REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4418/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Dragana Katića, i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Svea ekonomi d.o.o. Zagreb, Ulica Damira T. Gavrana 11, OIB 17863542417, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bogojević, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-388/2024-4 od 6. lipnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2555/2023-5 od 13. veljače 2024., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o j e:

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-388/2024-4 od 6. lipnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2555/2023-5 od 13. veljače 2024.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio dva pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je naznačio razloge važnosti.

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. U ovom sporu drugostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom obzirom da je na tužitelju, koji se na zastaru pozvao, teret dokaza da je zastara nastupila stoga je tužitelj bio dužan dokazati da je od dospijeća tražbine iz ugovora o kreditu do podnošenja prvog zahtjeva za izravnu naplatu (27. lipnja 2013.) istekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 25/05, 41/08, 125/11, 78/2015 - dalje: ZOO) što tužitelj nije dokazao. 5.1. Predlagatelj prvim naznačenim pitanjem preispituje kada počinje teći zastara iz zadužnice odnosno dospijeva li tražbina iz zadužnice odmah poslije njezina izdavanja jer se od tog trenutka zadužnica Fini može dostaviti radi naplate.

5.2. Sud je u pobijanoj presudi pravilno zaključio da prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Predmetnom zadužnicom osigurana je tražbina iz ugovora o kreditu koji je tužitelj sklopio s prednikom tuženika i o dospijeću te tražbine ovisi kada je prednik tuženika, kao vjerovnik, imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine jer bi se u suprotnom moglo dogoditi da zastara za zadužnicu istekne prije nego što vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze od dužnika kojem je zadužnica izdana da bi se osigurala ta tražbina. Shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi ne odstupa od shvaćanja koje je izrazio ovaj sud stoga naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (Rev-832/2018 od 22. prosinca 2020. i druge).

5.3. Drugim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje situaciju kada vjerovnik podnese zadužnicu na naplatu Financijskoj agenciji i nastupi prekid zastare tražbine iz zadužnice, dovršava li se prekid zastarijevanja kad Financijska agencija utvrdi da na računu tuženika nema sredstava, a zadužnica nije povučena s naplate nego je i dalje evidentirana u očevidniku plaćanja, odnosno počinje li od sljedećeg dana ponovno teći rok zastare.

5.4. Shvaćanje u pobijanoj presudi da prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu nije prestao i da traje sve do 4. kolovoza 2018. kada je Financijska agencija prestala s izvršavanjem ovrhe po istoj, ne odstupa od shvaćanja koje je izrazio ovaj sud o situaciji koju problematizira predlagatelj u drugom naznačenom pitanju (odluka Rev-1027/2021 od 3. svibnja 2022. i druge) stoga niti drugo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP jer je ovaj sud ocijenio da nije riječ o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić