REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-841/2018-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice TR, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja ER, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] (kao nasljednika iza pok. NR), protiv tuženika BR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Đuro Zoroe, odvjetnik u Sesvetama, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2304/15-2 od 16. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2497/12-54 od 10. prosinca 2014., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da je prednica tužitelja sada pok. NR vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk.č.br. 925/50 - oranica Resničina u Resničini površine 496 čhv na kojoj je u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao vlasnik upisana PR rođ. T, u toč. II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim se predlaže naložiti zemljišnoknjižnom odjelu provođenje uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem presude na ime i za korist NR uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena PR rođ. T, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužiteljima trošak parničnog postupka od 45.625,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke, u toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe, dok je u toč. III. odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj sud preinači drugostupanjsku odluku na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili revizijske navode te su predložili odbiti reviziju kao neosnovanu. Potražuju naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ju podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

8.1. Neosnovano revident smatra da je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je drugostupanjska presuda razumljiva, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama te je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja kao što je i naveo razloge o odlučnim činjenicama na kojima se temelji pobijana presuda.

8.2. Tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud polazi od utvrđenja da je predmetna nekretnina naknadno pronađena imovina, jer to ne proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke. Stoga niti revizijski razlog kojim osporava takvo utvrđenje i u odnosu na to smatra da je pobijana odluka nerazumljiva, nije osnovan.

8.3. Nadalje, tuženik u reviziji tvrdi da se drugostupanjski sud nije izjasnio o žalbenom navodu da je nedopustivo da prvostupanjski sud svoju presudu temelji na usmenom ugovoru o darovanju između sada pok. VR i sada pok. PR budući da taj ugovor nije sačinjen u pisanoj formi i ne može proizvoditi pravne učinke.

8.4. S obzirom da se tužbenim zahtjevom tražilo utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti, a o čemu su nižestupanjski sudovi iznijeli odlučne činjenice i na tome utemeljili svoje zaključke, neosnovan je revizijski navod da se prvostupanjska presuda temelji na usmenom ugovoru o darovanju, jer to ne proizlazi iz obrazloženja nižestupanjskih odluka s obzirom da je upravo i odlučeno o tužbenom zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti, a ne na temelju pravnog posla kako to pogrešno revident tumači. Pritom su nižestupanjski sudovi primijenili paragraf 316., 326., 1460.-1468. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuju kao pravna pravila u vezi čl. 20. st. 1., čl. 28., čl. 30. i čl. 72. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91), što je sada regulirano čl. 114. st. 1., čl. 159., čl. 160. i čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 i dr.).

8.5. Također tuženik u reviziji navodi da je pobijana presuda nerazumljiva, bez valjanih razloga u dijelu koji se odnosi na tvrdnju da je prednica tužitelja sada pok. NR predmetnu nekretninu obrađivala „uz pomoć članova obitelji“ od trenutka kada joj je majka tuženika ustupila svoj nasljedni dio u ostavinskom postupku te proturječna iskazima svjedoka ER, ŽR i TR te iskazu sada pok. NR kao tužiteljice. Takav revizijski navod je paušalan i suprotan stanju spisa s obzirom da to ne proizlazi iz iskaza navedenih svjedoka kao niti iz iskaza prednice tužitelja pok. NR.

8.6. Za primijetiti je da iz daljnjih navoda tuženika slijedi da tuženik prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova smatrajući ih pogrešnima. Revizijom se dovode u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na način na koji je prednica tužitelja posjedovala predmetnu nekretninu, pri čemu revident preocjenjuje iskaze svjedoka i pok. prednice tužitelja te time sadržajno ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9.1. Također i revizijski navodi i u onom dijelu u kojem se osporava pravilnost u primjeni materijalnog prava, zapravo se svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije dopušteni revizijski razlog sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP.

9.2. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Revizijskim razlozima kojima tuženik kroz navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka (u vezi toč. 8.6. ovog obrazloženja) i kroz revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukazujući da „faktičnog uživanja sada pok. prednice tužitelja NR i njezinih potomaka nije ni bilo niti ga sada ima“, osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa isti kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

10. S obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi radi kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

11. Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil