REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-552/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PRO STIL NOVO d.o.o. za trgovinu i usluge, Varaždin, Pavlinska 5, OIB: 80942562322, kojeg zastupa punomoćnica Maja Tkalčec Piberčnik, odvjetnica u Odvjetničkom društvu PETRIĆ i dr. d.o.o. u Varaždinu, protiv tuženika TETIDA d.o.o. za poslovno savjetovanje, Sesvete, Ulica zumbula 26, OIB: 04010048422, kojeg zastupa punomoćnik Goran Veljović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić u Puli, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 22.961,88 eur / 173.006,25 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1582/2021 od 20. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1582/2021 od 20. prosinca 2023. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1582/2021 od 20. prosinca 2023. u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba od 1. lipnja 2021. poslovni broj Ovrv-633/2021 kojim se nalaže tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 22.961,88 eur / 173.006,25 kn zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom. U točki II. izreke ukinut je navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 17,42 eur / 131,25 kn. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju u roku od isplati troškove ovog parničnog postupka iznosu od 3.096,11 eur / 23.327,61 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sve u roku 8 dana. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.619,86 eur / 27.273,84 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je nakon provedenog dokaza utvrdio su parnične stranke bile u obvezno pravnom odnosu temeljem ugovora o djelu iz odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), temeljem kojeg ugovora je tužitelj, kao izvođač, tj. izvršitelj, za tuženika, kao naručitelja, obavio poslove i to usluge savjetovanja i pomoći pri definiranju, oblikovanju i izradi projekata za klijente tuženika, a sve po nalogu tuženika kao naručitelja, time da tužitelj prema Ugovoru potražuje varijabilni dio u iznosu 22.961,88 eur / 173.006,25 kn, da se tuženik obvezao da će tužitelju za projekte za koje su odobrena sredstva isplatiti i varijabilni dio u visini od 25% od ugovorenog varijabilnog dijela kojeg je tuženik ugovorio sa svojim klijentima, a kako to proizlazi iz čl. 6. predmetnog Ugovora.

3. Presudu u točkama I. i III. izreke pobija tuženik iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjska presuda nema nikakvog obrazloženja koje ide za time da je dokazano da bi tužitelj izvršio bilo kakvu uslugu za tuženika. Tuženik napominje kako tužitelj nije obavio nikakav posao glede spornog računa, a niti postoji dokaz da bi tuženik obavio ikakav posao glede spornog računa. Ne postoji nikakva komunikacija između tužitelja i tuženika glede izvršenja konkretnog posla, a niti je tužitelj bio angažiran na konkretnom poslu. Tuženik je prvu spoznaju glede spornog računa dobio zajedno sa rješenjem o ovrsi, te je istoga u cijelosti osporio. Tuženik i dalje ustraje kod istaknutog prigovora zastare uz obrazloženje da je tužitelj (sve da je sporna tražbina osnovana) mogao tražiti ispunjenje takve sporne tražbine od 25. kolovoza 2017., obzirom da Ugovorom o usluzi nije definiran niti rok niti uvjet dospijeća eventualne sporne tražbine. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu odluku i odbije tužbeni zahtjev, podredno pobijanu presudu ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Ispitavši u pobijanom dijelu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

7. Suprotno žalbenim navodima, presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22.961,88 eur / 173.006,25 kn zajedno sa zakonskom kamatom za kašnjenje s plaćanjem, tekućom od 17.ožujka 2021., a koji se odnosi na izradu i prijavu Projekta prema Ugovoru o definiranju projekta i pripremi natječajne dokumentacije za natječaj, razvoj poslovne infrastrukture unutar postojećih poslovnih/poduzetničkih zona (Tehno park Garešnica) Referentni broj poziva 3a2.2. u skladu s Ugovorom o usluzi od 6. prosinca 2013.

9.Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- da su tužitelj i tuženik 6. prosinca 2013. zaključili Ugovor o usluzi temeljem kojeg je tuženik kao naručitelj koristio uslugu savjetovanja, stručne pomoći pri definiranju projekata za potrebe apliciranja, pisanje projekata, izrada natječajne dokumentacije i sl. pri izradi projekata tužitelja kao izvršitelja,

- da je u čl. 6. Ugovora definirano da će tuženik za obavljenu uslugu isplatiti tužitelju 2.500,00 kn plus PDV za ugovore s klijentima u kojima je fiksni iznos 10.000,00 kn, 7.500,00 kn plus PDV za ugovore s klijentima u kojima je fiksni iznos 30.000,00 kn,

- da se tuženik obvezao za projekte za koje su odobrena sredstva, tužitelju isplatiti varijabilni dio u visini 25% od ugovorenog varijabilnog dijela tuženika s klijentima,

- da su 5. veljače 2014. stranke izmijenile ugovor na način da je dogovoreno da prilikom rada koji se odnosi na pisanje projekta iznos od 70% od ugovorenog iznosa tuženika s klijentom pripada tuženiku, a tužitelju 30%, a za izrade studije 70% pripada tužitelju, a 30% tuženiku. Za savjetovanje na projektima ugovoreni iznos s klijentima se dijeli 50% svakome,

- da je 17. ožujka 2014. ponovno mijenjan ugovor na način da je dogovoreno da stranke dijele zaradu svaka po 50% ugovorenog iznosa tuženika s klijentom ukoliko tužitelj samostalno odrađuje posao, a ako posao rade suradnici koje vodi tužitelj, tada tužitelju od njegovih 50% pripada za koordinaciju 20%, a za troškove suradnika se koristi iznos od 30%,

- da je konačna verzija dogovora bila da tužitelju za samostalno vođenje projekta pripada naknada od 70% ugovorene cijene tuženika s klijentom, a za pisanje projekata, investicijskih planova, poslovnih planova tada je dogovoren iznos od 45% ugovorene fiksne i varijabilne cijene tuženika s klijentom koji pripada tužitelju umanjeno za troškove plaće UB i dio plaća drugih suradnika u operativi (prema obračunu koji je uredno dostavljan) koji rade na projektu, te 50% troškova najma poslovnog prostora. Naknada se dogovarala u fiksnom dijelu koji se plaćao prilikom prijave na natječaj- za pripremu dokumentacije i prijavu za natječaj te u varijabilnom dijelu u određenom postotku u odnosu na vrijednost posla, a koji se isplaćivao nakon što je projekt odobren,

- da je osnivačica i direktorica tužitelja UB bila zaposlena kod tuženika od 2015. godine prvo na 4 sata, a nakon toga na 2 sata, a na 2 sata u udruzi ORIK (Održivi razvoj i konkurentnost) koju je suosnovao osnivač i direktor tuženika (DB) te na 4 sata kod tužitelja. Tužitelj je za troškove plaće za UB umanjivao naknadu koja mu je pripadala od tuženika,

- da se utuženi račun broj R1-210007-1-1 od 12. ožujka 2021. odnosi na izradu i prijavu Projekta prema Ugovoru o definiranju projekta i pripremi natječajne dokumentacije za natječaj, razvoj poslovne infrastrukture unutar postojećih poslovnih/poduzetničkih zona (Tehno park Garešnica) Referentni broj poziva 3a2.2.,

- da je za navedeni posao dogovoreno varijabilni dio koji pripada tužitelju od 35%. Naime, za vrijeme sklapanja ovog posla vezano uz rad na projektu Grada Garešnica, među strankama je vrijedio ugovoreni odnos od 50% svakome. Iznos od 15% varijabilnog dijela je pripao suradnici AB, a tužitelju iznos od 35%,

- da je u 2017. godini Grad Garešnica dobio odluku o financiranju projekta i dodijeljena su mu sredstva u visini 19.791.539,45 kn. Tuženik je temeljem toga fakturirao Gradu Garešnici varijabilni dio od 2%, odnosno iznos 395.830,79 kn uvećano za PDV (494.788,49 kn),

- da dio koji je trebao biti isplaćen tužitelju od strane tuženika za njegov rad na projektu iznosi 138.405,00 kn uvećano za PDV odnosno 173.006,25 kn,

- da je tuženik u dopisu Zagrebačkoj banci d.d. od 19. ožujka 2020. potvrdio da tužitelju s osnove posla na projektu za Grad Garešnicu pripada iznos od 138.405,00 kn uvećano za PDV,

- da je u vrijeme pisanja navedenog dopisa, tuženik s Gradom Garešnicom vodio spor pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem Povrv-124/2017. Spor je u međuvremenu pravomoćno okončan u korist tuženika,

- da je tuženik potraživanje prema Gradu Garešnica naplatio, ali unatoč tome nije isplatio tužitelju rad na tom projektu,

- da je tužitelj tuženiku 12. ožujka 2021. godine izdao račun broj 210007-1-1 na bruto iznos od 173.006,25 kn, nakon što je utvrdio da je tuženik ishodio pravomoćnu presudu protiv Grada Garešnice, vezano uz projekt na kojem su parnične stranke surađivanje i iz kojeg je tužitelj imao pravo naplatiti 35% naknade. Drugostupanjska presuda je tuženiku otpremljena 9. veljače 2021.

10. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su parnične stranke bile u obvezno pravnom odnosu temeljem ugovora o djelu iz odredbe čl. 590. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), temeljem kojeg je ugovora tužitelj, kao izvođač, tj. izvršitelj, za tuženika kao naručitelja, obavio poslove i to usluge savjetovanja i pomoći pri definiranju, oblikovanju i izradi projekata za klijente tuženika sve po nalogu tuženika kao naručitelja.

11. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj, na temelju Ugovora, obavio za tuženika konzultantske usluge za projekt Tehnološki park Garešnica čiji nositelj je bio Grad Garešnica na način da je tužitelj, u suradnji sa svjedokinjom ispunio elektronički obrazac - prijavni A obrazac i podnio ga nadležnom Ministarstvu zajedno s prethodno navedenom pratećom dokumentacijom koja je propisana natječajnom dokumentacijom.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se račun broj R1-210007-1-1 od 12. ožujka 2021. odnosi na izradu i prijavu Projekta prema Ugovoru o definiranju projekta i pripremi natječajne dokumentacije za natječaj, razvoj poslovne infrastrukture unutar postojećih poslovnih/poduzetničkih zona (Tehno park Garešnica) Referentni broj poziva 3a2.2. time da je za navedeni posao je dogovoreno varijabilni dio koji pripada tužitelju od 35%, time da je AB trebao pripasti 15%, time da je u 2017. godini Grad Garešnica dobio odluku o financiranju projekta i dodijeljena su mu sredstva u visini 19.791.539,45 kn, da je tuženik fakturirao Gradu Garešnici varijabilni dio od 2%, odnosno iznos 395.830,79 kn uvećano za PDV (494.788,49 kn), odnosno da dio koji je trebao biti isplaćen tužitelju od strane tuženika za njegov rad na projektu iznosi 138.405,00 kn uvećano za PDV odnosno 22.961,88 eur / 173.006,25 kn, a koliko tužitelj potražuje u ovom postupku.

13. Činjenica je li tuženik primio račun tužitelja nije odlučna iz razloga što je tuženik bez obzira na primitak računa trebao izvršiti svoje obveze iz Ugovora o djelu. Osnova tuženikove obveze je zaključen Ugovor o usluzi. Tuženik je dužan ispuniti svoju obvezu iz zaključenog ugovora.

14. Prigovor zastare je neosnovan iz razloga što su stranke ugovorile da se varijabilni dio u određenom postotku u odnosu na vrijednost posla isplaćuje nakon što je projekt odobren. Tužitelj je tuženiku 12. ožujka 2021. izdao račun broj 210007-1-1 nakon što je tuženik ishodio pravomoćnu presudu protiv Grada Garešnice, vezano uz projekt na kojem su parnične stranke surađivanje i iz kojeg je tužitelj imao pravo naplatiti 35% naknade. Drugostupanjska presuda je tuženiku otpremljena 9. veljače 2021., a prijedlog za ovrhu je tužitelj je podnio 23. travnja 2021.

15. Neuvjerljivi su navodi tuženika da je postojala komunikacija između direktora tuženika i direktorice tužitelja kao zaposlenice tuženika tj. da se radilo samo o komunikaciji između poslodavca i djelatnika. Naime, ako se radilo samo o komunikaciji djelatnika tuženika i direktora tuženika zašto je onda zaključen Ugovor o usluzi. Ugovorom je reguliran postotak fiksne i varijabilne cijene tuženika s klijentom koji pripada tužitelju umanjeno za troškove plaće UB i dio plaća drugih suradnika u operativi (prema obračunu koji je uredno dostavljan) koji rade na projektu.

16. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju priloženih isprava te međusobno suglasnih iskaza svjedoka, utvrdio kako je tužitelj, na temelju Ugovora, obavio za tuženika konzultantske usluge za projekt Tehnološki park Garešnica čiji nositelj je bio Grad Garešnica na način da je tužitelj, u suradnji s AB ispunio elektronički obrazac - prijavni A obrazac i podnio ga nadležnom ministarstvu zajedno s prethodno navedenom pratećom dokumentacijom koja je propisana natječajnom dokumentacijom. Dakle, suprotno tuženikovoj tvrdnji, tužitelj je za tuženika obavio ugovoreni posao. Na temelju navedenih dokaza je također utvrđeno kako je za navedeni posao dogovoreno varijabilni dio koji pripada tužitelju od 35%.

17. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je donio pobijanu odluku nakon što je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito donio pobijanu odluku. Cijeneći naprijed izloženo, ovaj žalbeni sud smatra da su žalbeni navodi pravno i činjenično neutemeljeni.

18. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita.

19. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić