Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-197/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja IR /OIB [osobni identifikacijski broj]/, [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB 52634238587/, Ministarstva financija, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 246/2022-14 od 24. listopada 2023., dana 2. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-246/2022-14 od 24. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB:52634238587, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci da tužitelju IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos 324,01 eura/2.441,28 kn[1] bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 142,06 EUR od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,02 EUR od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 61,09 EUR od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 14,22 EUR od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,62 EUR od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.042,99 eura / 7.858,41 kn s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, tekućom od dana 24. listopada 2023. pa do isplate, sve u roku 15 (petnaest) dana.

3.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja s preostalim dijelom zahtjeva za isplatom troškova postupka do iznosa od 1.312,74 eura.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica iz žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška njezinog sastava.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženice te ju predlaže odbiti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćene razlike plaće po osnovi prekovremenih sati odrađenih u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužima od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni) i (u turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu), sve to za razdoblje od svibnja 2017. do zaključno sa siječnjem 2018.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a) pa tako niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 254. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tuženica.

8. Tijekom postupka je kao nesporno utvrđeno da se na tužitelja primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 93/08, 89/12, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16 i 123/16, u daljnjem tekstu: KU/08) čijim je čl. 44. st. 12. propisano da svaki državni službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50% za prekovremeni rad, a da se prekovremenim radom službenika, koji rade u smjenama i turnusima, kao tužitelj, koji je u utuženom razdoblju radio u turnusima u ciklusima 12-24-12-48, smatra svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, jednako kao što je to određeno i čl. 38. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 112/17 i 12/18, u daljnjem tekstu: KU/17).

9. Nadalje, između stranaka nije sporno da se redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12 KU/13 i čl. 38. st. 1 KU/17 za službenike i namještenike dobiva na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži sa 8 sati i ne uključuje blagdane i praznike koji padaju od ponedjeljka do petka bez obzira u kojem sustavu rada rade od ponedjeljka do petka, smjena (4-2-2-2), turnus (12-24-12-48) ili na drugačiji način (obvezujuće tumačenju Komisije za tumačenje odredba i praćenje KU- a za državne službenike i namještenike broj 27/44 od 20. svibnja 2014.).

10. Službenici koji su ostvarili prekovremene sate rada sukladno odredbi čl. 44. KU/13 i čl. 38. KU 112/17 i 12/18 ostvaruju pravo na uvećanje osnovne plaće za sate prekovremenog rada od 50% jer se navedeni dodaci ne isključuju.

11. Odredbom čl. 44. st. 14. KU/13 i odredom čl. 38. st. 14. KU/17 propisano je mjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1.5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

12. Iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja u bitnome za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva proizlazi:

-da je tužitelj zaposlen kod tuženice na radnom mjestu carinika III vrste djelatnika Područnog carinskog ureda Rijeka sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto u razdoblju od 01. ožujka 2013. do 31. ožujka 2018.;

-da je prema utvrđenom radnom vremenu tuženice tužitelj mjesečno ostvario prekovremeni rad i to u turnusima, koji rad je sukladno čl. 44 KU/13, koji je identičan čl. 38. KU/17 definiran na način da 12 sati dnevno radi u ciklusima od 12 sati kao dnevni rad, 24 sata je slobodan, 12 sati uključivo i noć radi i 48 sati je slobodan;

-da iz dokumentacije priležeće sudskom spisu proizlazi da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovanog sata uvećano za posebne uvjete rada i vrijednost dodatka za prekovremeni rad i da je tuženica evidentirala i obračunavala dodatke za rad tužitelja za rad u turnusu kada je to primjenjivo, rad na dane blagdana, subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana kada je tužitelj radio primijenivši propisana uvećanja iz KU, koji se nisu isključivali;

-da iz dopune nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. proizlazi da su dodaci obračunati na broj sati koji odgovaraju odrađenom broju sati ovisno o danu kada je tužitelj radio i ovisno o danu u tjednu te blagdani kada je tužitelj radio;

-da je u dopuni nalaza i mišljenja navedeno da bi obračunske liste trebale prikazivati što je tužitelju isplaćeno po osnovi radnog odnosa, dok bi evidencije o korištenju radnog vremena trebale iskazivati kako je iskorišten mjesečni fond sati;

-da je vještak izračunao potraživanje po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za sve slobodne dane korištene u promatranom periodu u dvije verzije tj. prema podacima iz obračunskih lista i prema podacima iz evidencije o korištenju radnog vremena pod pretpostavkom da se korišteni slobodni dani odnose na prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju, na način da je u Tabeli A sačinio izračun prema podacima o slobodnim danima prema obračunskim listama te je utvrdio da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćeno manje 2.441,28 kn, dok je prema evidenciji o korištenju radnog vremena i isto prikazao u Tabeli B pri čemu je utvrdio da se radi o iznosu od 809,40 kn;

-da iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti provjeravao ispravnost obračuna korištenja slobodnih dana iz isplatnih lista, koje je primao od tuženice.

13. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo na način da je tužitelju dosudio iznos od 2.441,28 kn temeljem Tabele A u kojoj je vještak sačinio izračun neisplaćene naknade za prekovremeni rad prema podacima o slobodnim danima sadržanima u obračunskim listama plaće tužitelja.

14. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužitelj tvrdi da tuženica, kao poslodavac, nije vodila evidenciju radnog vremena na propisani način pa je stoga u skladu s čl. 131. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR/09), odnosno s čl. 135. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17., u daljnjem tekstu: ZR/14), teret dokazivanja radnog vremena bio na tuženici, točnije tuženica je bila dužna dokazati da činjenične tvrdnje tužitelja nisu istinite odnosno da je pravilno i točno vodila evidencije o radnom vremenu, koju činjenicu tuženica tijekom postupku nije dokazala, budući da iz obračunskih lista, koje je sastavila tuženica, proizlazi da evidencija radnog vremena koja je dostavljena od strane same tuženice nije uredno vođena u smislu odredbe čl. 4. st. 1. ZR/09, donosno čl. 5. st. 1. ZR/15.

15. Na žalbene navode valja odgovoriti da ovaj viši sud prihvaća pravi stav suda prvog stupnja da su podaci o broju sati slobodnih dana relevantni za odlučivanje o zahtjevu tužitelja oni podaci koji su iskazani u obračunskim listama u situaciji kada su obračuni plaće za sporno razdoblje sastavljeni u skladu s čl. 85. ZR/09, odnosno čl. 93. ZR/14 i Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“, broj 32/15., 102/15. i 35/17.) te u situaciji kada su podaci o iskorištenim slobodnim danima različito iskazani u dokumentaciji poslodavca (različito u obračunu plaće tužitelja i u evidencija rada tužene kao što je to u konkretnom slučaju).

16. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154.s t. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /“Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

17. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 2. prosinca 2024.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović