REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2638/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G.T. TRADE d.o.o. Split, Spinčićeva 2D, OIB 27976544334, kojeg zastupa punomoćnik Boran Gošek, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 100, protiv tuženika BKS BANK AG, St. Veiter Ring 43, A-9002 Klagenfurt, Republika Austrija-BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3, OIB 02138784111, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, radi isplate iznosa od 398.168,43 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-426/2022-20 od 15. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-426/2022-20 od 15. svibnja 2023. u točkama I., II. izreke i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučiti će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-426/2022-20 od 15. svibnja 2023. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 398.168,43 EUR / 3.000.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore od 7. lipnja 2022. do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 30.650,67 EUR / 230.937,50 kn (točka II. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.341,23 EUR.

2. Protiv presude u točki I. i II. izreke tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti presudu odnosno preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda. Traži trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 9.995,68 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši presudu u točkama I. i II. izreke sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je presuda u točkama I. i II. izreke nepravilna i nezakonita budući je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a sve kako to opisno ukazuje žalitelj. Naime, prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije dao razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih nije moguće ispitati presudu niti odgovoriti na navode žalbe.

6. Predmet spora je plaćanje iznosa od 398.168,43 EUR na temelju izdane bankarske garancije za osiguranje plaćanja broj 580003847/21, a podredno po osnovi naknade štete nastale nemogućnošću naplate te bankarske garancije.

7. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj kao zajmodavac sklopio s društvom CENTAR FAKTOR d.o.o. Zagreb, kao zajmoprimcem Revolving ugovor o zajmu 11. ožujka 2021. na temelju kojeg je tužitelj navedenom društvu pozajmio iznos od 3.000.000,00 kn koji iznos se zajmoprimac obvezao vratiti u roku od 10 dana od dana isplate. U smislu članka 8. Ugovora, zajmoprimac se obvezao predati zajmodavcu garanciju banke i zadužnicu od 3.000.000,00 kn. Nadalje, stranke su sklopile I. i II. Dodatak Revolving ugovora o zajmu 12. ožujka 2021. i 30. srpnja 2021. (list 64.-65. spisa). Isto tako, nije sporno da pozajmljeni iznos nije vraćen tužitelju te je radi osiguranja navedene tražbine tužitelja tadašnji zaposlenik tuženika ZL, upisan u sudskom registru kao osoba ovlaštena zastupati tuženika u poslovanju njegove inozemne podružnice u Hrvatskoj, skupa s još jednim zastupnikom podružnice predao tužitelju predmetnu bankarsku garanciju (list 5. i 54. spisa); te je ZL krivotvorio prilikom potpisivanja predmetne bankarske garancije drugi potpis kako bi stvorio privid da su bankarsku garanciju u ime tuženika potpisale dvije osobe ovlaštene za poduzimanje tog pravnog posla (zapisnik o vještačenju stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente ŽL iz [adresa] od 28. rujna 2022., (list 23.-30. spisa). Kako je izneseno ove činjenice između stranaka nisu sporne.

8. Bankarska garancija broj 580003847/21 od 23. prosinca 2021. sadrži pisanu obvezu tuženika platiti tužitelju kao korisniku garancije iznos koji mu ne vrati zajmoprimac CENTAR FAKTOR d.o.o. Zagreb na temelju Revolving ugovora o zajmu u iznosu od 3.000.000,00 kn. Na garanciji je navedeno da je važeća za vrijeme trajanja ugovora do najkasnije 30. lipnja 2022., te se tuženik predmetnom garancijom obvezao neopozivo, bezuvjetno i bez prava prigovora na prvi pisani zahtjev tužitelja kao korisnika garancije platiti mu utuženi iznos. Nadalje, nije sporno da je tužitelj 6. lipnja 2022. tuženiku podnio zahtjev za plaćanje po predmetnoj garanciji (list 6. spisa).

9. Iz podataka u sudskom registru nesporno je da su u vrijeme potpisivanja navedene bankarske garancije 23. prosinca 2021. u sudskom registru kao osobe ovlaštene zastupati tuženika u poslovanju predmetne inozemne podružnice u Republici Hrvatskoj bili upisani ZL i PL i to skupno od 1. srpnja 2017. do 16. veljače 2022.; a sve kako to proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 9. do 13. spisa).

10. Nije sporno da su u vrijeme izdavanja garancije tuženika skupno zastupali ZL i PL. Na rad osoba koje su bile upisane u sudski registar da vode podružnicu u Republici Hrvatskoj primjenjuju se pravila o vođenju poslova trgovačkog društva. Poslove zastupanja društva vodi uprava društva i to kako je upisano u sudskom registru. Predmetno se radi o skupnom zastupanju dvije osobe. U smislu odredbe članka 241. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD), ako se uprava sastoji od više osoba, a Statutom se drugačije ne odredi, članovi uprave ovlašteni su zastupati društvo samo skupno.

11. Osnovano ističe žalitelj u žalbi da bankarska garancija koja nije potpisana od ovlaštenih osoba koje su je trebale skupno potpisati – ne može predstavljati valjanu osnovu za isplatu u ovoj parnici. U takvoj situaciji garancija nije pravovaljana. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 260. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO). Naime, prema ocjeni prvostupanjskog suda ispunjeni su uvjeti za primjenu odredbe članka 260. ZOO-a, budući da je bankarska garancija ispisana na poslovnom papiru kojim se tuženik služi u svom redovnom poslovanju, potpisana je na uobičajeni način, odnosi se na posao kojim se tuženik redovno bavi, a tužitelj nije znao niti je mogao znati da drugi od ukupno dva potpisa na toj garanciji ne pripada drugoj osobi ovlaštenoj za zastupanje tuženika. Prvostupanjski sud zaključuje da između stranaka je sklopljen jednostran – obvezni ugovor o bankarskoj garanciji, a kako je tužitelj dokazao da je ispunjen uvjet za isplatu po toj garanciji (zajmoprimac CENTAR FAKTOR d.o.o. mu nije vratio zajam) te je zahtjev za plaćanje po garanciji podnesen unutar roka važenja, tuženik je dužan tužitelju isplatiti 3.000.000,00 kn sa zateznim kamatama od 7. lipnja 2022. do isplate. Podredno, prvostupanjski sud zaključuje ako predmetna bankarska garancija ne bi proizvodila pravne učinke bankarske garancije, valjalo bi primijeniti institut prekoračenja granica ovlaštenja za zastupanje u smislu članka 311. ZOO-a, a ne odredbe članka 312. ZOO-a o sklapanju ugovora od strane neovlaštene osobe. Navodi u obrazloženju da je ZL bio upisan u sudskom registru kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, ali ne pojedinačno, već skupno s UL, pa kada je ZL u ime tuženika samostalno potpisao izdavanje predmetne bankarske garancije, odnosno stavio oba potpisa na predmetnu garanciju, tada je prekoračio granice svojih ovlaštenja.

12. Kako je nesporno utvrđeno da jedan od zastupnika tuženika (PL) nije potpisao garanciju već je njegov potpis krivotvorio ZL – došlo je do sklapanja jedne vrste ugovora o jamstvu od strane neovlaštene osobe u smislu odredbe članka 312. stavka 1. ZOO-a (prema kojoj odredbi, ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri). Garancija nije naknadno odobrena od strane tuženika i stoga pravno ne postoji jer taj pravni odnos jamstva nije ni sklopljen između stranaka. Dakle, pogrešan je pravni pristup prvostupanjskog suda da tužitelj ima garanciju u smislu članka 1039. ZOO-a.

13. Prema odredbi članka 1039. stavka 1. ZOO-a, bankarsko jamstvo je svaka obveza na plaćanje određenog novčanog iznosa, bez obzira na to kako je nazvana, na pisani zahtjev korisnika i uz podnošenje banci dokumenata, ako su navedeni u jamstvu; prema stavku 2. – bankarsko jamstvo je samostalna obveza banke neovisna o osnovnom poslu; a prema stavku 3. – jamstvo mora biti izdano u pisanom obliku.

14. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 260. stavka 1. ZOO-a i ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim. Međutim, predmetno nije riječ o ponudi tuženika već je bankarska garancija posebna vrsta jamstva banke koja mora biti u pisanoj formi koja ispunjava uvjete Zakona o trgovačkim društvima u pogledu zastupanja banke jer potpis ovlaštene osobe je bitan element valjanosti bankarske garancije, jamstva banke; zbog čega nema osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva primjenom odredbe članka 1039. ZOO-a.

15. Kako je izneseno, zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama, u odnosu na odgovornost poslodavca u smislu odredbe članka 1061. ZOO-a. Prvostupanjski sud samu štetu nije obrazložio, zbog čega nisu dani jasni razlozi u odnosu na eventualnu štetu niti visinu štete. Iz obrazloženja odluke bi proizlazilo da je sud samo prihvatio visinu koja je navedena u garancijama.

16. Slijedom iznesenog, prvostupanjsku odluku je valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a budući je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

17. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će imati u vidu primjedbe iznesene u ovom rješenju nakon čega će donijeti novu i zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti u smislu članka 338. stavka 4. ZPP-a.

18. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a ostavljeno je da o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči sud u konačnoj odluci, a sve kako je to odlučeno u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko