REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1292/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Insula-županijska specijalna bolnica za psihijatriju i rehabilitaciju, OIB 91616680822, Kampor 224, Rab, kojeg zastupa punomoćnica, odvjetnica Jolanda Velnić u Rijeci, Sokol Kula 4, protiv 1. tuženika TITAN CONSTRUCTA d.o.o., OIB 89116114911, Zeleni trg 6A, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. u Splitu, Sukoišanska 43 i 2. tuženika ARHINGTRADE d.o.o., OIB 19240285746, Gajeva ulica 47, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Dragović, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska 68, radi isplate iznosa od 984.010,84 kn / 130.600,68 EUR, odlučujući o tužiteljevoj i prvotuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-60/2020-61 od 19. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-60/2020-61 od 19. siječnja 2023. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se prvotuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-60/2020-61 od 19. siječnja 2023. u dijelu točke III. izreke, u kojem je odbijen prvotuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.030,92 EUR.

III. Uvažava se tuženikova žalba, preinačuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-60/2020-61 od 19. siječnja 2023. u dijelu točke III. izreke, u kojem je odbijen prvotuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.378,66 EUR i sudi:

Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 1.378,66 EUR.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR.

V. Odbija se prvotuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 123,85 EUR.

VI. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 248,85 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-60/2020-61 od 19. siječnja 2023. u točkama III. i V. izreke kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-60/2020-61 od 19. siječnja 2023. je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu prvotuženik plati iznos od 584.010,84 kn / 77.511,45 EUR sa zateznim kamatama od 24. siječnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore, kao i da mu drugotuženik plati iznos od 400.000,00 kn / 53.089,12 EUR sa zateznim kamatama od 24. siječnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore. Ujedno, odbijen je tužitelj sa zahtjevom da mu tuženici naknade parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 9.954,21 EUR / 75.000,00 kn (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan prvotuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.409,58 EUR / 93.500,00 kn (točka III. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 7.133,85 EUR / 53.750,00 kn (točka IV. izreke). Odbijen je kao neosnovan drugotuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.698,35 EUR / 50.468,75 kn (točka V. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da se nakon provedenog dokaznog postupka ne može sa dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrditi jesu li nedostatci na zgradi tužitelja posljedica nestručno izvedenih radova od strane prvotuženika, koji su to točno nedostatci i koliki su troškovi nastali tužitelju radi otklanjanja tih nedostataka. Također, utvrđuje da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi određeni nedostatci potjecali od nekog nedostatka u provedbi nadzora radova od strane drugotuženika.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv označene presude, koju pobija u cijelosti. U žalbi ističe da prvotuženik nije otklonio uočene nedostatke na zgradi tužitelja iako je u nekoliko navrata pozvan da to učini. Ukazuje na to da je angažirao drugog izvođača, društvo Eding d.o.o., da otkloni predmetne nedostatke. Vjeruje da je iz troškovnika društva Eding d.o.o. razvidno koje radove je bilo potrebno izvesti radi otklanjanja predmetnih nedostataka te koliki su bili troškovi tih radova, a koje je tužitelj u konačnici platio. Smatra da je provedeno vještačenje pogrešno, nelogično i proturječno te da je bilo nužno provesti novo vještačenje. Ukazuje da sud u obrazloženju presude nije ocijenio iskaze saslušanih svjedoka. Zahtijeva trošak sastava žalbe protiv presude, uvećano za sudsku pristojbu za žalbu.

4. Prvotuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točki III. izreke. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao pojedine priznate radnje prvotuženiku, odnosno da je trebao za svaku radnju obavljenu nakon povećanja tužbenog zahtjeva priznati nagradu u vrijednosti od 584 boda u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa/22). Također, smatra da mu pripada nagrada za sastav podneska od 23. studenog 2020. po Tbr. 8. 1. Tarife/22 budući da se njime očitovao na povećanje tužbenog zahtjeva. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 248,85 EUR (uključujući PDV od 25%).

5. Tužitelj je odgovorio na žalbu prvotuženika, koju u cijelosti smatra neosnovanom. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 248,85 EUR (uključujući PDV od 25%).

6. Tužiteljeva žalba je nedopuštena u odnosu na točke III. i V. izreke, dok je neosnovana u odnosu na točke I., II. i IV. izreke.

7. Tuženikova žalba je djelomično osnovana.

8. Ukazuje se na to da je preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima izvršeno sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22), time da je preračunavanje izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

9. Prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio zahtjeva s kojim prvotuženik i drugotuženik nisu uspjeli. Budući da je točkom III. izreke odbijen zahtjev prvotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.409,58 EUR / 93.500,00 kn, dok je točkom V. izreke odbijen zahtjev drugotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.698,35 EUR / 50.468,75 kn, tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na taj dio. Stoga je u smislu odredbe članka 358. stavka 3. ZPP-a tužiteljevu žalbu u tom dijelu valjalo ocijeniti nedopuštenom.

10. Zbog toga je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

11. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 130.600,68 EUR / 984.010,80 kn na ime troškova otklanjanja nedostataka u izvođenju građevinskih radova na zgradi tužitelja, pri čemu tužitelj od prvotuženika kao izvođača radova potražuje iznos od 77.511,55 EUR / 584.010,80 kn, a od drugotuženika kao osobe koja je obavljala stručni nadzor iznos od 53.089,12 EUR / 400.000,00 kn.

13. U tijeku postupka provedeno je građevinsko vještačenje. U svom nalazu i mišljenju (list 456. do 462. spisa) vještak utvrđuje da postoji sumnja da su nedostaci na zgradi tužitelja dijelom posljedica izvedenih radova od strane prvotuženika, a nadziranih od strane drugotuženika. Utvrđuje da nije moguće izračunati koliki bi bili troškovi otklanjanja eventualnih nedostataka budući da se ne zna koliki je bio njihov opseg potrebne sanacije. Smatra da je prije rekonstrukcije cijelog krova od strane novog izvođača trebalo provesti osiguranje dokaza. U dopunskom očitovanju (list 483. do 484. spisa) vještak ponovno navodi da je tužitelj trebao prije angažiranja novog izvođača angažirati stručnu osobu građevinske struke koja bi izradila građevinsko osiguranje dokaza. Ističe da na temelju dokumentacije u spisu ne može točno utvrditi o kojem se opsegu i vrsti nedostataka radilo. Smatra da troškovnik novog izvođača, društva Eding d.o.o., ne predstavlja vjerodostojnu dokumentaciju budući da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li taj troškovnik razmjeran radovima koji su bili potrebni za otklanjanje nedostataka. U dopunskom nalazu i mišljenju (list 489. do 491. spisa) i dopunskom očitovanju (list 535. do 536. spisa) vještak iznosi procjenu mogućih nedostataka i približnu vrijednost otklanjanja tih nedostataka, međutim napominje da je predmetna procjena dana na osnovu indicija, koje mogu i ne moraju odgovarati stvarnom stanju budući da su eventualni nedostatci sada otklonjeni, a vještak nema uvida u stanje nedostataka prije radova novog izvođača. Također, u svom iskazu vještak navodi da nije utvrdio propuste u nadzoru radova koji bi mogli utjecati na nedostatke ili na nestručnost obavljanja posla. Napomenuo je da je u zapisniku i primopredaji radova utvrđeno da nedostataka nema i da je posao obavljen.

14. U skladu s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost predložiti sudu odgovarajuća dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. U skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

15. Nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da ne može sa sigurnošću utvrditi jesu li nedostatci na zgradi tužitelja posljedica nestručno izvedenih radova od strane prvotuženika, koji su to točno nedostaci i koliki su troškovi nastali tužitelju radi otklanjanja tih nedostataka. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je u obrazloženju prvostupanjske presude izostala ocjena iskaza saslušanih svjedoka. Međutim, analizom i ocjenom iskaza saslušanih svjedoka ovaj sud nije došao do drugačijeg zaključka.

16. Iz provedenih dokaza proizlazi da je bilo određenih nedostataka nakon primopredaje radova, da je tužitelj o nađenim nedostatcima obavijestio prvotuženika te ga pozvao da uočene nedostatke otkloni u primjerenom roku i u konačnici angažirao novog izvođača radi otklanjanja tih nedostataka za račun prvotuženika. Tužitelj se koristio pravom iz odredbe članka 610. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), koja propisuje da ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka primjerenog roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor. Dakle, tužitelj je po svom izboru, u skladu s odredbom članka 610. stavka 3. ZOO-a, iskoristio pravo otklanjanja nedostataka za račun prvotuženika. Međutim, da bi tužitelj mogao ostvariti pravo na ime istaknutih nedostataka, dužan je u skladu s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a dokazati koji su to točno nedostatci bili posljedica nestručno izvedenih radova od strane prvotuženika i visinu troškova koje je imao radi otklanjanja nedostataka za račun prvotuženika kao izvođača.

17. Prije angažiranja drugog izvođača bilo je nužno napraviti osiguranje dokaza kako bi se točno utvrdilo o kojim se nedostatcima radi i koji je točno opseg radova potreban za otklanjanje tih nedostataka. Troškovnik novog izvođača (Eding d.o.o.), kojeg je tužitelj angažirao, ne može se uzeti kao relevantan budući da se na temelju njega ne može sa sigurnošću utvrditi je li taj troškovnik razmjeran radovima koji su bili potrebni za sanaciju eventualnih nedostataka. Bitno je napomenuti da su radovi od strane prvotuženika dovršeni 2013. godine, a da je drugo društvo (Eding d.o.o.) obavljalo radove 2019. i 2020. godine te napravilo kompletnu rekonstrukciju krova na paviljonu A i paviljonu B zgrade tužitelja. Dakle, od primopredaje radova do navodnog otklanjanja nedostataka proteklo je sedam godina, a kompletna rekonstrukcija krova znatno premašuje radove koju bi bili potrebni radi otklanjanja nedostataka na koje se tužitelj poziva.

18. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka i druge provedene dokaze, ovaj sud je stajališta da je prvostupanjski sud osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju ne može sa sigurnošću utvrditi koji su točno nedostatci nastali kao posljedica nestručno izvedenih radova od strane prvotuženika i koliki su troškovi bili potrebni radi otklanjanja tih nedostataka pa je pravilnom primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a trebalo ocijeniti tužiteljev zahtjev neosnovanim. Također, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi određeni nedostatci potjecali od nedostatka u provedbi nadzora radova od strane drugotuženika stoga je pravilno odbijen tužiteljev zahtjev prema drugotuženiku.

19. Prvostupanjski sud je osnovano odbio provesti dokaz novim građevinskim vještačenjem. Naime, prema ocjeni ovog suda, zbog proteka vremena, činjenice da nije napravljeno osiguranje dokaza kao i da je sada obavljena kompletna rekonstrukcija krova na paviljonu A i paviljonu B zgrade tužitelja, novim vještačenjem ne bi se otklonila sumnja o predmetnim nedostatcima.

20. Osnovano prvotuženik u žalbi ukazuje na to da prvostupanjski sud nije pravilno obračunao vrijednost nagrade koja pripada prvotuženiku za radnje obavljene nakon povećanja tužbenog zahtjeva i posljedičnog povećanja vrijednosti tužbenog zahtjeva koji se odnosi na prvotuženika (77.511,55 EUR / 584.010,80 kn). Slijedom navedenog, prvotuženiku pripada nagrada za pristup ročištima 25. studenog 2020., 4. ožujka 2021., 26. svibnja 2021. i 30. studenog 2022. od po 1.162,65 EUR / 8.760,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife/22) te nagrada za sastav podneska od 19. travnja 2022. i 09. lipnja 2022. od po 1.162,65 EUR / 8.760,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife/22). Prvostupanjski sud je pravilno priznao prvotuženiku nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 995,42 EUR / 7.500,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife/22) i nagradu za pristup ročištu 23. rujna 2020. (Tbr. 9.1. Tarife/22) u iznosu od 995,42 EUR / 7.500,00 kn, a s obzirom na tadašnju vrijednost tužbenog zahtjeva koji se odnosi na prvotuženika (38.367,46 EUR / 289.079,65 kn). Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da prvotuženiku pripada nagrada za sastav podneska od 23. studenog 2020. prema odredbi Tbr. 8.3. Tarife/22. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio vrijednost nagrade u visini od 66,36 EUR / 500,00 kn. U skladu s odredbom Tbr. 8.3. Tarife/22 prvotuženiku pripada nagrada za sastav podneska od 23. studenog 2020. u iznosu od 99,54 EUR / 750,00 kn.

21. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, prvotuženiku je valjalo priznati parnični trošak u ukupnom iznosu od 9.066,30 EUR / 68.310,00 kn, na koji iznos ima pravo na PDV od 25% u iznosu od 2.266,57 EUR / 17.077,50 kn, odnosno ukupno 11.332,87 EUR / 85.387,50 kn. Budući da je prvotuženiku točkom II. izreke presude već dosuđen parnični trošak u iznosu od 9.954,21 EUR / 75.000,00 kn, preostao je iznos od 1.378,66 EUR / 10.387,51 kn koji je valjalo priznati prvotuženiku. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

22. Budući da je pravilno odbijen prvotuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.378,66 EUR /10.387,51 kn valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

23. O trošku žalbenog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa/23), u granicama postavljenog zahtjeva te s obzirom na vrijednost pobijanog dijela presude. U skladu s odredbom članka 129. stavka 5. ZPP-a odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem. Budući da prvotuženik žalbom pobija isključivo odluku o troškovima postupka, koja se prema odredbi članka 129. stavka 5. ZPP-a smatra rješenjem, prvotuženiku na ime troška sastava žalbe protiv rješenja pripada nagrada u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 10.4. Tarife/23), na koji iznos ima pravo na PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 125,00 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

24. Budući da je prvotuženik zatražio trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 248,85 EUR (uključujući PDV od 25%), valjalo je odbiti njegov zahtjev preko dosuđenog iznosa od 125,00 EUR te je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

25. Na temelju odredbe članka 166. u vezi sa odredbom članaka 154. i 155. ZPP-a odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice te je odlučeno kao u točki VI. izreke ove presude.

26. Uvidom u sudski registar utvrđeno je da tvrtka tužitelja glasi: „Insula- županijska specijalna bolnica za psihijatriju i rehabilitaciju“ ili „Županijska specijalna bolnica Insula“. U uvodu prvostupanjske presude omaškom je navedena pogrešna tvrtka tužitelja. Odredbom članka 342. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba ispraviti pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko