Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-119/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice-predlagateljice osiguranja CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici RA, CAB, Hrvoje Mladinić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Bjelovaru, protiv tuženika-protivnika osiguranja NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Vukmanović, odvjetnik u Bjelovaru, uz sudjelovanje maloljetne djece ĐA OIB: [osobni identifikacijski broj], i RAB OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa poseban skrbnik SA, dipl.iur. iz Centra za posebno skrbništvo Virovitica, Podružnica Virovitica, Virovitica, Trg Ljudevita Patačića 1 te Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Čazma, Čazma, radi donošenja odluke o tome s kim će maloljetna djeca stanovati, ostvarivanja osobnih odnosa s maloljetnom djecom, te doprinosa za uzdržavanje maloljetne djece i donošenja odluke o privremenoj mjeri, odlučujući o žalbi tuženika NA protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-366/2023-30 od 3. listopada 2024. te o žalbama tužiteljice-predlagateljice osiguranja ŠA i tuženika-protivnika NA protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-366/2023-30 od 3. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika NA kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-366/2023-30 od 3. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protivnika osiguranja NA kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-366/2023-30 od 3. listopada 2024. pod stavkom I. izreke.

II. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-366/2023- 30 od 3. listopada 2024. pod stavkom IV. izreke i za navedeno rješava:

Nalaže se tuženiku-protivniku osiguranja GA da tužiteljici - predlagateljici osiguranja naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 Eur u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku - protivniku osiguranja da tužiteljici-predlagateljici osiguranja naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 276,54 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je da će maloljetna ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2020. u [adresa] i maloljetni RAB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2021. u [adresa] stanovati s majkom CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], u [adresa] (stavak I. izreke), da će majka CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], potpuno samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnu ĐA i maloljetnog RAB, te će potpuno samostalno zastupati djecu u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjena djetetovog osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti (stavak II. izreke), da će se osobni odnosi maloljetne ĐA i maloljetnog RAB, s ocem NA ostvarivati u trajanju šest mjeseci, uz nazočnost stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Čazma, počevši od imenovanja stručne osobe, svake srijedu u mjesecu u vremenu od 15,00 do 16,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra – Područne službe Bjelovarsko-bilogorske županije, te je tužiteljica dužna dovesti djecu u naznačeno vrijeme na navedenu adresu i po završetku osobnih odnosa preuzeti djecu (stavak III. izreke), naloženo je tuženiku GA, da za uzdržavanje maloljetne ĐA doprinosi mjesečni iznos od 172,67 EUR (slovima: stosedamdesetdva eura i šezdesetsedam centi) sve počev od 9. studenog 2023. pa nadalje za razdoblje od studenog 2023. do ožujka 2024. te za razdoblje od srpnja 2024. do rujna 2024., dok za razdoblje od travnja 2023. do lipnja 2024. je naloženo da plati mjesečni iznos od 72,67 Eur te ubuduće nakon rujna 2024. sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, do svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, a koja kamata teče od 9. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na svaki dospjeli, a ne plaćeni obrok uzdržavanja, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice djece CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Erste & Steiermärkische bank d.d., broj IBAN [broj bankovnog računa] (stavak IV). Naloženo je tuženiku GA da za uzdržavanje maloljetnog RAB doprinosi mjesečni iznos od 172,67 EUR (slovima: stosedamdesetdva eura i šezdesetsedam centi) sve počev od 9. studenog 2023., pa nadalje za razdoblje od studenog 2023. do ožujka 2024. te za razdoblje od srpnja 2024. do rujna 2024., dok za razdoblje od travnja 2023. do lipnja 2024. je naloženo da plati mjesečni iznos od 72,67 Eur te ubuduće nakon rujna 2024. sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, do svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano sa zakonskom zateznom kamatom tekućom a koja kamata teče od 9. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na svaki dospjeli, a ne plaćeni obrok uzdržavanja, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice djece CA (stavak V. izreke).

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja promijenjeno je rješenje o privremenoj mjeri Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-366/2023-20 od 8. travnja 2024. u dijelu pod točkom II. i III. izreke rješenja kojim je određeno ostvarivanje osobnih odnosa tuženika i djece te u odnosu na uzdržavanje te je riješeno da se osobni odnosi maloljetne ĐA i maloljetnog RAB s ocem, NA, ostvaruju u trajanju šest mjeseci, uz nazočnost stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Čazma, počevši od imenovanja stručne osobe, svake srijedu u mjesecu u vremenu od 15,00 do 16,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra – Područne službe Bjelovarsko-bilogorske županije, te je tužiteljica dužna dovesti djecu u naznačeno vrijeme na navedenu adresu i po završetku osobnih odnosa preuzeti djecu , naloženo je tuženiku GA, da za uzdržavanje maloljetne ĐA doprinosi mjesečni iznos od 172,67 EUR (slovima: stosedamdesetdva eura i šezdesetsedam centi) sve počev od 9. studenog 2023., pa nadalje za razdoblje od studenog 2023. do ožujka 2024. te za razdoblje od srpnja 2024. do rujna 2024., dok za razdoblje od travnja 2023. do lipnja 2024. je naloženo da plati mjesečni iznos od 72,67 Eur te ubuduće nakon rujna 2024. sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, do svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, a koja kamata teče od 9. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na svaki dospjeli, a ne plaćeni obrok uzdržavanja, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice djece CA, OIB: [osobni identifikacijski broj] otvoren kod Erste & Steiermärkische bank d.d., broj IBAN [broj bankovnog računa]., naloženo je tuženiku GA da za uzdržavanje maloljetnog RAB doprinosi mjesečni iznos od 172,67 EUR (slovima: stosedamdesetdva eura i šezdesetsedam centi) sve počev od 9. studenog 2023., pa nadalje za razdoblje od studenog 2023. do ožujka 2024. te za razdoblje od srpnja 2024. do rujna 2024., dok za razdoblje od travnja 2023. do lipnja 2024. je naloženo da plati mjesečni iznos od 72,67 Eur te ubuduće nakon rujna 2024. sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, do svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, a koja kamata teče od 9. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na svaki dospjeli, a ne plaćeni obrok uzdržavanja, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice djece CA (stavak I izreke). Sve ostale odredbe rješenja o privremenoj mjeri Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob- 366/2023-20 od 8. travnja 2024. , koje nisu mijenjane ili u suprotnosti s odredbama ovog rješenja, ostaju u cijelosti nepromijenjene (stavak II. izreke) riješeno je da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovoga postupka ili do drugačije odluke suda (stavak III. izreke) te da svaka stranka snosi svoj trošak (stavak IV. izreke).

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je izjavio tuženik-protivnik osiguranja NA zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje. Tuženik nije naveo u kojem dijelu pobija navedenu presudu i rješenje ali se iz sadržaja žalbe može utvrditi da presudu pobija u cijelosti a rješenje pod stavkom I. izreke (čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Protiv dijela navedenog rješenja pod stavkom IV. izreke žali se tužiteljica- predlagateljica osiguranja ne navodeći određeno žalbene razloge ali se iz sadržaja žalbe može utvrditi da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači. Traži i naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 276.54 Eur. 4. Žalba tuženika-protivnika osiguranja na presudu i rješenje je neosnovana, dok je žalba tužiteljice-predlagateljice osiguranja osnovana.

U odnosu na presudu

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za donošenje odluke s kojim roditeljem bi trebala djeca stanovati, zatim na koji način će se ostvarivati osobni odnosi tuženika s djecom u slučaju da djeca stanuju s tužiteljicom te zahtjev za uzdržavanjem maloljetne djece.

6. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su potpuni i jasni te se presuda može ispitati pa stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju opisno ukazuju žalba tuženika.

7. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženika da sud nije uzeo u obzir okolnost da zbog bolesti odnosno stradavanja u nesreći nije mogao pristupiti na ročište, koji žalbeni navodi bi ustvari predstavljali bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP, odnosno da je na navedeni način tuženiku onemogućeno raspravljanje.

8. Naime, tuženik je uredno pozvan na ročište, izostanak nije opravdao niti je pridonio bilo kakav dokaz da je spriječen, odnosno nije dostavio nikakav dokaz o svojem eventualnom stradavanju u prometnoj nezgodi koje stradavanje bi ga onemogućilo u pristupu na raspravu. Naprotiv, punomoćnik tuženika na ročištu dana 14. svibnja 2024. (list 75 spisa) je izjavio da tuženik nije u mogućnosti pristupiti na ročište jer boravi u [adresa] gdje se trenutno zaposlio. Na navedenom ročištu nije provedeno saslušanje stranaka već je isto zakazano za 24. rujna 2024. na koje tuženik iako uredno pozvan nije pristupio radi saslušanja, već je pristupio njegov punomoćnik koji je izjavio da ne može stupiti u kontakt s tuženikom. Stoga nije tuženiku onemogućeno raspravljanje.

9. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 365. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, a sve primjenom čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ.)

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a u vezi sa čl. 346. ObZ ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

11. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tuženik vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

12. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice da će maloljetna djeca ĐA i IA stanovati kod majke, cijeneći prije svega okolnost da nakon prestanka izvanbračne zajednice maloljetna djeca stanuju s majkom, da je stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Čazma također je iznio mišljenje da bi za dobrobit maloljetne djece bilo u interesu djece da stanuju i nadalje s majkom, da je takav stav iznio i posebni skrbnik. Pri tome je pravilno sud prvog stupnja imao vidu da je u interesu i za dobrobit djece, a cijeneći naročito njihovu dob, ali i uvažavajući činjenicu da tužiteljica od rođenja djece brine o njima, a posebice sama od prestanka izvanbračne zajednice s tuženikom i to od svibnja 2023. te ima pomoć svoje majke, a sa kojim stavom je suglasan i ovaj drugostupanjski sud. 13. U odnosu na žalbene navode tuženika da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer sud nije proveo očevid radi utvrđenja uvjeta stanovanja kod tuženika. Valja istaći da je pravilno sud prvog stupnja uzeo u obzir izvještaje zavoda za socijalni rad koji je izvršio nekoliko nadzora u kući u kojoj borave djeca s majkom te je utvrđeno da su djeca zaticana čista i uredna, kao i stambeni prostor u kojem obitelj stanuje, da je u kući je uvijek zaticano dovoljno hrane, da se radi o kući u vlasništvu tužiteljice. Pri tome okolnost da tuženik možda boravi u kući koja ima više prostora nije odlučna prilikom donošenja odluke s kojim od roditelja će maloljetna djeca živjeti, te stoga okolnost da se na terenu nije izvršio očevid u kući u kojoj boravi tuženik ne dovodi do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

14. Nadalje, valja ukazati žalitelju da se punomoćnik tuženika na ročištu 24. rujna 2024. suglasio s mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad Čazma od 9. siječnja 2024. u kojem je predloženo da maloljetna djeca ostanu živjeti s majkom.

15. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da majci CA treba povjeriti samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, odnosno samostalno zastupanje djece. Naime, pravilno je sud prvog stupnja, uzevši u obzir okolnost da su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, da je evidentno da se stranke međusobno optužuju po pitanju njihovog međusobnog odnosa, dok u odnosu na djecu ne mogu postići sporazum zbog čega se i pred djecom znaju sukobljavati i da tuženik prepušta tužiteljici potpunu brigu i skrb oko djece, da je tuženik imao i zabranu prilaska tužiteljici zbog počinjenog prekršaja na štetu tužiteljice, pozivajući se na mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Čazma da između stranaka kao roditelja djece vlada nepovjerenje u odnosu na ostvarivanje roditeljske skrbi te su odnosi narušeni zbog čega je roditeljska komunikacija i suradnja otežana, primjenom čl. 105. st. 5. ObZ u vezi sa 100. st. 1. ObZ odlučio da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad djecom. Pri tome se sud prvog stupnja pravilno rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

16. Nadalje, čl. 105. ObZ propisuje da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka pri čemu je sud dužan posebno voditi računa o tome koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u skladu s čl. 416. st. 2. i st. 3. ObZ. Prilikom donošenja navedene odluke sud prvog stupnja je imao u vidu i okolnost da je poseban skrbnik također prihvatio prijedlog tužiteljice za samostalnim ostvarivanje roditeljske skrbi kao i Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Čazma, a sa navedenim obrazloženjem je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

17. Prema odredbi čl. 84. st. 4. ObZ dijete ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje. Odluka suda o ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljem, sukladno odredbi čl. 417. st. 2. ObZ, mora sadržavati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta, a po potrebi i troškovima ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom. Sukladno čl. 18. st. 1. Konvencije o pravima djeteta – dalje Konvencije („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, 12/93 i 20/97) oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta te imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znači da je onaj od roditelja kod kojega dijete živi dužan omogućiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druženja s djetetom, jer prisutnost i angažiranje oba roditelja u podizanju djeteta doprinosi njegovom pravilnom psihofizičkom razvoju i pravilnom formiranju njegove ličnosti, posebno kad je dijete privrženo jednom i drugom roditelju.

17.1. Još valja istaći da Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo je obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. ("Narodne novine", broj 108/14) i U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014. ("Narodne novine", broj 34/14), zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci, središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

18. Pravilno je sud prvog stupnja u postupku odlučivanja o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa sa djetetom cijenio spremnost svakog roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa s drugim roditeljem, te je imao u vidu da su odnosi između roditelja i nadalje konfliktni te onemogućavaju dogovor roditelja vezan uz kontakte.

19. Pri donošenju odluke o kontaktima maloljetne djece s tuženikom, sud prvog stupnja se pravilno rukovodio prvenstveno pravima i potrebama mldb. ĐA i TA da žive neopterećeno i smireno djetinjstvo, temeljeći svoju odluku na nalazu i mišljenju stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad da je tuženik sklon agresivnom ponašanju, vrlo je impulzivnih reakcija i nepredvidivog ponašanja te da je sklon opterećivanju djece sadržajima neprimjerenima njihovoj dobi te je stoga pravilnom primjenom čl. 124. ObZ odredio da će se odnosi oca NA odrediti s maloljetnom djecom ĐA i NAB odvijati pod nadzorom stručne osobe u trajanju od 6 mjeseci na način da se isti održavaju u prostorijama Obiteljskog centra u [adresa] svaku srijedu u trajanju od 15 do 16 sati te obveza uzdržavanja djece sukladno Odluci nadležnog Ministarstva.

20. Pri tome okolnosti koje tuženik navodi u žalbi, da ima gdje s djecom boraviti i to u dužem razdoblju te da nikada prema njima nije bio nasilan ne utječu na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja, vezano uz održavanje kontakata maloljetne djece s ocem.

21. Ostali žalbeni navodi tuženika predstavljaju njegovo viđenje samog postupka te njegovu ocjenu dokaza koja ocjena se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja i nema uporište u izvedenim dokazima te stoga ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

22. Sud prvog stupnja je odlučujući o zahtjevu maloljetnog tužitelja za uzdržavanja pravilno primijenio odredbu čl. 307. ObZ koji u st. 1. propisuje da u sporu o uzdržavanju sud utvrđuje ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Stav 2. propisuje da pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema st. 3. citiranog zakonskog članka pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

23. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u čl. 311. ObZ kojim je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta. Prema st. 2. istog zakonskog članka, ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja propisane su čl. 313. ObZ koji u st. 1. propisuje da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje. Prema st. 4. istog zakonskog članka kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2. ovog članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu sa dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

24. Pravilno je sud prvog stupnja, imajući u vidu okolnost da tuženik nigdje nije zaposlen, prilikom utvrđivanja potreba maloljetne djece za uzdržavanjem, uzeo u obzir minimalne novčane iznose propisane Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023), koje je roditelj koji ne stanuje s djetetom dužan plaćati za dijete do 6 godina. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da zbog pretrpjele nezgode nije u mogućnosti plaćati navedeni iznos, valja istaći da okolnost da je doživio nezgodu, tuženik ni sa čime nije dokazao. Osim toga, uzdržavanje maloljetne djece ima prednost pred svim drugim troškovima koje roditelj ima.

25. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud nije uzeo u obzir okolnost da je on plaćao uzdržavanje po rješenju o privremenoj mjeri od 9. studenog 2023. Naime, sud prvog stupnja je za tri mjeseca 8. travanj, svibanj i lipanj 2024.) dosudio tužiteljima na ime uzdržavanja iznos od 72,67 Eur, upravo uzimajući u obzir okolnost da je tuženik za ta tri mjeseca platio uzdržavanje za svako dijete po 100, 00 Eur mjesečno. 26. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U odnosu na rješenje

27. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja donio je privremenu mjeru kojom je izmijenio privremenu mjeru poslovni broj P Ob-366/2023-20 od 8. travnja 2024. u dijelu o kontaktima maloljetne djece s tuženikom-protivnikom osiguranja te o uzdržavanju maloljetne djece od strane oca.

27.1. Rješenje istom žalbom kojom pobija i presudu, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje. Tuženik nije naveo u kojem dijelu pobija navedeno rješenje ali se iz sadržaja žalbe može utvrditi da ga pobija pod stavkom I. izreke (čl. 365. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 381. ZPP).

28. Pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su potpuni i jasni te se rješenje može ispitati pa stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi sa čl. 381. ZPP, na koju opisno ukazuju žalba tuženika.

29. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 365. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 381. ZPP, a sve primjenom čl. 346. ObZ.

30. Sadržaj navedene privremene mjere u tom dijelu je identičan sadržaju izreke presude. Tuženik-protivnik osiguranja u žalbi nije istaknuo neke druge žalbene razloge osim onih koje je istaknuo u odnosu na presudu, pa kako je ovaj sud u cijelosti odgovorio na sve žalbene navode tuženika na presudu nema potrebe za ponavljanjem.

31. Navedeno rješenje pod stavkom IV. izreke pobija žalbom i tuženica.

32. Donoseći pobijano rješenje pod stavkom IV. izreke sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP u vezi sa čl. 381. ZPP, jer je izreka pobijanog rješenja suprotna obrazloženju, rješenje ima nedostataka i ne može se ispitati.

33. U izreci rješenja sud prvog stupnja rješava da svaka stranka snosi svoje troškove, dok u točki 59. st. 1. obrazloženja navodi da je zahtjev posebnog skrbnika neosnovan, iako takav zahtjev u spisu ne postoji niti je sud odlučivao o njemu.

34. Nadalje, sud prvog stupnja navodi u obrazloženju da nitko od stranaka nije potraživao trošak, dok je poseban skrbnik postavio zahtjev za naknadu troškova. Iz spisa proizlazi da su stranke na ročištu 24. rujna 2024. postavile zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 Eur, dok zahtjeva posebnog skrbnika uopće u predmetu nema (list 91 spisa).

35. Iako je iz gore navedenih razloga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP nema mjesta ukidanju rješenja u navedenom dijelu i vraćanju predmeta na ponovno odlučivanje, jer je prema stanju spisa u konkretnom slučaju moguće u ovom drugostupanjskom postupku utvrditi sve bitne činjenice na temelju stanja spisa (čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP). Naime, odredbom čl. 373. toč. a. st. 3. ZPP propisano je da u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. čl. 373.a ZPP, drugostupanjski sud će donijeti presudu i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

36. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka je osnovan.

37. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka ovaj sud je primijenio odredbu čl. 366. ObZ kojom je propisano da u statusnim stvarima, u stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnosti slučaja i o ishodu postupka.

38. Uzimajući u obzir da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, valjalo je prihvatiti njezin zahtjev za naknadu troškova postupka.

39. O visini zatraženih troškova odlučeno je primjenom odredbe Tbr. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarife) kojom je propisano je da za postupke iz Tbr. 7. i 8. Tarife se primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, neovisno o tome kada je postupak završen. Tarifom br. 7. točka 2. Tarife propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova u postupcima za zakonsko uzdržavanje ili dokidanje obveze uzdržavanja. Vrijednost boda je 2,00 Eur što iznosi 400,00 Eur uvećano za 25 % PDV.

40. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod stavkom I. izreke, a prihvatiti žalbu tužiteljice i preinačiti prvostupanjsko rješenje pod stavkom IV. izreke i temeljem čl. 373.a. ZPP te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 Eur.

41. U ostalom, a nepobijanom dijelu (stavak II. i III. izreke) rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno (čl. 365. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 381. ZPP).

42. Tužiteljica je zatražila i naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 276,54 Eur. Kako je tužiteljica u potpunosti uspjela sa žalbom, to joj je dosuđen trošak sastave žalbe, u skladu s Tbr. 10. točka 4. Tarife.

U Velikoj Gorici 4. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina