Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-235/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Surjan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EĐ, zbog kaznenog djela iz članka 118 stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, pod brojem K- 982/2020 od 1. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog EĐ i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda okrivljeni EĐ oglašen je krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, te je za to kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Potom je temeljem članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljenom EĐ izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan kazne zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada.
2. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku sud je okrivljenog EĐ obvezao podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.820,00 kuna.
3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio okrivljeni putem svog branitelja Franja Ribića, odvjetnika iz Zagreba, pobijajući je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, predlažući ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, a podredno istu preinačiti na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
6. Budući je branitelj okrivljenog, sukladno odredbi članka 475. stavak 1. ZKP/08 zahtijevao da bude izviješten o sjednici, sud je održao sjednicu vijeća dana 3, prosinca 2024. u odsutnosti stranaka, koje su bile uredno pozvane, a nisu opravdale svoj izostanak.
7. Žalba okrivljenika nije osnovana.
8. Neosnovan je žalbeni navod da je optuženi u predmetnom događaju postupao u samoobrani. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u tom smislu ocijenio optuženikovu obranu neuvjerljivom, uzevši u obzir da je ista u suprotnosti s iskazima oštećenika DĐ i svjedoka CĐ, iz kojih proizlazi da je optuženi u predmetnom događaju bio u ulozi napadača, jer je izašao van iz svog vozila i krenuo prema oštećeniku koji je već napuštao mjesto događaja odlazeći prema dječjem vrtiću. Dakle uzevši u obzir takvo ponašanje optuženika, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio, kako je već i navedeno da optuženi tom prilikom nije postupao u samoobrani.
9. Također je prvostupanjski sud pravilno analizirao i ocijenio iskaze oštećenika DĐ i svjedoka CĐ kao vjerodostojne i istinite, obzirom da su navedeni iskazi u suglasnosti s nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera u vezi mehanizma nastanka teške tjelesne ozljede.
10. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je optuženi inkriminirane zgode postupao s izravnom namjerom, jer su prema nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera višestruki prijelomi kostiju lijeve strane lica, uz krvni podljev lijevog oka, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu nastalu jednim udarcem stisnutom šakom, jakog intenziteta u lijevu stranu lica, tako da je optuženi bio svjestan kako je udarac stisnutom šakom, jakog intenziteta u predjelu lica podesno sredstvo za nanošenje tjelesne ozljede, te je upravo htio takvu posljedicu.
11. Nadalje, neosnovan je optuženikov navod da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer presuda nema propisani sadržaj iz članka 469. ZKP/08, budući ne sadrži podatke o datumima održanih rasprava. Ukoliko pak žalitelj smatra, a što se u žalbi ne navodi da je tim postupkom suda ostvarena bitna povreda iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 i da je prvostupanjski sud pri donošenju presude nepravilno primijenio spomenutu zakonsku odredbu i time povrijedio pravo obrane, nije jasno, niti se u žalbi obrazlaže na koji bi to način navedeni propust suda utjecao ili mogao utjecati na presudu, stoga nije ostvarena u žalbi navedena bitna povreda.
12. Također, nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tj. da je povrijeđeno pravo obrane okrivljenika kada je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane, odnosno pročitati nalaz i mišljenje sudskog vještaka za promet Nevena Erša, te saslušati svjedoke RĐ, ŽĐ i LĐ. Naime, mišljenje vještaka za promet Nevena Erša, koje je optuženi dostavio sudu kao prilog svoje obrane, nema značaj dokaza, tako da je prvostupanjski sud opravdano odbio prijedlog za čitanjem navedenog, a jednako tako je prvostupanjski sud, također opravdano odbio prijedlog da se na okolnost nastale štete na vozilu sasluša svjedok RĐ, jer je iz fotografija predmetnog vozila priloženih spisu vidljivo da nisu nastala nikakva oštećenja, a eventualna oštećenja nisu od utjecaja na utvrđenje činjeničnog stanja, odnosno da je optuženi postupao u samoobrani, dok je prijedlog obrane za saslušanjem svjedoka ŽĐ i LĐ, kao očevidaca predmetnog događaja pravilno odbijeno iz razloga jer se navedeni svjedoci ne navode kao očevici u službenoj zabilješci PP Zagreb od 28. ožujka 2019., a gdje se kao očevidac navodi CĐ, djelatnik "Zagreb-parkinga", koji je i ispitan kao svjedok u ovom postupku.
13. Nadalje, odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud je pravilno cijenio olakotne okolnosti i to da je optuženi neosuđivana osoba, dok je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir visok stupanj agresivnosti i bezobzirnosti na strani optuženog.
14. Uzevši u obzir naprijed navedene okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a koja kazna je temeljem članka 55. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro, za predmetno kazneno djelo primjerena kazna uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.
15. U odnosu na žalbu optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, za istaći je da i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu ispunjeni uvjeti iz članka 148. stavak 6. ZKP/08 za oslobađanje obveze da optuženik u cijelosti ili djelomično podmiri troškove kaznenog postupka.
16. Iz svih naprijed navedenih razlog, kako žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja od povreda predviđenih u članku 476. stavak 1. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Dubrovniku 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Nikša Lučić
