REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-492/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja MURING d.o.o. u stečaju, Zagreb, Brezovička cesta 62E, OIB 64225691300, kojeg zastupa punomoćnik Igor Šeparović, odvjetnik u Zagrebu, Miramarska 13D, protiv tuženika RETROGRAD d.o.o., Ježdovec, Ježdovečka ulica 22B/I, OIB 69997820507, kojeg zastupa punomoćnik Goran Obradović, odvjetnik u Zagrebu, III. Vrbik 9, radi isplate iznosa od 1.086,90 EUR, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-854/22-20 od 10. studenog 2023., 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-854/22-20 od 10. studenog 2023.

Obrazloženje

1.1. Pobijanom presudom prvostupanjski je sud u točki I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Slavka Remenarića u Samoboru, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-9/22 od 9. kolovoza 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn sa zateznim kamatama od 16. studenog 2021. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana.

1.2. U točki II. izreke ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 821,45 EUR sa zateznim kamatama od 16. studenog 2021. do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 149,31 EUR sa zateznim kamatama i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

1.3. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

1.4. U točki IV. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 879,70 EUR u roku do 15 dana, a u točki V. odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 479,85 EUR kao neosnovan.

2. Iz obrazloženja u bitnom proizlazi ocjena prvostupanjskog suda da obveza plaćanja zakupnine za srpanj 2021. proizlazi iz nesporno utvrđene činjenice da su stranke sklopile Ugovor o zakupu za korištenje predmetne nekretnine za poslovni prostor oznake N5 u zgradi na Karlovačkoj cesti 12A, upisanoj u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali da nije osnovan zahtjev za plaćanje naknade za korištenje te nekretnine bez pravne osnove, u visini zakupnine, od tuženika kao nepoštenog posjednika, za kolovoz, rujan i listopad 2021. budući da je 2. kolovoza 2021. tuženik podnio zahtjev za upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige u kojem je, u konačnici, uspio te je upisan kao vlasnik 31. kolovoza 2022.

3. Presudu pobijaju i tužitelj i tuženik, svaki u dijelu u kojem nije uspio u sporu.

4. Tužitelj ističe sve zakonom dopuštene žalbene razloge ukazujući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 120. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZVDSP) jer je prijedlog od 2. kolovoza 2021. odbačen pa se smatra da nije niti podnesen.

5. Tuženik pobija navedenu presudu u cijelosti te također ističe sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a i predlaže presudu preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Iznosi razloge koje je iznosio i u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom zbog kojih smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. U bitnom ističe da je zbog činjenice da je zaključio kupoprodajni ugovor još 2014. godine on predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, koji to pravo nije mogao upisati u zemljišnoj knjizi te da, unatoč tome što je sklopio prividan ugovor o zakupu, nije u obvezi plaćanja zakupnine.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi članka 365. i članka 467. stavka 1. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud nalazi da je presuda pravilna i osnovana na zakonu.

9. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe materijalnog prava i odlučno činjenično stanje je pravilno utvrđeno u mjeri dostatnoj za donošenje meritorne odluke.

10. Iz podataka u spisu može se utvrditi:

- da je tužitelj uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine 21. svibnja 2021. (str. 81. spisa),

- da su stranke, tužitelj kao zakupodavac i tuženik kao zakupnik, nesporno sklopile 30. travnja 2021. Ugovor o zakupu poslovnog prostora/stana oznake N5 na II. etaži, ukupne površine 72,40 m2 s pripadajućim vanjskim parkirališnim mjestom oznake P5, vlasništvo kojeg je povezano s 12896/100000 suvlasničkog dijela cijele nekretnine stambene zgrade N i dvorišta, Karlovačka cesta 12A, ukupne površine 788 m2, izgrađene na nekretnini oznake zk č. 1424/1 upisane u zk ul. [broj ZK uloška] Blato Novo (str. 44.-45. spisa),

- da je taj ugovor prestao protekom vremena na koje je sklopljen, 30. srpnja 2021.,

- da su stranke 27. svibnja 2014. sklopile Ugovor o kupoprodaji kojim je tuženik kupio od tužitelja istu nekretninu koju mu je tužitelj naknadno dao u zakup (str. 50.-54. spisa),

- da je tužitelj izdao tuženiku i tabularnu ispravu (str. 55.-56. spisa), ali da se tuženik zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja nije mogao uknjižiti kao vlasnik (kupoprodaja je sklopljena prije etažiranja zgrade, a nakon etažiranja opis kupljene nekretnine više nije odgovarao stanju u zemljišnim knjigama),

- da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Z-23895/22-31 (Z-3992/22, Z-20575/21) od 31. kolovoza 2022. poslovni brojevi Z-3992/22 i Z-20575/21 brojevi su spisa formirani na temelju tuženikovog prijedloga za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, s time da je prijedlog koji je zaprimljen pod brojem Z-20575/21 podnesen 2. kolovoza 2021. i taj prijedlog je odbačen, ali je tuženik protiv tog rješenja podnio prigovor, koji je odbijen, te je tuženik protiv tog rješenja podnio žalbu, koja je očigledno prihvaćena te se postupak, nakon ukida, nastavio voditi pod novim brojem Z-3992/22, nakon čega je tuženikov prijedlog prihvaćen i tužitelj je 31. kolovoza 2022. uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine (str. 80.-83. spisa),

- da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine.

11. Tužitelj u ovom postupku potražuje plaćanje zakupnine za srpanj 2021. u iznosu od 2.000,00 kn te naknadu zakupnine za kolovoz, rujan i listopad 2021. u istim mjesečnim iznosima, dok tuženik otklanja tu obvezu smatrajući se predmnijevanim vlasnikom i navodeći da je ugovor o zakupu prividan ugovor.

12. Tuženik je u postupku tvrdio da mu je stečajna upraviteljica tužitelja uvjetovala izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini sklapanjem predmetnog ugovora o zakupu, ali da je naknadno saznao da mu nema namjeru izdati tu ispravu, jer je predlagala da se predmetna nekretnina proda u okviru stečajnog postupka koji se vodi nad tužiteljem, jer je smatrala da stečajnom dužniku nije uplaćena kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu, iako je suprotno proizlazilo iz Ugovora o kupoprodaji i tabularne isprave. Tuženik je smatrao da je od trenutka sklapanja Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine, od kada se nalazi u njenom posjedu, predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine te da je, kako bi se upisao kao vlasnik, inicirao pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak, koji je vođen pod poslovnim brojem Z-3992/22, u kojem postupku je, u konačnici, tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine. Stoga tuženik smatra da tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o zakupu nije imao nikakva stvarnopravna ovlaštenja u odnosu na predmetnu nekretninu, zbog čega da je predmetni ugovor o zakupu fiktivan pravni posao na temelju kojeg tuženik nije dužan ništa platiti tužitelju.

13. S druge strane tužitelj je naveo da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi tek 31. kolovoza 2022., a da je u ovom postupku utuženo korištenje nekretnine u prethodnom razdoblju. Također, da je namjera ugovornih strana bila upravo sklapanje ugovora o zakupu i da se ne radi o fiktivnom pravnom poslu budući da stečajna upraviteljica nije mogla utvrditi koja je pravna osnova tuženikovog posjedovanja predmetne nekretnine.

14. Iz suprotstavljenih iskaza parničnih stranaka i osoba ovlaštenih za zastupanje sadržanih u točkama 15. i 16. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski je sud zaključio da su se u vrijeme sklapanja Ugovora o zakupu obje stranke smatrale vlasnikom predmetne nekretnine, da je u to vrijeme tužitelj i dalje bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a tuženik je upisan naknadno, i to na temelju Ugovora o kupoprodaji i tabularne izjave iz 2014. godine, slijedom čega nije bio vlasnik predmetne nekretnine, budući da se vlasništvo nekretnina, kada je temelj stjecanja pravni posao, stječe tek uknjižbom u zemljišnu knjigu, na temelju odredbe članka 119. stavka 1. i članka 120. stavka 1. ZVDSP-a.

15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ništa u ugovoru o zakupu ne upućuje da je prividan i nema učinka među ugovornim stranama ili da prikriva neki drugi ugovor u smislu odredbe članka 285. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj : 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Stoga je i pravilno zaključio da svrha sklapanja ugovora o zakupu nije bilo izdavanje tabularne isprave, već naplatno korištenje predmetne nekretnine, s obzirom na to da se tuženik već nalazio u neposrednom posjedu predmetne nekretnine i htio zadržati posjed do stjecanja prava vlasništva, te da nije uspijevao dokazati da su se stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva na toj nekretnini na kojoj je tužitelj bio upisan kao vlasnik.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika, sadržane u točkama 17. do 22. obrazloženja njegove žalbe, da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je tuženik predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine niti da razumije taj institut, valja naglasiti da, neovisno o činjenici da je tuženik, naknadno upisan kao vlasnik na temelju ugovora o kupoprodaji iz 2014. godine, zajedno s tužiteljem kasnijim iskazivanjem volje prilikom sklapanja ugovora o zakupu iz 2021. godine uputio sud na primjenu načela da kasniji zakon derogira ranije zakone, a nesporno sklopljen ugovor o zakupu predstavlja novu obvezu pri čemu ne prestaje prijašnja obveza već i dalje postoji pored nove, u smislu odredbe članka 146. ZOO-a.

17. Iz nesporne činjenice da je tuženik prijedlog za pojedinačni ispravni postupak, sukladno odredbi članka 208. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22 i 155/23; dalje: ZZK) podnio 2. kolovoza 2021. radi ispravka osobe nositelja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i da je u tom postupku uspio te da rješenje od 31. kolovoza 2022., kojim je u tuženikovu korist dopuštena uknjižba prava vlasništva, djeluje od dana podnošenja prijedloga za ispravni postupak prvostupanjski je sud pravilno zaključio da u srpnju 2021. tuženik još nije bio vlasnik predmetne nekretnine, slijedom čega je dužan tužitelju platiti zakupninu u ugovorenom iznosu od 265,45 EUR / 2.000,00 kn, ali nakon toga je predmetnu nekretninu koristio kao njen vlasnik, a ne nepošteni posjednik, slijedom čega ne duguje tužitelju naknadu koristi, u smislu odredbe članka 165. stavka 1. ZVDSP-a.

18. Žalitelji u žalbama nisu naveli ni jedan konkretan navod kojim bi pravilnost i zakonitost pobijane presude bila dovedena u sumnju, a na većinu žalbenih navoda prvostupanjski je sud dao pravilne odgovore u obrazloženju pobijane presude.

19. U odnosu na odluku o parničnom trošku, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postotak uspjeha stranaka u sporu i pravilnom primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 te 138/23; dalje: OT) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23), protiv koje tuženik jedino ističe da mu nije priznat trošak za sastav podneska od 27. srpnja 2023. ističući da se radi o obrazloženom podnesku. Pravilno je u odnosu na taj podnesak prvostupanjski sud zaključio da nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a jer je tužitelj navode sadržane u tom podnesku mogao isticati i u ranijem tijeku postupka u podnesku za koji mu je sud dosudio trošak.

20. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Sudac

Mirna Maržić