REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-2272/2022.-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja/predlagateljice osiguranja: FEG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Vukina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, protiv tuženika/protivnik osiguranja: 1. FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Dobrenić-Primorac, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Krsnik& Partneri d.o.o. u Zagrebu, Boškovićeva 8 i 2. DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE, OIB: 63621765720, Preradovićeva ulica 44, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 191b, radi određivanja privremen mjere, naknade štete, zabrane daljnje povrede autorskog prava, nakon glavne i javne rasprave zaključene 09. listopada 2024. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika prvotuženika i punomoćnika drugotuženika, s objavom dana 2. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su prvotuženik, FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženika, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, OIB: 63621765720, Preradovićeva ulica 44, Zagreb, svojim navodima uz neovlaštenu upotrebu autorskih djela autora arhitekta LE, i to Idejnog projekta rekonstrukcije pročelja zapadnog palasa varijanta 1, 2, 3 i 4 (1993.), Idejnog projekta rekonstrukcije podruma zapadnog palasa (1993.), Idejnog projekta rekonstrukcije istočnog palasa, varijanta 1 (1993.), Studije aksiometrije za Medvedgrad 1992., Studije i tlocrta studije za Medvedgrad iz 1993., sve upotrijebljeno u knjizi "Medvedgrad na Oltaru domovine – pogled izbliza", autora FE, u izdanju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, povrijedili autorska moralna prava, odnosno čast i ugled arhitekta LE.

II. Nalaže se prvotuženiku, FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i drugotuženiku, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, OIB: 63621765720, Preradovićeva ulica 44, Zagreb, da na ime povrede autorskog moralnog prava arhitekta LE solidarno isplate tužiteljici, FEG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] pravičnu novčanu naknadu u iznosu 1.991 EUR (tisuća devetsto devedeset i jedan EUR) (15.000,00 petnaesttisuća) kuna sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Zabranjuje se prvotuženiku, FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i drugotuženiku, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, OIB: 63621765720, Preradovićeva ulica 44, Zagreb, svaka daljnja povreda autorskog moralnog prava arhitekta LE i to na način da se povuku sve tiskane i distribuirane primjerke knjige "Medvedgrad na Oltaru domovine – pogled izbliza", autora FE, u izdanju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, te da prestanu s daljnjim tiskanjem i objavljivanjem iste.

IV. Ova presuda objavit će se na solidaran trošak prvotuženika, FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i drugotuženiku, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, OIB: 63621765720, Preradovićeva ulica 44, Zagreb, u sredstvima javnog priopćavanja i to u dnevnim novinama i na web stranici "Jutarnjeg lista" i "Večernjeg lista" te na web stranici Index.hr i dpuh.hr.

V. Nalaže se prvotuženiku, FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i drugotuženiku, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, OIB: 63621765720, Preradovićeva ulica 44, Zagreb, solidarno nadoknaditi tužiteljici, FEG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 (osam) dana od dana dostave presude."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 4.000,00 eura u roku od petnaest (15) dana.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura u roku petnaest (15) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 500,00 eura.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana privremena mjera koja glasi:

"I. Zabranjuje se prvotuženiku-protivniku osiguranja I., FE i drugotuženiku-protivniku osiguranja II., Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske svaka daljnja radnja kojom se povređuje ugled i čast autora arhitekta LE.

II. Nalaže se drugotuženiku-protivniku osiguranja II., Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske, kao nakladniku knjige "Medvedgrad na Oltaru domovine – pogled izbliza", autora FE, da u roku od 3 (tri) dana po zaprimanju ovog rješenja zaustavi daljnju prodaju knjige povlačenjem tiskanih i distribuiranih primjeraka iz prodaje.

III. Privremene mjere iz točke I. i II. izreke ovog rješenja ostaju na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

IV. Ako se drugotuženik-protivnik osiguranja II., Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašao suprotno navedenim obvezama pod točkom I. i II., sud drugotuženiku-protivniku osiguranja II., Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske, na temelju članka 342. stavak 1., a u vezi s člankom 262. stavak 2. i člankom 263. stavkom 1., te članka 16. ovršnog zakona zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.327,00 (tisuću tristo dvadeset i sedam) EUR, te odgovornoj osobi u Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske zaprječuje novčanom kaznom sukladno članku 16. st. 2. Ovršnog zakona, koje će novčane kazne izreći na prijedlog predlagatelja osiguranja.

V. Ako se provtuženik-protivnik osiguranja I., FE, i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašao suprotno obvezi navedenoj pod točkom I., sud prvotuženiku- protivniku osiguranja I., FE na temelju članka 342. stavak 1., a u vezi s člankom 263. stavak 1., te članka 16. Ovršnog zakona zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od najmanje 133,00 (stotrideset i tri) EUR, koju će novčanu kaznu izreći na prijedlog predlagatelja osiguranja.

VI. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere iz točke I. i II. izreke ovog rješenja.

VII. Nalaže se prvotuženiku-protivniku osiguranja I., FE, i drugotuženiku- protivniku osiguranja II., Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske, da solidarno nadoknade prouzročeni trošak ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 (osam) dana od dana dostave rješenja."

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu 01. ožujka 2021. protiv prvotuženika i drugotuženika radi povrede autorskih prava.

U tužbi navodi kako je prvotuženik u knjizi "Medvedgrad na Oltaru domovine – pogled izbliza", izdana u prosincu 2020. u izdavaštvu drugotuženika (dalje: Knjiga) svojim navodima, uz neovlašteno korištenje idejnih projekata rekonstrukcije pročelja palas [adresa] (radi se o četiri varijante idejnog projekta rekonstrukcije pročelja zapadnog palasa, idejnog projekta rekonstrukcije podruma zapadnog palasa, idejni projekt rekonstrukcije kata zapadnog palasa, te dvije varijante idejnog projekta rekonstrukcije istočnog palasa) pokojnog arhitekta LE, oca tužiteljice, vrijeđa ugled i čast pokojnog arhitekta LE. U Knjizi prvotuženik iznosi svoja viđenja i razmišljanja o sudionicima procesa obnove [adresa], a u kojima je kao konzervator i sam sudjelovao. Međutim, prilikom izlaganja o procesu obnove [adresa] u više navrata iznosi svoje vlastite vrijednosne navode o arhitektu LE i njegovom radu na obnovi [adresa], a koji, pozivom na autorska djela arhitekta LE, imaju za cilj umanjiti ugled i čast samog arhitekta LE. Tužiteljica navodi kako prvotuženik FE u svojim navodima bez imalo srama vrijeđa arhitekta LE i njegov rad pritom svoju netrpeljivost i želju za uvredom arhitekta LE ne pokušava ni sakriti pozivom na pravila struke ili objašnjenja zašto se ne slaže s prijedlozima arhitekta LE. Smatra kako prvotuženik svoje stručno neslaganje ne iskazuje civiliziranim razgovorom o stručnom diskursu, već divljački verbalno napada i prostački vrijeđa lik i idejne projekte (autorska djela) arhitekta LE ne štedeći raspoloživa sredstva. Citiranim navodima prvotuženik, kao autor Knjige, i drugotuženik, kao nakladnik (dalje: Tuženici), vrijeđaju rad arhitekta LE, posljedično njegovu čast i ugled, zaštićenu sukladno čl. 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 167/2003, 79/2007, 125/2011, 80/2011, 141/2013, 127/2104, 62/2017, 96/2018, dalje: ZAP). Pritom Tuženici i neovlašteno koriste predmetne idejne projekte rekonstrukcije [adresa] koji su autorsko djelo pokojnog arhitekta LE. Tužiteljica navodi kako autorsko pravo arhitekta LE na predmetnim idejnim projektima nije sporno budući da i sam prvotuženik u Knjizi uz svaku sliku naznačuje ime autora. Također, osim navedenih idejnih projekata koji su samostalno djelo arhitekta LE, u Knjizi su navedena i djela grupe autora kojoj je bio povjeren projekt obnove [adresa], a kojih je koautor bio i arhitekt LE.

Tužiteljica ističe kako je kao zakonska nasljednica, prema čl. 172. st. 4. ZAP- a, ovlaštena tražiti zaštitu povrijeđenih moralnih i imovinskih prava autora. Također opreza radi, tužiteljica ističe kako niti pasivna legitimacija drugotuženika, nakladnika Knjige, u predmetnom slučaju nije sporna jer je autorsko pravo apsolutno pravo koje djeluje prema svima. Drugotuženik je umnožio i distribuirao Knjigu kojom se povređuje čast i ugled autora djela arhitekture, pritom je svojim radnjama omogućio da se proširi povreda časti i ugleda arhitekta ČE te je stoga odgovoran jednako kao i prvotuženik.

Tužiteljica smatra kako su tuženici zajedničkim djelovanjem povrijedili prava autora propisna ZAP-om, stoga je njihova odgovornost za takvu povredu, sukladno čl. 173. st. 2. ZAP-a solidarna. Također, tuženici su znali da je tužiteljica nositelj autorskog prava na idejnim projektima arhitekta LE te ju nisu tražili, ni obavijestili da će koristiti autorska djela arhitekta LE.

Prije podnošenja ove tužbe i privremene mjere tužiteljica se obratila tuženicima dopisom kako bi ih obavijestila o povredi ugleda i časti arhitekta LE i neovlaštenom korištenju idejnih projekata te zatražila povlačenje knjige iz prometa. Međutim, tuženici su se na dopis tužiteljice oglušili i nastavili s povredom autorskog prava.

Slijedom svega navedenog, tužiteljica traži da sud (i) utvrdi povredu autorskog moralnog prava, odnosno časti i ugleda arhitekta LE, (ii) naloži tuženicima da na ime povrede autorskih moralnih prva nastalih vrijeđanjem uz korištenje autorskog djela na način koji ugrožava ugled i čast arhitekta LE, solidarno naknade tužiteljici prouzročenu neimovinsku štetu, (iii) naloži povlačenje Knjige iz prodaje, (iv) objavi pravomoćnu presudu u sredstvima javnog oglašavanja i (v) naloži tuženicima da solidarno tužiteljici naknade troškove postupka. Radi učinkovite i pravovremene zaštite autorskog moralnog prava arhitekta LE, tužiteljica predlaže da se protiv tuženika odredi privremena mjera prije dostave tužbe tuženicima na odgovor, odnosno tzv. privremena mjera bez obavješćivanja tuženika sukladno čl. 185. st. 4. ZAP-a, a podredno da se odredi privremena mjera nakon dostave tužbe tuženicima sukladno čl. 185. st. 1. ZAP-a. Tužiteljica također po osnovi povrede časti i ugleda autora traži da sud naloži tuženicima da solidarno plate tužiteljici iznos od 1.990,84 eura te da se pravomoćna presuda zajedno s obrazloženjem objavi u sredstvima javnog priopćavanja, i to u tiskanom i web izdanju Jutarnjeg lista i Večernjeg lista, te web izdanju na stranici Index.hr i dopuh.hr na solidarni trošak tuženika.

Tužiteljica se pri procjeni visine pravične naknade za neimovinsku štetu vodila kriterijima navedenim u čl. 1100. ZOO-a, kriterijima navedenim u članku suca VTS-a Borisa Blaževića, kriterijima navedenim u članku profesora OE i kriterijima iz sudske prakse, kao što su: okolnosti pod kojima je došlo do povrede autorskog moralnog prava (javno mjesto, značaj za stručni i građanski ugled, etičko i kulturno prihvaćanje); značenje povrijeđenog dobra; jačina posljedica koju tužiteljica zbog toga trpi; trajanje posljedica koje tužiteljica zbog toga trpi; pravičnost; interes zaštite prava intelektualnog vlasništva; cilj kojemu služi pravična novčana naknada (kompenzacijska funkcija, preventivna funkcija, kaznena funkcija i funkcija materijalne satisfakcije).

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu od 18. lipnja 2021. navodi kako je predmet tužbe (navodna) povreda ugleda i časti pok. LE, međutim smatra kako iz navoda iz tužbe razvidno je da (navodna) povreda ugleda i časti LE ne ulazi u povredu moralnih prava autora propisanih čl. 14. do 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03-96/18) odnosno ne čini povredu čl. 16. (Pravo na poštivanje autorskog djela i čast ili ugled autora) točnije prava na reputaciju, na koji upire tužiteljica, posljedično čemu se na radi "o sporu koji se odnosi na zaštitu autorskog prava" predviđenog čl. 34.b. točka 8. Zakona o parničnom postupku, a za koji je propisana nadležnost trgovačkog suda. Naime, pravo na reputaciju se odredbom čl. 16. definira kao "svako korištenje autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled" tako da se prema ovom zakonskom određenju, a da bi se radilo o povredi prava na reputaciju kao moralnog prava autora, mora raditi o takvom načinu korištenja djela koji ugrožava čast ili ugled autora odnosno o okolnosti da povreda ugleda ili časti autora nastupa kao posljedica načina korištenja, što u konkretnom slučaju nije tako. U prilog tome sudska praksa odluka VTS RH-a Pž-5467/99 od 16.6.2000. iz koje proizlazi da je do povrede časti i ugleda autora došlo zbog načina korištenja djela tj. objavom djela u listu "Feral Tribune" s čijom se uređivačkom politikom ne slaže tužitelj kao autor i hrvatski branitelj.

Dakle prvotuženik smatra kako u konkretnom slučaju ne radi se o "pravu korištenja" (iskorištavanja, upotrebi) niti o takvom načinu korištenja koji traži čl. 16., osobito ne "korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled", već se radi o iznošenju stručnog mišljenja tj. stručno-kritičkog osvrta prvotuženika, uvaženog konzervatora, na rad arhitekta LE i njega kao osobu, uz spominjanje izvjesnih arhitektonskih rješenja kao primjera učinjenih propusta LE i njega kao osobu, uz spominjanje izvjesnih arhitektonskih rješenja kao primjera učinjenih propusta LE u tim rješenjima, koja su tematski vezana za [adresa] kao i knjiga prvotuženika, a koja se djela logično moraju spomenuti ako se iznosi kritika na njegov rad vezan za projekt obnove [adresa] koji je od nacionalne važnosti, na kojem je radio i prvotuženik i koji je tema knjige. Prvotuženik smatra kako način i sadržaj onoga od što je iznio u knjizi o ĆE na liniji je slobode govora, uvažavanja načela struke na iznošenje vlastitog mišljenja i ocjene te neupitne kvalificiranosti prvotuženika na davanje takovih ocjena i mišljenja što se, kao i vrhunska kvaliteta knjige, dokazuje činjenicom da je prvotuženik u 5. mjesecu 2021. godine dobio Godišnju nagradu Društva povjesničara umjetnosti hrvatske u kategoriji zaštita kulturne baštine za 2020. godinu za knjigu Medvedgrad na Oltaru domovine-pogled izbliza, koja će u 6. mjesecu 2021. godine biti objavljena javnosti putem Biltena DPUH-a. Prvotuženik smatra da bi se u ovom slučaju eventualno radilo, ako to tužiteljica dokaže, o klasičnoj povredi ugleda i časti (prava osobnosti) iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima , a nikako o povredi prava na reputaciju iz čl. 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima te time o nadležnosti općinskog, a ne trgovačkog suda (čl. 34. st. 2. i čl. 34.b. toč. 8. ZPP-a).

Prvotuženik osporava i aktivnu legitimaciju tužiteljice.

Prvotuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Poriče osnov i visinu. Smatra da je tužba konfuzna i nerazumljiva. tužiteljica nije jasno, konkretno naznačila niti obrazložila o kojim bi se točno povredama autorskog prava radilo i na koji način bi bila počinjena povreda kojeg autorskog prava, da li samo moralnih ili imovinskih i točno kojih a koje Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima štiti, slijedom čega bi imala pravo na pravnu zaštitu. Pravna pozicija prvotuženika je time otežana, nejasno je za koje navodne povrede i s kojim pravnim argumentima ga se tereti.

Prvotuženik također poriče da bi sporni idejni projekti točnije skice bili autorsko djelo (originalna intelektualna tvorevina – novo, originalno i kreativno ostvarenje), da su djelo LE i da je isti njihov autor. Skice su rad radne grupe čiji su članovi pored ostalih bili i prvotuženik i LE tako da rezultat rada radne grupe ne može pripadati LE niti biti njegovo autorsko djelo. Navođenje imena i prezimena arhitekta LE uz prikaze skica nije dokaz da je isti autor djela, jer je prvotuženik kao pravno neuka osoba isto naveo ne zato što je ČE s pravnog stanovišta i u duhu Zakona njihov autor, već laički, iz opreznosti da ne bi bio tužen premda je i za njega samoga nedvojbeno, a vidljivo iz cjelokupnog teksta sporne knjige, da su dotična arhitektonska rješenja rezultat rada više osoba. Smatra kako nije povrijedio prava LE iz čl. 14. do 16. i čl. 18. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kao niti pravo na reputaciju, a niti pravo osobnosti jer se ne radi, kako je prethodno obrazloženo, o povredi čl. 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima niti o povredi čl. 19. ZOO-a. Osporava da bi skica (idejni projekti) bili neovlašteno korišteni odnosno objavljivani na neovlašteni način jer su objavljeni već u mjesecu svibnju 1993. godine u studiji "Rješenja memorijalnog obilježja Hrvatske slobode "Medvedgrad" što tužiteljica izrijekom priznaje u podnesku od 20.05.2021. u toč. 13., zatim jer je i sam LE za života uručio svoj dio rada prvotuženiku bez da je dao ikakvo ograničenje i zbranu glede publiciranja i upotrebe (čime mu je dao dozvolu da rad bude javno dostupan što je logično je je dio projekta od nacionalne važnosti) i jer je prvotuženik njihovim reproduciranjem postupio sukladno čl. 85. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Poriče se da bi skice bile objavljene protivno čl. 85. obzirom nema povrede prava na reputaciju iz čl. 16. kako je prethodno obrazloženo.

Također osporava da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu neimovinske štete jer povreda časti i ugleda LE u smislu odredbe čl. 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kao i u smislu odredbe čl. 19. ZOO-a nije počinjena. Poriče se da bi za procjenu visine naknade štete bili relevantni kriteriji, u koje tužiteljica upire, iz članka suca Borisa Blaževića i profesora DE. Isti ne mogu zamijeniti zakonsku odredbu. Poriče se da bi navodi iz toč. 35. tužbe činili ikakve kriterije za odmjeravanje visine naknade. Jedini bitni kriteriji, pod uvjetom da se radi o povredi časti i ugleda, su kriteriji iz čl. 1100. ZOO-a. Odredbom st. 1. i 2. ostavljeno je sudu prema vlastitom uvjerenju i procjeni suda od slučaja do slučaja.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu od 04. svibnja 2021. Navodi kako iz navoda iz tužbe proizlazi da se tužba odnosi na naknadu neimovinske štete koja nije vezana za zaštitu autorskog prava, odnosno ne radi se o pravima zaštićenim Zakonom o autorskim i srodnim pravima (dalje u tekstu: ZASP), a slijedom čega za odlučivanje o tom tužbenog zahtjeva nije stvarno nadležna Trgovački sud u Zagrebu, već Općinski građanski sud u Zagrebu.

Drugotuženik u cijelosti osporava navode tužbe, te pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

Drugotuženik osporava da bi tužiteljica imala bilo kakva prava koja bi joj bila povrijeđana stavljanjem u promet knjige FE "Medvedgrad na Oltaru domovine-pogled izbliza".

Zatim ukazuje da tužiteljica u tužbi nije obrazložila na koji način bi bila povrijeđena moralna prava LE koja proizlazi iz izdavanja knjige FE " [adresa] na Oltaru domovine-pogled izbliza", a koja bi moralna prava bila zaštićena odredbama ZASP-a.Premda tužiteljica iznosi citate iz predmetne knjige nedvojbeno je da isti ne predstavljaju povredu moralnih prava LE. Nadalje, ističe da je netočno da bi navodima i upotrebom idejnih projekata arhitekta LE bez ovlaštenja vrijeđalo ugled i čast istoga. Suprotno navodima tužiteljice, drugotuženik smatra da predmetna knjiga sadržajno predstavlja kritičko/stručni osvrt i svjedočanstvo prvotuženika kao autora, a što i sam podnaslov sugerira – Pogled izbliza, a vezano uz sudbinu najvećeg srednjovjekovnog burga u Hrvatskoj u kontekstu njegove obnove odnosno izgradnje Oltara domovine, a sve to s dvadesetogodišnjim odmakom.

Drugotuženik također osporava da bi predmetne skice bile autorsko djelo LE. Naime, predmetne skice za koje tužiteljica tvrdi da su autorsko djelo LE, rezultat su rada radne grupe koju je u dogovoru sa tadašnjim predsjednikom [adresa] JE formirao GE, a radi izrade studije – rješenja memorijalnog obilježja Hrvatske slobode – "Medvedgrad – studija memorijalnog obilježja". Članovi navedene radne grupe između ostalih su bili autor knjige prof. FE i akademik LE, dipl.ing.. Navedene skice objavljene su u citiranoj studiji u svibnju 1993. godine. Obzirom na to da su sve skice prethodno objavljene, niti teoretski se ne bi moglo raditi o povredi moralnih prava LE kao što to neosnovano navodi predlagatelj osiguranja. F, drugotuženik ističe da knjiga prvotuženika FE "Medvedgrad na Oltaru domovine-pogled izbliza", predstavlja stručno odnosno znanstveno djelo namijenjeno radi osvrta, recenzije, polemike i kritike studije [adresa]. Dakle radi se o djelu čija namjena je znanstveno istraživanje slijedom čega je dopušteno korištenje predmetnih skica.

Drugotuženik ponavlja da predmetna knjiga predstavlja znanstveno istraživački rad, odnosno svjedočanstvo prvotuženika kao autora o radu na jednoj znanstveno istraživačkoj studiji, pa bi svako drugačije tumačenje bilo usmjereno na ograničavanje prava prvotuženika kao autora i drugotuženikakao nakladnika na izdavanje stručno znanstvene literature, a čije izdavanje je u interesu društva u cijelosti.

Obzirom na gore navedeno drugotuženik predlaže odbiti kao neosnovanu tužbu, uz istovremeno naknadu troškova postupka drugotuženiku, s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja odluke pa do isplate.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju koju su stranke uložile u spis te je proveden dokaz saslušanjem stranaka u ovom postupku.

5. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 89/21, 80/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao zakonske nasljednice arhitekta LE prema tuženicima radi građanskopravne zaštite autorskih moralnih prava, odnosno časti i ugleda arhitekta LE kao autora idejnih projekata rekonstrukcije pročelja palasa [adresa] i to utvrđenjem učinjene povrede zabranom svake daljnje povrede na način da se povuku svi tiskani i distribuirani primjerci knjige "Medvedgrad na Oltaru domovine pogled izbliza", naknadom imovinske štete u iznosu od 1.991,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i objavom presude u dnevnim novinama i na web stranici "Jutarnjeg lista" i "Večernjeg lista" te na web stranici Index .hr i dpuh.hr na trošak tuženika, a za koju povredu tužiteljica tvrdi da joj je nastala neovlaštenim korištenjem četiri varijante idejnih projekata rekonstrukcije pročelja palasa [adresa] te vrijeđanjem ugleda i časti pokojnog arhitekta LE.

7. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija te osnova i visina utuženog potraživanja imajući u vidu da su tuženici osporili da bi predmetne skice bile autorsko djelo LE, da bi iste bile objavljene na neovlašteni način te da bi sporni idejni projekti bili korišteni radi vrijeđanja časti i ugleda arhitekta LE.

8. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužiteljice valja istaknuti kako je drugostupanjski sud je u odluci poslovni broj Pž-5683/2021 koja je donijeta u ovoj pravnoj stvari naveo da činjenica da ugroženo autorsko pravo nije poimence navedeno u rješenju o nasljeđivanju nije odlučujuće za pitanje aktivne legitimacije tužiteljice odnosno sud navodi kako je u prvostupanjskom postupku pogrešno ocjenjeno kako tužiteljica nije aktivno legitimirana u ovom postupku. Dakle, tužiteljica je sukladno navedenom aktivno legitimirana u ovom postupku te temeljem članka 173. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18 dalje: ZAPSP) kao lex specialis kao nositelj istog prava kao i drugi nasljednici prema trećima zahtijevati zaštitu prava koje je povrijeđeno kao da je jedini nositelj. Stoga tužiteljica temeljem članka 172. stavak 4. kao i članka 41. ZAPSP-a kao nasljednik autora pripadaju joj sva prava koja bi pripadala autoru.

9. Tužiteljica je podneskom od 16.01.2023. specificirala tužbeni zahtjev na način da je odredila koja autorska djela su neovlašteno upotrijebljena u knjizi " [adresa] na Oltaru domovine-pogled izbliza". Ističe da se radi o: Idejnom projektu rekonstrukcije pročelja zapadnog palasa, varijanta 1, 2, 3 i 4 (1993.). Idejnog projekta rekonstrukcije podruma zapadnog palasa (1993), Idejnog projekta rekonstrukcije istočnog palasa, varijanta 1 (1993), Studija aksonometrija (1992), Studije i tlocrti studija za Medvedgrad iz 1993.

10. Odredbom 13. st. 1. ZAPSP-a propisano je da autorsko pravo sadržava između ostaloga i moralna prava autora. Autorskim pravom štite se i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom odnosno moralna prava autora (čl. 13. st. 2. ZAPSP-a). Nadalje, odredbom čl. 15. ZAPSP-a propisano je da autor ima prvo biti priznat i označen kao autor djela (st. 1.), a osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi navođenje autora, dok je odredbom članka 16. ZAPSP-a propisano da autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast i ugled.

11. Moralna prava se izražavaju kao zaštita autorovih veza sa djelom. Pravo na poštivanje cjelovitosti autorskog djela ovlašćuje nasljednika da se usprotivi deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni djela kao i uništenju djela. To pravo nasljednik je dužan izvršavati na onaj način na kakav bi to autor činio da je živ. Nasljednik je dužan izvršavati moralno pravo na čast i ugled autorovu, a ne svoju. To zbog toga što u to slučaju ne bi bile povrijeđene osobne i duhovne veze autora s njegovom djelom već bi bila povrijeđena neka od izvornih osobnih prava nasljednikovih prava koja se štite drugim odgovarajućim instrumentima, a ne autorskim pravom.

Dakle, nasljednici su dužni i ovlašteni naslijeđena moralna prava štititi i ostvarivati na način kako bi to autor činio da je živ. To znači da za sve povrede moralnih prava nakon autorove smrti nekog autorskog djela počinitelj odgovara autorovim nasljednicima te je njima dužan popraviti svaku štetu koja bi time nastala i dati svaku satisfakciju koju bi sukladno zahtjevu nasljednika okolnostima konkretnog slučaja i odredbama zakona o autorskom pravu i srodnim pravima i drugih odgovarajućih zakona (Zakona o obveznim odnosima) imao dati.

12. Tužiteljica FEG u svom iskazu danom u dokazne svrhe navodi, kako se radilo o projektu, timskom radu obnove [adresa] od 1992. do 1994. Njezin otac je jedan od autora koji su radili na tom projektu i povod tužbi je prezentacija cijele te situacije i osobne uvrede, omalovažavanja na jedan vulgaran karikaturan način u knjizi FE. Navodi kako je njezin otac bio pozvan od tadašnjih mjerodavnih stručnjaka kao jedan od autora da izradi projektnu studiju za taj prostor. Tu su sudjelovali i drugi arhitekti radi se o modelu – pozivnom natječaju, gdje ocjenjivački sud koji je sastavljen od arhitekata i povjesničara i odlučuju tko će biti u angažiran. Ističe kako je njezin otac LE pozvan kao dokazani projektant, iskusan profesionalac koji je do tada primio sve stručne nagrade koje je jedan arhitekt u Hrvatskoj za svoj rad može dobiti, npr. ĐE, UE, AE i nagrade Zagrebačkih salona arhitekture. Osim toga imao je ostvarenja na području zaštićenih, kulturne baštine za rekonstrukciju i adaptaciju kneževog dvora u Šibeniku. Neposredno prije angažiranja na projektu Medvedgrad započeo je na projektu rekonstrukciji adaptacije HNK u Šibeniku i bivšeg samostana u Opatičkoj za Muzej grada Zagreba. Ističe kako je projekt [adresa] imalo veliko značenje za njega , on je primio priznanje red Danice sa likom VE za osobite zasluge u kulturi, bilo mu je osobito drago da je dao doprinos u tom kritičnom i ratnom vremenu, odnosno da je kao osoba pridonijela stvaranju identiteta Hrvatske državnosti sa svojim umjetničkim radom. Taj projekt i to priznanje ima jedno simboličko značenje za njega u okviru cijelog opusa. Smatra da bi se njezin otac osjećao poniženo da je pročitao knjigu PE, jer se ne vrijeđa njegov rad na [adresa] već se vrijeđa cijeli njegov arhitektonski opus i njega kao osobu, dakle navode se neki izrazi eksplicitno i implicitno u velikom broju a to je na primjer "glupan" "bezorijentiran", "ne zna što radi". Ističe kako FE nije arhitekt te se nije bavio valorizacijom arhitektonskih opusa, ali si prisvaja pravo da sudi u globalu u kompletu o nečijem dijelu kao i o osobi to je jedan vulgarni iskrivljeni portret koji se može iščitati. Smatra da sve što je njezin otac izjavio, predložio, napravio sve je prezentirano na jako omalovažavajući način, neprimjerenim jezikom i sa negativnim predznakom. Misli da nitko ne bi mogao podnijeti takvu karakterizaciju kakvu čitamo u knjizi. To je jedan jezik koji njezin otac ne bi nikada koristio niti u kojoj prilici, a pogotovo ne u pisanoj formi koja ostaje zauvijek prisutna. Ono što smatra osobito podmuklim što je knjiga izašla kada nema živih svjedoka, čak je uvjerena da ta knjiga ne bi izašla da je netko od involviranih živ, pretpostavlja da je sam autor svjestan iskrivljivanja jedne krajnje subjektivne interpretacije krajnjih događaja. Navodi kako je ona u to vrijeme bila arhitekt i bila je upoznata sa samom izradom projekta i sa tijekom događaja, a brojne sudionike je i privatno poznavala.

Također ističe kako članak koji je napisao FE i objavio u stručnom listu „ Peristil“ o projektu Medvedgrad je intoniran u jednom prihvatljivom tonu bez osobnih uvreda, bez omalovažavanja. Njezin otac se ne bi složio sa time što je napisano, a niti mu je palo na pamet da intervenira, reagira, smatrao je da je svačije pravo da iznese svoje mišljenje. On je na taj članak gledao kao na prezentaciju stajališta jedne konzervatorske struje. Mogu dodati da se arhitekti i konzervatori učestali ne slažu i imaju različite poglede. Smatra da bi navedena knjiga trebala biti stručna obzirom na to da ju je izdalo Društvo Povjesničara umjetnosti Hrvatske. Također smatra da je jako uvredljivo za nekoga tko ima 60-tak godina koji je angažiran putem natječaja reći da je "da se ne ponaša adekvatno svojem znanju" drugim riječima da se radi o neznalici potpunoj. Nema saznanja da je njezin otac dao dozvolu članovima grupe i prvotuženiku da se koriste crtežima. Nitko ju nije pitao za dozvolu za objavu crteža. Potvrđuje kako su sporna djela na kojima temelji tužbu sporna djela bila javno publicirana.

13. Prvotuženik FE u iskazu danom u dokazne svrhe u bitnome navodi, kako je čitav radni vijek proveo u Restauratorskom zavodu Republike Hrvatske te da je radio na najznačajnijim spomenicima kontinentalne Hrvatske, na objektima koji su bili najznačajniji spomenici kulture srednjovjekovnog razdoblja. Smatra i ističe da Ustav Republike Hrvatske svakom čovjeku daje pravo na mišljenje i da je tužiteljica dnevnički postupak opisan u knjizi prikazala pogrešno. Ističe kako je čitav postupak bio nezakonit, da nije bilo dozvole od službe Zaštite, pisanog projektnog zadatka, da ne postoji dokument kojim je imenovan radni tim, na kraju Medvedgrad je otvoren bez uporabne dozvole, bez primopredaje radova. Ističe kako nikada nije rekao da je LE glupan, već da je radio mega gluposti. Bio je jako suzdržan prema njemu. U odnosu na nacrte koji se spominju u tužbi ističe da je podloga nacrta bila dana od strane restauratorskog zavoda. Smatra da arhitekt LE ne razumije srednjovjekovnu arhitekturu te smatra da upravo iz nacrta je razvidno navedeno. Navodi da od 5. do 6. nacrta koji se spominju u tužbi, on ih je vidio u Umjetničkom paviljonu 1992. na jednoj izložbi te je on potpisan na istima kao suradnik, smatra da kao suradnik ima pravo koristiti navedenu dokumentaciju, ali je isto tako zamolio da ga se oslobodi rada u timu te da se njegovo ime više ne pojavljuje na istima. Ističe da su svi nacrti nastali dok je postojala radna grupa i tim i da dva mjeseca prije svečanog otvaranja spomenika je odlučeno da svaki arhitekt potpisuje svoj nacrt. Smatra da se radilo o političkom projektu. Nacrti su dani na raspolaganje njemu i drugima odnosno nitko nije zabranio objavljivanje tih nacrta.

14. Drugotuženik prof. CE (predsjednik drugotuženika prestao mandat prije dvije godine) u bitnome navodi da je kada je saznao da je kolega FE, ovdje prvotuženik vodio svojevrstan dnevnik o radovima na [adresa] i čuvao dokumentaciju, on kao predsjednik i Uprava društva htjeli su da se to objavi, jer upravo dio naslova knjige "Iz blizine" važan je kao autentično svjedočanstvo 90-tih godina, kada je prvi puta pokojni predsjednik JE spomenuo [adresa] kao jedan politički projekt ozbiljnih posljedica. Ističe kako je knjigu njihova struka izuzetno dobro primila, on je napisao predgovor, a kolega prof. ZE sa katedre Zaštitu spomenik, Filozofskog odsjeka za povijest umjetnosti napisao je pohvalu knjige u časopisu za kulturu "Vijenac" i u dnevnim novinama izlazile su isključivo pohvale. Smatra kako u navedenoj knjizi nema neprimjerenih opservacija o arhitektu LE i da je knjiga napisana stilom kojim prvotuženik piše kada piše tekstove koji nisu znanstveni i koji se objavljuju u časopisima. Ističe da knjiga nije znanstveni rad već da se radi o dnevniku jednog procesa te se shodno tome se jezik mijenja. Smatra da u knjizi ništa vulgarno, uvredljivo ili omaložavajuče nije napisano za arhitekta LE.

15. Uvidom u knjigu prvotuženika "Medvedgrad na Oltaru domovine -pogled izbliza" razvidno je kako su u knjizi navedene rečenice-navodi za koje tužiteljica tvrdi da je istima došlo do povrede autorskih moralnih prava odnosno časti i ugleda arhitekta LE:

1. "U automobilu sam se vozio s L i LE. Kada smo došli na [adresa], uslijedila su nevjerojatna pitanja, u čemu je prednjačio LE, za kojega se, prema tim pitanjima, nikada ne bi pomislilo da je po profesiji arhitekt. Začudilo me je kako ni drugom akademiku neke lapidarne stvari nisu bile jasne… Na povratku s [adresa], u automobilu, LE se obratio L: Znate, sada kada smo razgledali [adresa], nisu mi jasne dvije stvari: prvo, je li investicija ograničena i, drugo, gdje postaviti parkiralište za najmanje 50 automobila?

Na prvo pitanje L mu je odmah odgovorio da je predsjednik Medvedgradu dao takvo značenje da investicija nije ničim ograničena, što je LE očito zadovoljilo. Na drugo je pitanje L odgovorio da je to stvar detaljnih analiza. Već iz ova dva pitanja vidi se potpuno Vulinovo nerazumijevanje [adresa]." (str. 113-114. Knjige)

2. "Govorio je Č, O, Ć, bilo je još mnogo nevažna laprdanja, ja sam ponovio svoje mišljenje, ali je od svih bio „najzanimljiviji“ akademik LE. On se pri kraju obratio predsjedniku s otprilike ovom pričom: Gospodine Predsjedniče, kada se ovakav veliki i za državu značajan problem pojavi na primjer pred francuskim predsjednikom D, onda se raspiše veliki natječaj, možda i međunarodni, formira se žiri koji izabere pet-šest radova, da bi na kraju predsjednik D, između tih pet-šest radova, odabrao najbolje rješenje, koje se na kraju izvede. Nema dvojbe da je predsjednik samo to čekao, a LE će u znak zahvalnosti vjerojatno biti taj kome će biti povjeren posao… A tu mu je LE zbilja najviše pomogao. Kući sam se vraćao s J, s kojim sam i došao. Bio je silno ljut na LE, a rekao je između ostalog tom čovjeku nikada više neću dati ruku…. Dakle, predsjednik je očito vrlo rado prihvatio onu Vulinovu sugestiju…"

3. "U svakom slučaju, pojedini kao što je LE spremni su ostvariti svaku predsjednikovu zamisao." (str. 127-129. Knjige)

4. "Umiješao se LE, koji je rekao da je možda izvorno bio dolje zid širine 64 cm, a prema gore se onda proširio sa 64 na 190 cm i dalje je na tome dijelu bio kameni. Opet nešto nevjerojatno izašlo iz usta arhitekta. Bilo je tu dalje čuđenja što se tu opće nalaze opečni zidovi, da bi bilo bolje da su kameni (!). To me podsjetilo na jedan susret, čini mi se 1990, s policajcima u Brinju. Nakon što smo ranije završili s poslom, namjeravali smo se u Zagrebu vratiti preko Kladuše i tamo razgledati velike radove koji su se tada izvodili na Starom gradu. Imali smo samo jednu prastaru autokartu, a nadali smo se da je u međuvremenu asfaltirana neka nova cesta. Zato smo upitali policajce koji su stajali ispred policijske stanice da li znaju neki kraći put za Kladušu. Oni su nas zatražili autokartu i nakon proučavanja karte kratko su nam rekli: Lako bi bilo da ste vi u Karlovcu. U tom smo trenutku G i ja zgrabili kartu i odjurili u kombi, gdje se nismo mogli prestati smijati. Zašto se čuditi i smijati ličkim policajcima, kada na jednaki način razmišljaju i gore sveučilišni profesori i akademici." (str. 162-163. Knjige)

5. "Ono što je u četiri varijante rješenja pročelja zapadnog krila palasa napravio LE rezultat je Bedenkova sufliranja, a LE potpuno diskreditira, ne samo kao ozbiljna projektanta nego kao osobu koja zna logično razmišljati. Navest ću samo četiri njegove varijante rješenja pročelja zapadnog palasa (op.a – sl. 47, 48, 49, 50)…

Jednako velike gluposti nacrtao je i u tlocrtnim podruma (sl. 51) i kata palasa (sl. 52)…

Jednako je dezorijentiran i kod istočnog krila palasa, gdje radi dvije varijante dvorišnog (zapadnog) pročelja (sl. 53 i 54)…

Nema dvojbe da ga je Đ totalno zbunio. LE je na današnji dan bio obavezan predati idejni projekt zapadnog krila palasa, no on predaje četiri skicozne varijante rješenja pročelja, a izbor bi za njega valjda morali učiniti recenzenti." (str. 167 – 171. Knjige)

6. "Kada smo bili u podrumu svi zajedno, zapitao sam U za sudbinu ovih prostora… odgovorio mi je da se tu nije ništa promijenilo, da je tu kafić ili bistro. Moj jetki odgovor samo je bio: Samo onaj kome ništa nije bistro, stavlja tu bistro (op.a. prvotuženik misli na LE). U toj dosta napetoj atmosferi upitao sam ga da li je pročitao moje mišljenje o projektu koji je prezentiran na izložbi, na što mi je rekao da sam ja ljubomoran na LE, a dao sam ga voditeljici projekta, ali ga je ona s gađenjem odbila pročitati." (str. 174-175. Knjige)

7. "Možda je zanimljivo Hržićevo ponašanje… odmah se vidi da je naučen na timski rad, za razliku od akademika LE. Taj ništa ne razumije, ništa ne pita, ništa ga ne muči, pa u skladu s tim nikada nema potrebe čak ni obići [adresa]." (str. 176. Knjige)

8. " LE je jeo samo gibanicu i pio mineralnu vodu. E pa sad, on bi trebao biti taj koji odlučuje o budućoj namjeni podruma, o vrsti usluge koja će se u njemu pružati. On, koji u ovakvim okolnostima i u ovakvu prostoru prije samo mineralnu vodu – ili možda čaj, ili voćni sok" (str. 177. Knjige)

9. " A je imenovan za „vršenje stalnog konzervatorskog nadzora u vezi izvršenja radova na obnovi [adresa] s memorijalnim obilježjem u čast hrvatske slobode“. Uz njega je imenovan Đ,… Od tog dana za sve što se događa na [adresa] odgovaraju njih dvojica, oni su ti koji trebaju podmetnu leđa, prije svega za sve Vulinove gluposti, ali i za kvalitetu rada, koja na kraju može biti samo razmjerna postavljenim neshvatljivo kratkim rokovima." (str. 179. Knjige)

10. "Do sad se nastojalo da se sve prikaže kao timski rad, svi da potpišu sve, na što V nikako nije htio pristati, jer je, vjerujem, dobro poznavao Vulinove domete i način rada" (str. 183. Knjige)

11. "Zid nije debljine 64 cm, koliko je izvorno bio debeo, nego 102 cm, dakle LE i dalje zadržava, iz samo njemu znanih razloga, u gornjem dijelu debljinu donjeg dijela zida kamene supstrukcije, koja je na tome dijelu jača zbog svima, osim njemu, jasnih razloga." (str. 193. Knjige)

12. " V je i sam zgrožen nad rješenjem palasa (op.a – LE je projektirao palas) i svih njegovih detalja, a to je popratio i konstatacijom – s njegovim kućama (op.a. misli se na LE) uvijek ima problema." (str. 197. Knjige)

13. " JE ulazi u dvorište i nakon upoznavanja s izvođačima i projektantima zapoinje razgovor, koji tako mnogo govori o onima koji su u njemu sudjelovali, posebno o LE, P i Đ." (str. 211. Knjige)

14. "Vulinovi dometi ogledaju se i na groznoj stolariji (drvena krila bifora ne mogu se čak ni popratno otvoriti, da bi se na primjer opralo staklo), a na vrata su postavljene jeftine kvake kupljene navodno u Metrou." (str. 216. Knjige)

15. "Sve ono što je učinjeno na palasu, i način na koji je to učinjeno, diskvalificira i LE i Đ iz svih budućih aktivnosti u zaštiti nekog spomenika kulture." (str. 220. Knjige)

16. U odnosu na navode tuženika da arhitekt LE nije autor idejnih projekata navedenih u knjizi "Medvedgrad na Oltaru domovine – pogled izbilza" ističe se kako je tijekom postupka utvrđeno da je arhitekt LE sudjelovao u radnoj skupini za izradu navedenih autorskih djela (što nije niti sporno u postupku) te da sukladno članku. 11. stavak 1. ZAPSP-a osobe koje su svojim zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, čijim doprinosima ne mogu samostalno koristiti su koautori, te koautorima se pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu te svaki od autora može samostalno zaštititi svoje autorsko pravo.

17. Uvidom u Knjigu "Medvedgrad na Oltaru domovine – pogled izbilza" razvidno je da na stranicama navedene knjige naznačen kao autor projekata (Idejnog projekta rekonstrukcije pročelja zapadnog palasa varijanta 1, 2, 3 i 4 (1993.), Idejnog projekta rekonstrukcije podruma zapadnog palasa (1993.), Idejnog projekta rekonstrukcije istočnog palasa, varijanta 1 (1993.), Studije aksiometrije za Medvedgrad 1992., Studije i tlocrta studije za Medvedgrad iz 1993.) arhitekt LE.

18. Dakle, na temelju gore navedenih činjeničnih utvrđenja sud je utvrdio kako je prvotuženik kao autor knjige "Medvedgrad na Oltaru domovine - pogled izbliza" naznačio arhitekta LE kao autora idejnih projekata, stoga je za zaključiti kako nije povrijeđeno autorsko moralno pravo na priznanje autorstva (paterniteta) koje proizlazi iz članka 15. ZAPSP-a.

19. Prvotuženik ima pravo izraziti svoje mišljenje i iznijeti svoje vrijednosne sudove, međutim valja istaknuti da to njegovo pravo nije neograničeno, jer se s druge strane svakoj osobi se jamči pravno na štovanje i pravnu zaštitu njegovog dostojanstva, časti i ugleda sukladno Ustavu. Sud u ovom postupku nije utvrđivao je li došlo do povrede prava osobnosti iz članka 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) obzirom na to da nije nadležan za navedeno, već je utvrđivao jesu li ispunjene pretpostavke za povredu moralnih prava autora djela.

20. Uvidom u navedene rečenice-navode za koje tužiteljica tvrdi da imaju za cilj umanjiti ugled i čast samog arhitekta LE, pozivajući se na njegova autorska djela sud nije utvrdio da bi istima bila deformirana ili na drugi način izmijenjena njegova autorska djela-projekti odnosno da su uništeni li korišteni na način koji bi ugrožavao njegovu čast ili ugled. Svaka izmjena arhitektonskog djela, izmjena nacrta koja bi bila učinjena bez suglasnosti autora predstavljalo bi kršenje autorova prava na poštovanje autorskog djela, što sud nije utvrdio da je učinjeno u ovom postupku. Isto tako sud smatra kako se ovdje ne radi o korištenju autorskog djela na način da se povrjeđuje njegov čast i ugled, veća da prvotuženik kritizira rad na [adresa] smatrajući da nije ispoštovana konzervatorska struka, a sve imajući u vidu činjenicu da je sama tužiteljica navela da uvijek postoji različita mišljenja arhitekata i konzervatora.

21. Sud prihvaća tvrdnju prvotuženika da je u knjizi "Medvedgrad na Oltaru domovine – pogled izbliza" iznio svoja viđenja i razmišljanja o sudionicima procesa obnove [adresa] u kojima je i sam sudjelovao te da se radi o kritičkom osvrtu sa stajališta konzervatorske struke na navedene projekte kojih je pokojni arhitekt LE bio autor i koautor.

22. Na temelju utvrđenog odlučnog činjeničnog stana sud zaključuje da nije došlo do povrede moralnog prava time da je prvotuženik iznio svoj kritički osvrt na navedene projekte pa navedeno ne predstavlja povredu integriteta djela i povredu časti i ugleda oca tužiteljice. Isto tako sud nije utvrdio da bi drugotuženik kao nakladnik navedene Knjige povrijedio odredbe Zakona vezano uz moralna prava autora kao niti imovinskih prava kao što je neovlašteno korištenje autorskih djela.

23. Što se tiče autorskih imovinskih prava kao prava korištenja autorskih djela tipična je povreda neodobreno korištenje autorskog djela. Takvim korištenjem smatra se svako korištenje djela bez odobrenja autora odnosno drugog nositelja autorskog prava u slučaju u kojem je takvo odobrenje prema odredbama zakona potrebno. Takvo odobrenje potrebno je dok traju autorska imovinska prava u pogledu odnosnog djela, osim u slučaju u kojem je zakonom dopušteno korištenje djela bez odobrenja autora. Takva povreda autorskog imovinskog prava može nastati osobito neovlaštenim umnožavanjem djela uključujući i snimanje zvuka ili slike, neovlaštenim stavljanjem u promet primjeraka, iznajmljivanjem određenih vrsta djela, neovlaštenim uvrštavanjem djela ili odlomaka djela u zbirku djela ili u kolektivno djelo, neovlaštenim korištenjem naslova djela.

24. U ovoj pravnoj stvari se ne radi o neovlaštenom korištenju navedenih projekata arhitekta LE obzirom na to da je kao što je ranije navedeno, u knjizi naznačen isti kao autor odnosno navedeni idejni projekti, crteži, nacrti se ne koriste u knjizi već se u knjizi spominju kao temelj kritičkog osvrta prvotuženika.

25. Obzirom na gore navedena utvrđenja sud nije utvrđivao činjenice za određivanje primjerene naknade neimovinske štete (kako je to zatražila tužiteljica) na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava. Odnosno prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 15. i 16. ZAPSP-a kao niti iz članka 1100. ZOO-a u vezi s člankom 172. i 178., 180., 181. ZAPSP-a te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

26. Slijedom navedenog sud je ocijenio neosnovanim i prijedlog za donošenjem privremene mjere podnesen na temelju odredbe članka 185. ZAPSP- a te je odlučeno kao u izreci rješenja.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Prvotuženiku je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) i to za: sastav podneska od 17.5.2021. (Tbr.8. t.1. OT-a) u iznosu od 200,00 eura, odgovora na tužbu (Tbr.8. t.1.,OT-a) u iznosu 400,00 eura, pristup ročištu od 23.9.2021. (Tbr.9. t.1., OT-a) u iznosu od 400,00 eura, sastav podneska od 24.2.2023. (Tbr.8. t.1., OT- a) u iznosu od 400,00 eura, sastav podneska od 31.5.2023. (Tbr.8. t.1., OT-a) u iznosu od 400,00 eura, pristup ročištu od 21.2.2024. (Tbr. 9. t.1.) u iznosu od 200,00 eur, pristup ročištu od 8.5.2024. (Tbr. 9. t.1., OT-a) u iznosu od 400,00 eura, pristup ročište od 26.9.2024. (Tbr.9. t.1., OT-a) u iznosu od 400,00 eura, pristup ročištu od 16.10.2024. (Tbr. 9. t.1., OT-a) u iznosu od 400,00 eura, što sveukupno sa PDV-om od 25% iznosi 4.000,00 eura te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

28. Prvotuženiku nije priznat trošak: sastava podnesak od 23.6.2021. (Tbr.8. t.4.) u iznosu od 50,00 eura, podneska od 13.9.2021. (Tbr.8. t.4.) u iznosu od 50,00 eura, podneska od 3.10.2024. (Tbr.8. t.4., 41.) u iznosu od 100,00 eura, podneska od 14.6.2021. (Tbr.8 t.4, 41.) u iznosu od 100,00 eura, podneska od 14.9.2021. (Tbr.8. t.4.) u iznosu od 100,00 eura, iz razloga što sukladno Tbr.8.t.1. odvjetniku pripada nagrada za sastav obrazloženih podnesaka ali ne više od 4. u prvostupanjskom postupku, kao i da se ne radi o trošku iz članka 155. ZPP-a, što sveukupno sa PDV-om od 25% iznosi 500,00 eura te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

29. Drugotuženiku je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine", 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) i to za: sastav odgovora na prijedlog za određivanje privremene mjere od 31.3.2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8. t.1.OT-a), sastav odgovora na tužbu od 3.5.2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8. t.1.OT-a), pristup ročištu dana 23.9.2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. t.1.OT-a), pristup ročištu 21.2.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. t.1.OT-a), pristup ročištu 8.5.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. t.1.OT-a), pristup ročištu 26.9.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. t.1.OT-a), pristup ročištu 16.10.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. t.1.OT-a), što sveukupno sa PDV-om od 25% iznosi 1.750,00 eura te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 2. prosinca 2024.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

1.Tužiteljici po punomoćniku uz nalog za sudsku

pristojbu na presudu

2. Prvotuženiku po punomoćniku

3. Drugotuženiku po punomoćniku

4. Spis u kalendar 60 dana – parnična pisarnica