Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3130/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marija Soljačića, kao predsjednika vijeća te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MJ, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. Zakona o žigu („Narodne novine“ broj 14/19), odlučujući o prigovoru okrivljenika MJ podnijetom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinski ured Gospić, Služba za nadzor, broj 67/2023 , Klasa: 471-01/23-09 /81, Urbroj: 513-02-6037/7-23-8 od 29. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenika MJ i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog

II. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljenik MJ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 720,00 eura, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 4. u vezi stavka 1. točke 2. Zakona o žigu, činjenično opisanog u izreci, uz upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene kazne plati u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

1.1. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan i na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura.

1.2. Nadalje, okrivljeniku je na temelju članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona oduzeta i roba kojom je prekršaj počinjen, pobliže označena u točki II izreke prekršajnog naloga.

2. Protiv tog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. U prigovoru u bitnom navodi da je kažnjen prestrogom kaznom. Moli da se kazna osjetno preinači.

2.2. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, prigovor prihvati osnovanim.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni povodom prigovora okrivljenika, ovaj sud smatra da je okrivljenik za terećeno djelo kažnjen primjerenom kaznom.

5.1. Imajući u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj, za koji je propisana novčana kazna u rasponu od 5000,00 do 50.000,00 kuna, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 720,00 eura, za koju je mišljenja da je ista razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.

5.2. Ovaj sud slijedom navoda iz prigovora ne nalazi osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne koja novčana kazna je izrečena gotovo na donjoj granici zakonom propisanog minimuma a navodi iz prigovora ne opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37 Prekršajnog zakona.

5.3. Sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku za plaćanje plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini.

6. Odluka o oduzimanju predmeta kojima je prekršaj počinjen također je pravilna i zakonita, a njena primjena u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te je ista razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.

7. Nadalje, kako je ovaj sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, isti je obvezan i na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, te je visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

8. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. prosinca 2024.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka, Carinskom uredu Gospić, Službi za nadzor u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.