REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1027/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Marine Veljak, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-409/2021 od 7. srpnja 2022., 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-409/2021 od 7. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 73.414,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku osam dana“ (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv te presude pobijajući ju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iznosi da je sukladno nalogu višeg suda, a na okolnost utvrđivanja razlike između obiteljske mirovine koja se isplaćuje i starosne mirovine koja bi se isplaćivala da nije bilo štetnog događaja, provedeno financijsko vještačenje s kojim tužitelj nije bio suglasan te je iznio razloge zbog kojih smatra da se na tom dokazu ne smije temeljiti odluka suda. Smatra da je na ovaj način sud povrijedio odredbu čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju te je pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je u postupku provedeno financijsko vještačenje koje se ne temelji na točnim podacima, a kako bi se utvrdila visina stvarne štete u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 73.414,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama na ime isplaćenih iznosa obiteljske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 30. lipnja 2018.

6. Između stranaka je i dalje u žalbenom postupku ostalo sporno je li tuženik u obvezi naknaditi tužitelju isplaćene iznose obiteljske mirovine, s obzirom na to da bi osiguranik tužitelja, nakon što je navršio 60 godina života, ispunio zakonske uvjete za starosnu mirovinu, a slijedom čega bi tužitelj u svojstvu osiguratelja bio obvezan osiguraniku, s obzirom na godine života, isplaćivati starosnu mirovinu iz svojih fondova u koje je osiguranik tužitelja uplaćivao doprinose.

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio sljedeće činjenice:

- uvidom u rješenje br. MO-329561 od 5. studenog 1994. utvrdio je da je AM priznato pravo na obiteljsku mirovinu, počevši 1. studenog 1994.

- da u svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak Ljerka Živković navodi da bi, pod pretpostavkom da nije bilo štetnog događaja, tužitelj za osiguranika GM isplatio u istom razdoblju potencijalnu starosnu mirovinu u iznosu od 156.155,94 kn, te da razlika između isplaćene mirovine (73.414,45 kn) i potencijalne starosne mirovine (156.155,94 kn) iznosi 82.741,49 kn, slijedom čega ne postoji stvarna šteta za tužitelja zbog isplate obiteljske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 30. lipnja 2018.

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je osiguranik tužitelja GM rođen **.**.1938. te da bi 60 godina starosti navršio 1. listopada 1998.

8. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. i 62/18.), Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

9. Naime, polazeći od činjenice da bi osiguranik tužitelja (rođen **.**.1938.) da nije smrtno stradao mogao raditi i ostvarivati plaću do najduže 65. godine života kada bi sukladno tada važećem Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 26/83., 48/83., 5/86., 42/87., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91., 71/91., 26/93., 96/93., 29/94., 37/94., 37/94., 44/94., 59/96., 20/97. i 102/98.) stekao pravo na starosnu mirovinu pa bi mu radni odnos prestao, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tek u slučaju da je iznos starosne mirovine koji bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja manji od iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje, tek tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo za iznos za koji je obiteljska mirovina veća od starosne.

10. Stoga, suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, odnosno činjenicu da je postojala razlika u iznosu koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku na temelju obračuna razmjernog iznosa obiteljske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 30. lipnja 2018. i iznosa starosne mirovine koju bi isplaćivao da nije bilo štetnog događaja.

11. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić