Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-521/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], M, [adresa], koju zastupa punomoćnik Goran Katić, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ps- 31/2020-59 od 15. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ps-31/2020-59 od 15. travnja 2024. u točki I. izreke te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj JĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da iseli iz nekretnine - dvorišta površine 710 m2, zgrade površine 4 m2 i kuće, nad ciglenicom u [adresa], površine 336 m2, ukupne površine 1050 m2, sagrađenih na kat. čest. [katastarska čestica], broj D.L. 6, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužitelju, u roku od 15 dana.".

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ps-31/2020-59 od 15. travnja 2024. u točkama II. i III. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da iseli iz nekretnine - dvorišta površine 710 m2, zgrade površine 4 m2 i kuće, nad [adresa], površine 336 m2, ukupne površine 1050 m2, sagrađenih na kat. čest. [katastarska čestica], broj D.L. 6, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužitelju (točka I. izreke), naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 20.465,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke) i naloženo je tuženici da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 7.111,72 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Tuženica je podnijela žalbu protiv presude u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), jer pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati i da proturječi sama sebi. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da joj nadoknadi parnične troškove, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Za sastav žalbe i za troškove sudske pristojbe za žalbu zahtijeva trošak u iznosu 1.283,47 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. u svezi članka 295. stavak 2. ZPP-a na koju sadržajno upire tuženica navodeći da je prvostupanjski sud trebao donijeti rješenje kojim se utvrđuje da je tužitelj povukao tužbu jer da tužitelj nije pristupio na ročište za glavnu raspravu 19. siječnja 2024., a na to ročište nije pristupila ni tuženica. Ovo iz razloga što je punomoćnik tužitelja neposredno prije rasprave ispričao nedolazak, a što je sud konstatirao u zapisniku o ročištu za glavnu raspravu (stranica 166 spisa), te je punomoćnik tužitelja dostavio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad za dan 19. siječnja 2024. te daljnjih 5 dana.

6. Člankom 295. stavak 2. ZPP-a propisano je da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje.

7. U okolnostima konkretnog slučaja nije zadovoljen uvjet neopravdanog izostanka tužitelja iz članka 295. stavak 2. ZPP-a budući je njegov punomoćnik telefonskim putem ispričao nedolazak zbog bolesti te naknadno o tome dostavio liječničku potvrdu pri čemu su pravno bez značaja navodi tuženice o načinu na koji je trebao punomoćnik tužitelja postupiti kako bi dokazao svoju bolest s obzirom da je punomoćnik tužitelja dostavio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti o radu koja sukladno članku 230. stavak 1. ZPP-a predstavlja javnu ispravu budući ju je izdao liječnik obiteljske medicine u okviru ovlaštenja utemeljenog na zakonu te time dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje. Stoga su neosnovani navodi tuženice da je sud trebao donijeti rješenje o povlačenju tužbe.

8. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a na koju ukazuje tuženica u žalbi, odnosno da je sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je odlučio o preinačenoj tužbi, a tuženica se preinaci protivila. Točno je da je tužitelj podneskom od 5. rujna 2022. preinačio tužbu (povećao kondemnatorni dio zahtjeva kojim traži naknadu za korištenje nekretnine) dok je podneskom od 25. ožujka 2024. iznos u kunama konvertirao u eure. Tuženica se tijekom prvostupanjskog postupka nije protivila preinaci tužbe već se upustila u raspravljanje podneskom od 8. studenoga 2022. i na glavnoj raspravi 9. studenoga 2022. Stoga sud, primjenom članka 190. stavak 4. ZPP-a nije imao zakonske obveze odlučivati o preinaci tužbe budući se tuženica upustila u raspravljanje te ovaj prigovor ističe tek u žalbi.

9. Donoseći pobijanu presudu utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženica. To stoga što u presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a što je posljedica toga što sud nije pravilno ocijenio sve izvedene dokaze relevantne za odluku u ovoj pravnoj stvari sukladno članku 8. ZPP- a.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u pogledu tužbenog zahtjeva za iseljenje i predaju u posjed ispunjene su pretpostavke za donošenje presude iz članka 373.a stavak 1. ZPP-a iako postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer u jednom dijelu bitne činjenice među strankama nisu sporne, a one koje su sporne moguće je utvrditi na temelju isprava koje se nalaze u spisu.

11. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica preda u posjed nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da mu isplati naknadu za korištenje nekretnine u razdoblju od studenoga 2015. do srpnja 2022.

13. Donoseći presudu prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj upisan kao suvlasnik u 291/1050 dijela kat. čest. [katastarska čestica] kuća nad [adresa] u [adresa] od 1050 m2 od čega dvorište od 710 m2, zgrada od 4 m2 i kuća od 336 m2 sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da tuženica nije vlasnica niti suvlasnica kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali je u posjedu predmetne nekretnine,

- da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 3813/2015-63 od 19. kolovoza 2015. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev kojim je tuženica zahtijevala utvrđenje da je vlasnica i posjednica 874/1500 dijela cijele kat. čest. [katastarska čestica] kuća nad [adresa] u Lug od 336 m2, dvorište od 710 m2, zgrada od 4 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su MĆ (kao prvotuženik) u 291/1050 dijela i VĆ (kao drugotuženik) u 583/1050 dijela dužni trpjeti upis prava vlasništva tuženice na navedenoj nekretnini,

- da je 9. ožujka 2011. sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora i neizgrađenog građevinskog zemljišta između ... – Podružnica [obrt] i tuženice JĆ, vlasnice bistroa „[obrt]“, a predmet kojeg je poslovni prostor i zemljište u [adresa] koji se sastoji od zgrade bivše željezničke stanice od 30 m2 i neizgrađenog građevinskog zemljišta od 170 m2, tj. u ukupnoj površini od 200 m2.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju jer da nije utvrđeno da je upravo on suvlasnik nekretnine budući navedeni OIB ne pripada osobi s istom adresom. Ovo iz razloga što je OIB (Osobni identifikacijski broj) identifikacijska oznaka koju korisnici toga broja koriste u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka. Dakle, upravo OIB identificira osobu dok je adresa promjenjiva kategorija. Osim toga, u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3813/2015 tuženica je podnijela tužbu protiv tužitelja s naznakom istog OIB-a iz čega je očito da joj nikako nije nepoznato da je upravo tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine, a time i aktivno legitimiran.

15. Neosnovani su navodi tuženice da prvostupanjski sud pogrešno kao nespornu činjenicu utvrđuje njezin posjed predmetne nekretnine jer da to ona tijekom postupka nije izjavila pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Na ovakve navode tuženice valja odgovoriti da je u odgovoru na tužbu (točka III.) tuženica navela da je u posjedu i pri tome tvrdila da ima valjani pravni osnov za posjedovanje na temelju Ugovora o zakupu sklopljenog s uknjiženim suvlasnikom ... od 9. ožujka 2011. i kao dokaz tih navoda je uz odgovor na tužbu dostavila Ugovor o zakupu poslovnog prostora i neizgrađenog građevinskog zemljišta. Također tuženica ovaj prigovor promašene pasivne legitimacije ističe tek u žalbi, a koji sukladno članku 352. stavak 2. ZPP-a ne može iznijeti tek u žalbi budući se radi o materijalnopravnom prigovoru.

16. Osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je ... suvlasnik u 176/1050 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je posljedično tome sud izveo pogrešan zaključak kako su suvlasnici predmetne nekretnine tužitelj u 291/1050 dijela te VĆ u preostalom dijelu.

17. Tužitelj zahtjev za iseljenje i predaju posjeda temelji na činjenici svojeg suvlasništva. Tužitelj kao suvlasnik, prema članku 46. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP), ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

18. Člankom 64. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) propisano je kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

19. Dakle, suvlasnik koji podnosi tužbu protiv treće osobe može osnovano tražiti predaju u posjed samo ako zahtijeva predaju posjeda svim suvlasnicima ili ako je ovlašten od ostalih suvlasnika zahtijevati da treća osoba njemu preda posjed. Ovo pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama broj Rev 443/2018 od 10. svibnja 2023., Rev 691/2022 od 22. ožujka 2023., Rev 1708/2017 od 21. prosinca 2021., Rev-784/2015 od 15. siječnja 2019. i dr.

20. Slijedom navedenoga, a uzimajući u obzir tužbeni zahtjev kojim tužitelj (kao suvlasnik) zahtijeva od tuženice da iseli i preda mu u posjed nekretninu slobodnu od osoba i stvari te da tužitelj nije tvrdio, niti dokazivao da ima ovlaštenje od ostalih suvlasnika za postavljanje takvog zahtjeva, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 46. stavak 2. ZVDSP-a i članka 64. stavak 2. ZOO-a, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev usmjeren na iseljenje i predaju nekretnine u posjed tužitelju.

21. Tužitelj je također postavio zahtjev za isplatu izmaklog dohotka s osnove korištenja tuđe stvari bez pravne osnove što upućuje na zaključak da tužitelj traži naknadu za korištenje nekretnine sukladno pravilima o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO-a.

22. Prvostupanjski sud je o takvom zahtjevu tužitelja odlučio kao o naknadi obične štete i naknadi izmakle koristi pozivajući se na članak 1089. ZOO-a.

23. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odlučujući o zahtjevu tužitelja kao o zahtjevu za naknadu štete. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja kada tužitelj traži predaju posjeda, odnosno povrat stvari i kada je naturalna restitucija moguća, odnosno moguć je povrat stvari, tada se kod naknade za korištenje tuđe stvari trebaju primijeniti članci 164. i 165. ZVDSP-a uz razlikovanje poštenog od nepoštenog posjednika. Prema članku 164. stavak 1. ZVDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao. Ako je posjednik nepošten, on mora predati vlasniku stvar te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja (članak 165. stavak 1. ZVDSP-a).

24. U ovom postupku nije sporno da tužitelj potražuje naknadu za korištenje nekretnine, dakle stvari kod koje je moguć povrat vlasniku, odnosno da se radi o stvari koja nije potrošena uporabom od strane tuženice. Prema tome, na konkretan pravni odnos stranaka valja primijeniti odredbe ZVDSP-a, a ne odredbe o stjecanju bez osnove ili odredbe o naknadi štete iz ZOO-a.

25. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održane 1. ožujka 2021. zauzeo pravno shvaćanje broj Su-IV- 16/2021-5 da se u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju članci 164. i 165. ZVDSP-a te da je u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

26. Dakle, u odnosu na osnovanost zahtjeva za isplatu naknade za korištenje nekretnine potrebno je utvrditi je li tuženica poštena ili nepoštena posjednica predmetne nekretnine, zatim ako je nepoštena posjednica tada treba utvrditi od kad je nepoštena posjednica, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti zbog pogrešnog pravnog pristupa kada je o ovom zahtjevu tužitelja odlučivao kao o naknadi imovinske štete.

27. Nadalje, valja reći i to da je davanje nekretnine u zakup na dulje od godine dana posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja i za koji posao je potrebna suglasnost svih suvlasnika (članak 41. stavak 1. ZVDSP-a). Iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da je navedeni Ugovor o zakupu poslovnog prostora i neizgrađenog građevinskog zemljišta od 9. ožujka 2011. (na koji se poziva tuženica kao osnov prava posjedovanja) sklopljen bez suglasnosti svih suvlasnika pa samim time nema pravni učinak.

28. U odnosu na navode tuženice da je zastarjelo pravo tužitelja zahtijevati naknadu za korištenje nekretnine valja uputiti na primjenu članka 165. stavak 2. ZVDSP-a kojim je propisano da vlasnikovo traženje naknade za korištenje nekretnine zastarijeva za tri godine od kada mu je stvar predana.

29. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 373.a ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke (izreka ove drugostupanjske presude), a na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti točke II. i III. prvostupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

30. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud otkloniti bitne povrede parničnog postupka, nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava na što mu je ukazano ovim rješenjem. Prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda tužitelj na temelju članka 165. stavak 1. ZVDSP-a ima pravo potraživati naknadu za korištenje nekretnine u visini svojeg suvlasničkog dijela pod pretpostavkom da je tuženica nepoštena posjednica. To znači da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud provesti dokaze koje su stranke predložile radi utvrđivanja odlučnih činjenica potrebnih za donošenje odluke, utvrditi je li tuženica poštena ili nepoštena posjednica i od kada s obzirom da se naknada potražuje od mjeseca studenoga 2015., pri tome ocijeniti značaj presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3813/2015 i okolnost je li Ugovor o zakupu poslovnog prostora i neizgrađenog građevinskog zemljišta od 9. ožujka 2011. sklopljen bez suglasnosti svih suvlasnika pa samim time nema pravni učinak, pravilno primijeniti materijalno pravo te dati jasne razloge o odlučnim činjenicama, nakon čega će cijeneći i ostale razloge kojima tuženica pobija zakonitost donesene presude biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom za korištenje nekretnine.

31. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Velikoj Gorici 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak