Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-567/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužitelja ĆOK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Kristianu Čarapiću, odvjetniku u Rijeci, radi namirenja iz založene stvari, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P- 12121/2019-26 od dana 20. rujna 2024. godine, dana 2. prosinca 2024. godine
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja, te se preinačava rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-12121/2019-26 od dana 20. rujna 2024. godine i odbacuje prigovor mjesne nenadležnost suda tuženice kao nepravodoban.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski se sud rješenjem od dana 20. rujna 2024. godine, po prigovoru tuženice oglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovom predmetu (točka I. izreke), te je odlučio da će nakon pravomoćnosti tog rješenja, predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci (točka II. izreke).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj, pobijajući ga uvodno "iz svih zakonom predviđenih razloga", a sadržajno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 20. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskome sudu.
3. U odgovoru na žalbu, tuženica je osporila osnovanost žalbenih navoda i predložila da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj dana 1. veljače 2016. godine podnio hipotekarnu tužbu protiv tuženice radi namirenja tražbine iz založene stvari i da je tuženica u odgovoru na tužbu, a prije upuštanja u raspravljanje, izjavila prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koji je prvostupanjski sud prihvatio nalazeći da se radi o sporu radi namirenja potraživanja tužitelja kao hipotekarnog vjerovnika iz založene stvari – nekretnine u vlasništvu tuženice, kao založnog dužnika, a predmetne nekretnine da su upisane kod Općinskog suda u Rijeci, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]-Sušak i z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]-Nova, te da je sukladno odredbi članka 56. stavak 1. ZPP za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini, isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina, ujedno člankom 1. stavak 1. u vezi čl. 297. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 i 152/14) založno pravo da je uređeno kao stvarno pravo.
6. Iz podatka spisa predmeta proizlazi da je nakon podnošenja odgovora na tužbu, prvostupanjski sud provodio postupak (održao pripremno ročište, zaključio prethodni postupak, izvodio predložene dokaze, pa i dokaz izvođenjem vještačenja po vještaka financijske struke – sve do 16. srpnja 2024. godine, kada je zbog izmjene raspravnog suca, glavna rasprava počelo iznova).
7. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbu članka 20. stavak 1. ZPP, jer iz odgovora na tužbu od dana 16. ožujka 2016. godine proizlazi da je u stavku I. istog, tuženica u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev, kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine, a potom "također" osporila i mjesnu nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, slijedom čega je za zaključiti da se tuženica najprije upustila u raspravljanje, a tek potom paušalno istaknula prigovor mjesne nenadležnosti suda.
8. Podredno treba reći da se sukladno odredbi članka 20. stavak 2. ZPP sud može proglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kada postoji isključiva mjesna nenadležnost nekog drugog suda, također – najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.
9. Kod takvog stanja stvari, žalbu tužitelja trebalo je uvažiti i pobijano rješenje preinačiti i odbaciti prigovor mjesne nenadležnosti suda tuženice kao nepravodoban (članak 380. točka 3. ZPP).
U Šibeniku, 2. prosinca 2024. godine
S U D A C
Maja Skorić