Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1859/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Dubrovnika, OIB: 21712494719, Pred dvorom 1, Dubrovnik, zastupanog po punomoćnici Mariji Deranji, djelatnici tuženika, protiv tuženika CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Vidoviću, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-184/2022-18 od 9. veljače 2024., dana 2. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv- 184/2022-18 od 9. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika poslovni Ovrv- 5088/2022, UPP/OS-Ovrv-724/2022 od 08. rujna 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana tužitelju isplati iznos od 2.509,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 2.403,88 Eura od 30.06.2022.,

- na iznos od 52,56 Eura od 20.08.2022.,

- na iznos od 52,56 Eura od 20.08.2022.

do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika poslovni Ovrv-5088/2022, UPP/OS-Ovrv-724/2022 od 08. rujna 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana tužitelju isplati zakonsku zateznu kamatu

- na iznos od 52,56 Eura od 16.01.2022. do 19.08.2022.,

- na iznos od 52,56 Eura od 16.02.2022. do 19.08.2022.

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku na ime naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 60,66 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09. veljače 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 398,18 Eura kao neosnovan.“

2. Protiv pobijane presude, u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnog postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i odbaciti tužbu odnosno ukinuti presudu i uputiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje nekretnine bez valjane pravne osnove u razdoblju od listopada 2011. do uključivo veljače 2022. u kojem je razdoblju tužitelj bio vlasnik nekretnine. Tužitelj zahtjeva iznos od 2.509,00 eura (odnosno 18.904,02 kn, nakon što je ukupan iznos naknade od 24.235,20 kuna umanjen za nesporno plaćeni iznos od 5.331,18 kuna).

6. U predmetnom postupku nije sporno:

- da je u utuženom periodu (od listopada 2011. do veljače 2022.) tužitelj bio vlasnik predmetne nekretnine - stana u [adresa], na adresi [adresa], površine 15,84 m2, koji se nalazi u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].,

- da je temeljem očevida na licu mjesta provedenog u upravnom postupku UP/I-943- 02/21-01/10, [broj] vještak dao nalaz da predmetna nekretnina predstavlja spavaću sobu čija sobna površina predstavlja jedinstvenu cjelinu u smislu korištenja i namjene prostora i u smislu dostatnih geometrijskih elemenata vertikalnog i horizontalnog presjeka sukladno Pravilniku o tehničkim propisima građevinske konstrukcije ("Narodne novine" br. 17/17, 75/20) koja je napravljena prije 20. prosinca 1959. i do datuma provođenja očevida nije mijenjana,

- da je nekretnina temeljem Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ br. 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, 36/2024, dalje: ZNS) dana u najam pravnom predniku tuženika, njegovom ocu OO, na temelju Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom sklopljenog 16. srpnja 1998., a u kojem je ugovoru navedeno da će stan zajedno s OO koristiti UO (njegova supruga odnosno majka tuženika) i CO (ovdje tuženik),

- da je prednik tuženika OO preminuo **.**.2011., nakon čega je tuženik nastavio plaćati najamninu u iznosu koji je plaćao njegov otac kao obveznik plaćanja zaštićene najamnine,

- da je tuženik za utuženi period podmirio najamninu u iznosu od ukupno 5.331,18 kuna.

7. Sud prvog stupnja utvrdio je da je prednik tuženika imao status zaštićenog najmoprimca glede predmetnog stana, ali da taj status nije prešao na tuženika koji ga je u utuženom razdoblju posjedovao bez valjane pravne osnove pa da je zbog toga tuženik u cijelom utuženom periodu bio nepošten posjednik predmetnog stana stoga je, primjenom članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), naložio tuženiku plaćanje utuženih iznosa, u visini propisanoj podzakonskim aktima tuženika.

8. Tuženikov žalbeni prigovor da prostorija koju tužitelj naziva stanom prema ZNS-u i Pravilniku o minimalnim tehničkim uvjetima za projektiranje i gradnju stanova („Narodne novine“ broj 109/01) ne može biti stan sud prvog stupnja pravilno je otklonio obrazloženjem da, s obzirom to da je predmetna soba pravnom predniku tuženika, ocu OO, dana u najam upravo kao stan i temeljem Zakona o najmu stanova, predmetna nekretnina predstavlja jedinstvenu uporabnu cjelinu u smislu korištenja i namjene prostora za stanovanje. Osim toga, i tuženik je tužitelju nastavio plaćati najamninu kao zaštićeni najmoprimac, primjenom istog zakona.

9. Međutim, osnovano tuženik žalbenim navodima dovodi u pitanje zakonitost prvostupanjske presude, osporavajući primjenu materijalnog prava i s tim u vezi utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom navodi da on nije mogao biti nepošteni posjednik, da sud propušta navesti da tuženik nije mogao podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu jer su sva prava i dužnosti iz ugovora o najmu po zakonu trebala prijeći na njegovu majku, suprugu pok. prednika, a na tuženika tek nakon smrti majke prije dvije godine.

10. Za odluku u predmetnom sporu i pravilnost primjene materijalnog prava, odnosno prava na naknadu za korištenje predmetne nekretnine, bilo je odlučujuće pravilno utvrditi poštenje odnosno nepoštenje tuženika kao posjednika, a što je sud prvog stupnja propustio učiniti.

11. Naime, člankom 164. stavkom 1. ZV-a je propisano da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Prema prema članku 165. stavku 1. ZV-a, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Prema članku 18. stavku 3. ZV-a, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a prema članku 18. stavku 5. ZV-a, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

12. Nadalje, člankom 24. stavak 2. ZNS-a propisano da u slučaju smrti najmoprimca ili kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga. U navedenom slučaju nesporno je da je supruga pok. oca tuženika OO bila živa u trenutku njegove smrti, dok sud prvog stupnja nije utvrđivao je li stoga tuženik uopće mogao podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu nakon smrti svog oca.

13. Uz to, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) održane 1. ožujka 2021. (poslovni broj Su-IV-16/2021-5), vezano za primjenu navedenih odredbi, zauzeto je pravno shvaćanje: „U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

14. Ovaj sud ističe i da prema odluci Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž- 3370/2022-2 na koju se prvostupanjski sud poziva, tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu (a stanje u tom spisu ne upućuje na to da je tužitelj prije podnošenja tužbe pozivao tuženika na povrat spornih nekretnina ili da mu je podnio zahtjev za naknadu ostvarenih koristi).

15. Sud prvog stupnja samo je paušalno zaključio da je tuženik nepošten posjednik, u smislu odredbe čl. 165. ZV-a, i to jer je bio svjestan da nakon smrti oca nema valjanu pravnu osnovu za posjed i korištenje predmetne nekretnine, a slijedom toga je sud utvrdio i dospijeće utužene tražbine te otklonio prigovor zastare.

16. Kako je zbog prethodno opisanog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje, u smislu navedenih pretpostavki, ostalo nepotpuno utvrđeno, primjenom čl. 370. ZPP-a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. U ponovnom postupku, sud prvog stupnja otklonit će povrede na koje mu je ukazano ovim rješenjem te ocjenom i svih ostalih žalbenih navoda donijeti zakonitu odluku.

U Zagrebu 2. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić