući da su u presudi drugostupanjskog suda navedeni nedostatni, nejasni i proturječni razlozi o tome postoji li objektivni identitet onoga što je u dokumentaciji vezanoj uz predmetnu eksproprijaciju označeno kao kčbr [katastarska čestica] u površini od 469 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] i to lika u skici omeđenim slovima E-F-G-H-E, odnosno radi li se u naravi o istoj stvari, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP u vezi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP zbog čega je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u tom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak (točka I. izreke).

23. U ponovljenom postupku drugostupanjski će sud otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, raspraviti će sve odlučne okolnosti na koje je ukazano ovim rješenjem i u skladu s gore izraženim shvaćanjem o primjeni gore naznačenih odredbi ZV i ZZK te potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u pogledu dijela glavnog zahtjeva te sporednih traženja.

24. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

25. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa